REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 783/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RMV, iz [adresa], 1-25 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Slobodanu Simiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice PM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Veri Miloš, odvjetnici u Puli, radi utvrđenja da određena imovina ne ulazi u ostavinu, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola posl. broj Gž-2004/2015-2 od 30. listopada 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl. broj P-2321/15-31 od 14. srpnja 2015., na sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola posl. broj Gž- 2004/2015-2 od 30. listopada 2017. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da u ostavinu pok. ZM, rođene R, [adresa], koji se ostavinski postupak vodi kod Općinskog suda u Puli pod posl.br.:
O-668/10, ne spada nekretnina kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Utvrđuje se da je i nekretnina kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 11. kolovoza 1997. godine, između ZM, kao primatelja uzdržavanja i JM, BM i PM, kao davatelja uzdržavanja, pa se ovlašćuju tužitelji da u zemljišnim knjigama ishoduju uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to u korist tužitelja JM i BM, te u korist tuženice PM, svako u 1/3 dijela, a po pravomoćnosti ove presude. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade parnični trošak, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljima da tuženoj naknade parnični trošak u iznosu od 9.634,00 kuna u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici da tužiteljima naknadi troškove postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženice nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je utvrđenje da u ostavinu iza pok. ZM, rođene R, [adresa], koji se ostavinski postupak vodi kod Općinskog suda u Puli pod posl.br. O-668/10, ne spada nekretnina kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se utvrdi da je i nekretnina kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 11. kolovoza 1997. između ZM, kao primatelja uzdržavanja i JM, BM i PM, kao davatelja uzdržavanja, pa da se ovlašćuju tužitelji da u zemljišnim knjigama ishode uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to u korist tužitelja JM i BM, te u korist tuženice PM, svako u 1/3 dijela.
8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz zaključak da se predmetna nekretnina ne navodi u čl. 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju (navodi se čestica 4241/3 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) dok je Ugovor o doživotnom uzdržavanju strogo formalni ugovor, pa unatoč činjenici što je DM možda i željela prenijeti tada pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje pastorke (ovdje parnične stranke) to Ugovorom o doživotnom uzdržavanju (čl. 2.) nije učinila. Po stavu prvostupanjskog suda radi se o krivim podacima u rješenju o nasljeđivanju i samim time i u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, slijedom čega, prvostupanjski sud smatra da je propust u sastavljanju tog ugovora, koji je strogo formalni ugovor, rezultirao time da predmetna nekretnina nije Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijeta u vlasništvo strankama svakoj u 1/3 dijela, zbog čega je mogla biti predmetom oporuke iz 2006. i zbog čega ulazi u ostavinu iza pok. DM te će se raspoređivati na temelju oporuke.
9. Drugostupanjski sud je preinačujući prvostupanjsku odluku istaknuo da se i za predmetnu nekretninu (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) može zaključiti da je bila predmet raspolaganja na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer je ista nastala parcelacijom k. č. br. [katastarska čestica] koja je bila upisana u tada važeći zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (a koja je bila predmet Ugovora), budući da i u slučaju parcelacije novonastale čestice koje su u trenutku sastavljanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bile u vlasništvu pok. LM dijele istu sudbinu, odnosno raspoređivanje u tri jednaka dijela na davatelje uzdržavanja te da je to bila prava volja stranaka, a što proizlazi iz samog ugovora, iskaza stranaka i u konačnici iz samog dopisa tuženice upućene I-tužitelju 2. lipnja 2000. u kojem navodi da se i predmetna nekretnina treba rasporediti kao i ostala imovina. Dakle, drugostupanjski sud je tumačenje spornih odredbi ugovora dao postupajući u skladu s odredbom čl. 99. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05) kojom je propisano da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim zakonom.
10. Suprotno revizijskim navodima tuženice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju. Kako tuženica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica (prava volja stranaka u pogledu predmeta ugovora), ovdje je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski navodi tuženice kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tuženice nisu uzeti u razmatranje.
11. Nadalje, revidentica samo uopćeno ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a da pri tome izrijekom, a niti opisno ne ukazuje zbog čega smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, pa se takav neargumentirani revizijski prigovor ne može ispitati i ocijeniti u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP.
12. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
