REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2743/2018-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TK, pok. T, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Šalina, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, koga zastupa punomoćnica Nikolina Marinić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1116/2017-2 od 7. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-258/15 od 11. svibnja 2017., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Određuje se nastavak postupka koji je u ovoj pravnoj stvari prekinut rješenjem ovog suda broj Rev-2743/2018 od 29. ožujka 2022.

II. Revizija tužitelja izjavljena protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1116/2017-2 od 7. lipnja 2018. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-258/15 od 11. svibnja 2017. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu, odbacuje se kao nedopuštena.

III. Prihvaća se revizija tužitelja kao djelomično osnovana i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1116/2017-2 od 7. lipnja 2018. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-258/15 od 11. svibnja 2017. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 4. i čl. 7. ugovora o kreditu od 21. lipnja 2006. i u odluci o troškovima postupka te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

IV. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su ništetne odredba članka 4. i odredba članka 7. Ugovora o kreditu, koji su stranke zaključile dana 21. lipnja 2006. godine, te da su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik donio dana … (tužbeni zahtjev će se urediti po zaprimanju odlukâ od tuženika po nalogu Suda), slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 30. srpnja 2007. godine pa nadalje.

2. Dužan je tuženik isplatiti/vratiti tužitelju, na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa, iznos od 60.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate (ovaj dio će se konačno precizirati po provedenom vještačenju po vještaku financijske struke), po stopi od 15% godišnje, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.400,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn, sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2017. godine do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanjâ kreditâ odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 15.745,00 kn, odnosno za iznos od 6.370,00 kn, tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja br. P-258/15. od 11. svibnja 2015. u pobijanom odbijajućem dijelu (st. I toč. 1. do 3.) te u odluci o trošku (st. II).“

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da revizijski sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

6. Rješenjem ovog suda broj Revd-2743/2018-2 od 29. ožujka 2022. u ovoj pravnoj stvari određen je prekid postupka zbog podnošenja zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 9883/2019, a u povodu kojeg zahtjeva se vodio postupak pred Sudom Europske unije pod brojem C-567/20 te je određeno da će se postupak nastaviti kada se završi postupak pred Sudom Europske unije u tom predmetu ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

7. Budući da je navedeni postupak pred Sudom Europske unije završen, na temelju odredbe čl. 215. st. 4. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 4. i čl. 7. ugovora o kreditu od 21. lipnja 2006. te zahtjev za isplatu 60.000,00 kn na ime kamata koje su preplaćene zbog ništetenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

-da su stranke 14. lipnja 2006. sklopile ugovor o kreditu br. 9011537553 koji je solemniziran po javnom bilježniku 21. lipnja 2006.,

-da je tuženik odobrio tužitelju kredit koji odgovara protuvrijednosti od 120.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita, na rok otplate kredita od 240 mjeseci, sa 240 jednakih mjesečnih anuiteta,

-da je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35 % godišnje (čl. 4.1. ugovora),

-da je čl. 7. st. 2. ugovora o kreditu ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4. ugovora, korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta u kojima je sadržana i kamata, te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,

-da su stranke 14. prosinca 2015. sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija ranijeg kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima u kredit s valutnom klauzulom u eurima, a na temelju odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16),

-da iz sadržaja sklopljenog dodatka ugovoru i novog otplatnog plana proizlazi da su uračunate sve uplate koje je tužitelj prethodno izvršio po osnovnom ugovoru o kreditu u švicarskim francima, uključujući i uplate po osnovu kamata te da su stranke člankom 5. navedenog dodatka suglasno utvrdile da ukupni iznos preplate do dana sklapanja dodatka ugovoru iznosi 40.920,50 kn,

-da su stranke ugovorile da će se iznos preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima, a koji će dospijevati nakon sklapanja dodatka,

- da se čl. 7. t. 1. dodatka ugovora korisnik kredita obvezao da za preostalo razdoblje otplate kredita na iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita, plaća banci redovnu kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koja se definira kao zbroj referentne kamatne stope u visini šestomjesečnog EURIBOR-a kao promjenjivog dijela i fiksnog dijela i koja ne može biti viša od maksimalnog dijela kamatne stope iz 7.6. dodatka ugovora o kreditu,

-da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Majde Korljan proizlazi da, u slučaju da se kamatna stopa nije mijenjala za razdoblje od 31. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2013., preplaćeni anuiteti iznose 28.892,03 kn. 10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da nakon sklapanja dodatka ugovoru, nepoštene odnosno ništetne odredbe iz osnovnog ugovora više ne postoje pa da stoga nema više mjesta utvrđenju ništetnosti odredbi čl. 4. i čl. 7. osnovnog ugovora koje su ugovorne strane u međuvremenu izmijenile. I prema ocjeni drugostupanjskog suda tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti nije osnovan, jer su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor o kreditu i sklapanjem dodatka ugovoru otklonile ništetne odredbe čl. 4. i čl. 7. osnovnog ugovora. Zahtjev za isplatu je odbijen jer je ocijenjeno da tuženik nije stjecatelj bez osnove jer je dodatkom ugovoru utvrđen iznos preplate preko iznosa od 28.892,03 kn koji je utvrđen provedenim vještačenjem. Nižestupanjski sudovi pri tome smatraju da odluke Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13, a s obzirom na sklopljeni dodatak ugovoru, nisu od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

12. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanrednoj reviziji) stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tužitelj je naznačio sljedeća materijalnopravna pitanja:

Ima li izvršena konverzija učinak na tražbinu tužitelja koju crpi na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu odnosno da li se istom saniraju nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene tj. da li bi konverzijom mogle ništetne odredbe postati valjane s obzirom na odredbe čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima?

Je li Općinski sud, a time i Županijski sud, vezan učincima kolektivne tužbe odnosno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013?

14. Obrazlažući razloge važnosti navedenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj navodi da je pobijana presuda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem drugih županijskih sudova pri čemu se poziva na odluke Županijskog suda u Zadru broj Gž-931/16 od 13. travnja 2018. i broj Gž-1365/16 od 16. ožujka 2018.

15. O dijelu prvog pitanja kojim se problematizira učinak izvršene konverzije na tražbinu tužitelja ne ovisi odluka u ovom sporu. To zato što iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da je zahtjev za isplatu odbijen jer tužitelj nije dokazao visinu tražbine s osnove preplaćenih kamata (tražio je isplatu 60.000,00 kn, vještačenjem je utvrđena preplata u iznosu od 28.892,03 kn, a dodatkom ugovoru je utvrđen iznos preplate u iznosu od 40.920,50 kn), a u razlozima drugostupanjske presude nije izraženo pravno shvaćanje o učincima konverzije na tražbinu tužitelja odnosno nije izraženo shvaćanje o tome je li samim sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu tužitelj u potpunosti obeštećen. Stoga je reviziju izjavljenu protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

16. Ovaj sud je ocijenio da su naznačena pitanja u dijelu u kojem se odnose na dio pobijane presude kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je sukladno odredbi čl. 392.a. st. 2. ZPP-a pobijanu presudu ispitao samo u dijelu kojim je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 4. i 6. ugovora o kreditu.

17. U odluci revizijskog suda broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. izraženo je pravno shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te postigle sporazum o raspolaganju preplatom ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

18. Odredbom čl. 326. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (st. 1.), a ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor je cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati (čl. 2.).

19. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postoje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).

20. Dakle, u smislu navedenih odredbi ZOO-a sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu nije moglo doći do konvalidacije osnovnog ugovora o kreditu.

21. Prema tome, ne može se prihvatiti zaključak drugostupanjskog suda da je sklapanjem dodataka ugovoru otklonjena ništetnost spornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, pa ni zaključak da odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača nisu od utjecaja na osnovanost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti.

22. Zbog pogrešnog pravnog pristupa (smatrajući da nakon sklapanja dodatka ugovoru više nema mjesta utvrđenju ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu), u nižestupanjskim presudama su izostali razlozi o činjenicama koje su odlučne za ocjenu ništetnosti spornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu kao i razlozi u pogledu prigovora kojima je tuženik osporavao zahtjev za utvrđenje ništetnosti.

23. Budući da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a nižestupanjske presude ukinuti u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja.

24. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil