Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-3107/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Š., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., protiv tuženice B. S., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-60/2021-51 od 16. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice S. Š., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-60/2021-51 od 16. studenog 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se nalaze tuženici iseliti iz dvosobnog stana koji se nalazi u Z., na II katu, površine 50,82 m2 i taj stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici (toč. I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 kn u roku od 15 dana (toč. II. izreke). Konačno odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.029,28 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2021. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. III. izreke).

2. Tužiteljica se žali protiv presude zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 57/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22

– dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi iseljenja tuženice i predaje u posjed stana pobliže opisanog u izreci presude, a koji tužiteljica temelji na tvrdnji da je tuženici otkazala Ugovor o najmu stana u smislu čl. 22. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96 48/98, 66/98 – dalje: ZNS) jer su se ostvarili razlozi za otkaz iz čl. 19. st. 1. ZNS, i to: što su u predmetnom stanu živjeli brat i majka tuženice, i drugi, što je tuženica odselila iz predmetnog stana 2003.

5. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana i da su tužiteljica i tuženica sklopile Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom s početkom primjene od 1. studenog 2003. (dalje: Ugovor o najmu).

6. Sporno je, je li Ugovor o najmu zakonito otkazan, odnosno ima li tuženica pravni temelj za posjed predmetnog stana. Sporno je i ima li tuženica pravo zadržati posjed predmetnog stana s obzirom na tvrdnju da je izvršila ulaganja u stan u iznosu od 145.000,00 kn.

7. Ocjenjujući izvedene dokaze sud prvog stupnja utvrđuje:

-da je tužiteljica poštujući zakonsku proceduru iz čl. 19. st. 1. i 2. Zakon o najmu stanova („Narodne novine“ broj: 91/96, 48/98 i 68/98-dalje ZNS) uputila otkaz Ugovora o najmu stana preporučenom pošiljkom, slijedom čega su na strani tuženice ostvarene sve zakonske pretpostavke na temelju kojih je nastupio pravno valjan otkaz Ugovora o najmu stana

-da je iskazom tuženice utvrđeno da je iz predmetnog stan iselila oko Božića 2002., a da je u stan uselila majku i brata, dakle da je tuženica za vrijeme dok su u stanu bili njezina majka i brat bila u posrednom posjedu jer je u stan i nadalje dolazila i obilazila majku, pogrešno smatrajući da joj majka ima pravo koristi stan sukladno odredbi čl. 19. st. 1. toč. 4. ZNS

-da nakon što su majka i brat tuženice iselili iz predmetnog stana u ovršnom postupku tuženica nije ponovno uselila u stan, a izgubila je i neposredni i posredni posjed stana

-da je mijenjanjem brave 2016., o čemu je iskazivao svjedok T. T. tuženica izgubila i mogućnost ponovno uspostaviti posjed stana jer ključeva od strana nema, pa nema ni mogućnosti ulaska iz stana, što proizlazi iz rješenja suda prvog stupnja poslovni broj Psp-45/18 od 12. studenog 2018.

-da iz stanja spisa ne proizlazi da bi na temelju rješenja o smetanju posjeda u ovršnom postupu tuženica stupila u posjed stana

-da se, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka T. T. u stanu ne nalaze stvari tuženice, odnosno stan je prazan

-da osim toga tuženica nema niti pravni osnov za posjed stana, budući joj je Ugovor o najmu stana valjano otkazan.

8. Polazeći od iznesenih utvrđenja, dakle da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana i da se tuženica ne nalazi u posjedu istog, zaključak je suda prvog stupnja da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) za prihvaćanje zahtjeva tužiteljice.

9. Jednako, tako, kako je u postupku utvrđeno da tuženica nije u posjedu stana, to ista u smislu odredbe čl. 72. ZOO i čl. 164. st. 2. ZV nije u mogućnosti istaknuti prigovor zadržanja jer je pretpostavka za isticanje tog prigovora posjed stvari, u konkretnom slučaju posjed stana, a koji posjed tuženica nema.

10. Oduka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

12. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda ima dovoljne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.

13. Naime, za osnovanost zahtjeva za iseljenjem i predajom u posjed predmetnog stana tužiteljici, prvenstveno je bilo potrebno utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za otkaz Ugovora o najmu iz razloga na koje se poziva tužiteljica, kao i je li Ugovor o najmu otkazan sukladno proceduri propisanoj odredbom čl. 22. ZNS, sukladno uputi iznesenoj u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2781/2015-2 od 28. siječnja 2020. Osim toga, zahtjevu tužiteljice tuženica je suprotstavila prigovor zadržanja, tvrdeći da je izvršila ulaganja u stan u iznosu od 145.000,00 kn.

14. Prema odredbi čl. 22. ZNS (st. 1.) najmodavac daje otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno, s time da (st. 2.) otkazni rok za iseljenje najmoprimca u slučaju iz članka 19. zakona je tri mjeseca. Otkazni rok počinje teći prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen. Ako (st. 3.) najmoprimac odbije primiti pisani otkaz, otkazni rok počinje teći od dana kada je obavijest o otkazu predana na pošti. Ako se (st. 4.) najmoprimac ne iseli iz stana u otkaznom roku, najmodavac može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje najmoprimca.

15. Cijeneći sadržaj izvedenih dokaza i to pisanu opomenu pred tužbu, otkaz Ugovora o najmu upućen tuženici preporučenom pošiljkom, iskaz tužiteljice i tuženice pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se ostvarili uvjeti za otkaz Ugovora o najmu iz čl. 19. st. 1. toč. 4. ZNS, kao i da je tužiteljica poštujući zakonsku proceduru uputila tuženici otkaz Ugovora o najmu, preporučenom pošiljkom (čl. 22. st. 1. ZNS), slijedom čega su ostvarene sve zakonske pretpostavke na temelju kojih je nastupio (pravno valjani) otkaz Ugovora o najmu.

16. U ponovljenom postupku, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka T. T., E. T., te je izvršen uvid u rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Psp-45/18 od 12. studenog 2018. doneseno u postupku smetanja posjeda, po tužbi tužiteljice B. S. (ovdje tuženice) protiv tuženice S. Š. (ovdje tužiteljice), a u kojem postupku je utvrđeno da je ovdje tužiteljica, točno neutvrđenog dana, u razdoblju između 10. i 26. veljače 2018. smetala ovdje tuženicu u posjedu predmetnog stana na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, i ključeve odbila predati tuženici.

17. Člankom 21. st. 5. ZVDSP propisano je da posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu. Tužiteljica, nije dokazala da je tuženica predmetni posjed ponovno uspostavila, odnosno ishodila njegovu uspostavu, upravo suprotno tužiteljica tijekom postupka, a i sada u žalbi tvrdi da je tuženica napustila posjed stana još 2003.

18. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da je tuženica predmetni posjed ponovno uspostavila, odnosno ishodila njegovu uspostavu.

19. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP da bi u postupku pred sudom ili drugom nadležnim tijekom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati.

-da je stvar u njegovu vlasništvu

-da se nalazi u tuženikovu pojedu.

20. Budući da sadržaj izvedenih dokaza upućuje na zaključak da se predmetni stan ne nalazi u posjedu tuženice, to tužiteljica nema pravo od tuženice zahtijevati iseljenje i predaju u posjed niti tuženica (koja nema posjed stana) ima pravo isticati prigovor zadržanja.

21. Pogrešno smatra tužiteljica da sud prvog stupnja nije bio dužan izvoditi dokaze i utvrđivati činjenice treba li tuženici naložiti iseljenje iz tužiteljičinog stana ili ne treba

u

budući da je to sadržaj tužbenog zahtjeva. Tome valja dodati, da sama tužiteljica žalbi tvrdi da je tuženica napustila posjed stana još 2003., što govori u prilog neosnovanosti njezinog zahtjeva.

22. Prema tome, kod donošenja presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP).

23. Stoga je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

24. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 11. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.