REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1615/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik BK, dipl. iur. u Nezavisnim hrvatskim sindikatima RU Osijek, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o., Trg K. Tomislava 11/1, RP Istok, OIB 08720210702, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić & Partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-35/17-3 od 26. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj Pr- 372/16-22 od 23. listopada 2017., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-35/17-3 od 26. studenoga 2018. kao i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj Pr-372/16-22 od 23. listopada 2017. i predmet vraća tom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Poništava se tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu broj: 1517 od 19. kolovoza 2014. godine kao nezakonita i nedopuštena te se utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao.
Nalaže se tuženiku HŽ Cargo d.o.o., Trg K. Tomislava 11/1, 10000 Zagreb, RP Istok, OIB: 08720210702, da tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na rad sukladno ugovoru o radu od 01. veljače 2010. godine i potom ga rasporedi na odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i poslovima koje je prethodno obavljao, u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku HŽ Cargo d.o.o., Trg K. Tomislava 11/1, 10000 Zagreb, RP Istok, OIB: 08720210702, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna (slovima: pettisuća kuna), u roku od 8 dana".
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP jer je presuda donesena u sporu o prestanku radnog odnosa. Pobijana drugostupanjska odluka je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi poništenja (pravilno: utvrđenja nedopuštenom) Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad sukladno ugovoru o radu od 1. veljače 2010. te njegovo raspoređivanje na odgovarajuće radno mjesto.
8.1. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da je tužitelj dugogodišnji radnik tuženika s posljednjim ugovorom od 1. veljače 2010. za radno mjesto vagonski otpremnik u jedinici Kolodvor Vinkovci, kao i da je uprava tuženika 30. lipnja 2014. donijela Program zbrinjavanja viška radnika kojim je utvrđen višak od 341 radnika, koji Program je dostavljen Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, a koji je obavijestio tuženika da ne postoje razlozi za odgodom provođenja otkazivanja radnicima obuhvaćenih Programom, te da je Program dostavljen i Glavnom radničkom vijeću. Nije sporno da je Pravilnikom o organizaciji tuženika ukinuto radno mjesto tužitelja, da je donesena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog prestanka potrebe obavljanja poslova vagonskog otpremnika, te da radno mjesto manevriste na vlaku nije ukinuto, kao i to da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava.
8.2. Sporno je pravno pitanje je li u slučaju kada je ukinuto radno mjesto tužitelja kod utvrđivanja viška radnika bilo potrebno primijeniti kriterije iz čl. 73. Kolektivnog ugovora HŽ Cargo d.o.o. (stranica 8 spisa, dalje: KU), tj. je li u slučaju primjene kriterija moguće uspoređivati radnike kojima je radno mjesto ukinuto i radnike koji su radili na radnom mjestu na kojem je smanjen broj radnika.
8.3. Prvostupanjski sud je zaključio da je kod utvrđivanja viška radnika i u odnosu na radnike koji su radili na radnom mjestu koje je ukinuto trebalo uzeti u obzir kriterije iz čl. 73. KU, da bi nastavno naveo da kada je ukinuto radno mjesto vagonskog otpremnika na kojem je radio tužitelj, te kada radno mjesto manevriste na kojem su radili usporedni radnici nije ukinuto nego je samo smanjen broj izvršitelja, da nisu postojali uvjeti da se uspoređuju radnici ova dva radna mjesta, jer da se mogu uspoređivati samo radnici koji su radili na istom radnom mjestu, a ne radnici koji rade na radnim mjestima od kojih je jedno ukinuto, a drugo nije.
9. Drugostupanjski sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda uz razlog i da je pravno nelogično da se ugovor o radu otkaže radniku čije radno mjesto nije ukinuto, već je samo smanjen broj izvršitelja.
10.1. U smislu odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog: u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), time da poslodavac pri odlučivanju o takvom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti o obvezama uzdržavanja koje terete radnika (st. 2.).
10.2. Prema pravnom shvaćanju ovog suda tuženik je sukladno čl. 73. st. 3. KU bio u obvezi višak radnika utvrditi između usporednih radnika, odnosno tužitelja i radnika (poimenično navedenih) koji su radili na srodnim radnim mjestima, što znači u smislu kriterija iz čl. 73. KU i 115. st. 2. ZR.
10.3. Naime, odredba čl. 72. st. 1. KU određuje da razlozi za poslovno uvjetovane otkaze ugovora o radu mogu se pojaviti ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i dođe do: 1. ukidanja radnog mjesta, 2. smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu – u tom slučaju primjenjuju se kriteriji članka 73. KU. Ali isto tako odredba čl. 73. st. 3. KU regulira: „Ako se sistematizirani broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje ili se ukida radno mjesto, tehnološki višak se određuje između radnika neovisno o kojem se radnom mjestu radi. Neovisnim radnim mjestom smatraju se srodna radna mjesta na kojima su radnici radili prije promjene ugovora o radu, a koja se kroz Pravilnik o organizaciji ukidaju…“
10.4. S obzirom na sadržaj te odredbe koja regulira situaciju kada se - unutar iste organizacijske jedinice - smanjuje ili ukida radno mjesto - da se višak određuje između radnika neovisno o kojem se radnom mjestu radi, pri čemu se neovisnim radnim mjesto smatraju - srodna radna mjesta, bilo je potrebno o tim odlučnim činjenicama dati odgovarajuće i potpune razloge u nižestupanjskim odlukama.
11.1. S obzirom na to kada odluke nemaju razloga jesu li u ovom slučaju ispunjene rečene pretpostavke, i kada sam tuženik tvrdi da kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR te čl. 73. KU u predmetnom otkazu nije primjenjivao na način da bi izvršio tzv. usporedbu radnika u odnosu na tužitelja, što bi za slučaj ispunjenja navedenih pretpostavki bio dužan primijeniti, ostvaren je reviziji razlog na kojeg se revident poziva.
11.2. Pri tome prvostupanjski sud daje nerazumljive razloge kada navodi da je kod utvrđivanja viška radnika i u odnosu na radnike koji su radili na radnom mjestu koje je ukinuto trebalo uzeti u obzir kriterije iz čl. 73 KU, da bi nastavno naveo da kada je ukinuto radno mjesto vagonskog otpremnika na kojem je radio tužitelj, te kada radno mjesto manevriste na kojem su radili usporedni radnici nije ukinuto nego je samo smanjen broj izvršitelja, da nisu postojali uvjeti da se uspoređuju radnici ova dva radna mjesta. Ta nejasnoća i kontradiktornost u izraženom stavu je od odlučnog značaja, a na istu se drugostupanjski sud nije očitovao, pri čemu taj sud iznosi i proturječno sadržaju čl. 73. st. 3 KU stav da je nelogično i neprihvatljivo da se ugovor o radu otkaže radniku čije radno mjesto nije ukinuto.
11.3. Zbog toga su ostvarene bitne postupovne povrede koje ističe revident i to iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u nižestupanjskim odlukama, jer su im razlozi nejasni i nerazumljivi, nepotpuni te ujedno proturječni sadržaju spisa, zbog čega se tim odlukama pravilnost ne može ispitati.
11.4. Već zbog toga pobijane presude je valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje na temelju ovlasti iz odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.
11.5. U ponovljenom postupku otklonit će se navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, i potom donijeti novu i zakonitu odluku.
Zagreb 11. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
