Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-2550/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice B. J.1 , OIB …, iz B., kao nasljednice iza pok. V. J. iz B., OIB … i II. tužitelja D. G. M., OIB …, iz B., kao nasljednik iz pok. A. G. iz B., oboje zastupani po punomoćnici N. B., odvjetnici u Z.1 , protiv tuženika Z. J., Z. , zastupan po punomoćnici V. H. D., odvjetnici u Z.2 i J. J., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, Poslovni broj P-30/22-52 od 9. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, Poslovni broj P-30/22-52 od 9. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji B. J.1 , B., OIB: … i D. G. M., B., OIB: …, dosjelošću stekli suvlasništvo nekretnine kčbr. 1679/13, šuma pov. 782 čhv – a ili 2813 m2, upisana u zk. ul. 1651, k.o. B., i to B. J.1 u 1079/2813, a D. G. M. u 1734/2813 dijela, pa je tuženik Z. J., Z.2 , dužan trpjeti da se tužitelji uknjiže kao suvlasnici i to B. J.1 , B., OIB: …, kao suvlasnik 1079/2813 dijela, te D. G. M., B., OIB: …, kao suvlasnik 1734/2813 dijela, uz istodobno brisanje tog prava na predmetnim nekretninama s imena tuženika sve temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 4.441,40 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 9. lipnja 2022., pa do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Presudu pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19--u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, obzirom tužitelji i njihovi pravni prednici česticu broj 1679/13 k.o. B., uživaju više od 50 godina, te se nalaze u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu

6. Suprotno navodima žalbe obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, za što postoji podloga u sadržaju spisa, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

7. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako to sadržajno navodi žalitelj.

8. Sud prvoga stupnja u bitnome je utvrdio: da prema rezultatima obavljenog uviđaja, mjernički vještak je utvrdio da je predmet spora čk. br. 1679/13, u naravi šuma od 782 čhv, upisana u zk. ul. 1651 k.o. B., te da su u katastru kao posjednici upisani G. A. i G. I. svaki u ½ dijela, u površini 1079 m2, u PI-267, dok je kao drugi posjednik upisan J. V. S., u PI-371 u površini 1734 m2; da su na uviđaju dana 21. ožujka 2011, preslušani svjedoci M. J.1 i B. J. , M. G., P. K. i I. G., koji su iskazali kako su predmetnu česticu koristili prednici tužitelja, te su pomagali voziti drva iz šume za prednika tužiteljice V. J., i to unazad 5,10, odnosno 15 godina; da je iz iskaza svjedoka I. G. utvrđeno da je njegova majka D. G. od prednika S. J. kupila dio šume, te je na terenu pokazao kupljenu česticu, a mjernički vještak je identificirao pokazanu česticu, te naveo da je svjedok pokazao čk. br. 1679/13; da je svjedok M. P. naveo kako je njegova pokojna baka K. P. kupila nekretninu od J. M., te da se ta nekretnina nalazi uz nekretninu koju je posjedovao i V. J., te da ta nekretnina nosi oznaku čk. br. 1679/14, dok sporna nekretnina, za koju je naveo da ju je uživao V. J., nosi oznaku 1679/13 k.o. B.; da je u posjedovnom listu br. 295 k.o. B., utvrđeno da je J. M., udova S. upisana kao posjednik dijela kč. br. 1679/13 u naravi šuma "M." od 482 m2, a posjedovni list datira od 15. lipnja 1978.; da su prednici tužitelja, na uviđaju, prilikom identifikacije čestice koju su oni uživali kao svoju pokazali česticu br. 1679/13; da su identificiranu česticu u naravi pokazali i svjedoci M. G., P. K., I. G., B. J.2 i M. J. , dok tuženik nije želio pokazati spornu česticu; da nije sporno da je tuženik upisan kao zemljišno knjižni vlasnik čk. br. 1679/13 i to temeljem Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, o naknadno pronađenoj imovini iza pokojnog M. J.2 , djeda tuženika; da iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da su predmetnu česticu uživali bez da ih je itko ikad smetao; da je prednik tužitelja naveo da je njegov otac u posjedu predmetne čestice od 1930., a poslije njegove smrti, nastavio ju je uživati prednik tužitelj sve do danas; da je prednica tužiteljice A. G. kod obitelji Groš 30 godina, i kroz taj period uživa predmetnu česticu.

9. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da su prednici tužitelja bili upisani kao posjednici predmetne nekretnine koju su i neposredno uživali, a da ih u tome nitko nije ograničavao, te da su stekli vlasništvo sporne nekretnine dosjelošću, jer je prednik tuženika u stvarnosti uživao drugu nekretninu i njome raspolagao (čk. br. 1679/14), a kako to proizlazi iz iskaza M. P. Prvostupanjski sud, zaključuje da je sukladno odredbi čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09 – dalje: ZV) vrijeme potrebno za dosjelost predniku tužitelja isteklo još 60.-tih, a predniku drugo tužiteljici 80.-tih godina prošlog stoljeća.

10. Tužena osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnju da tužitelji nisu dokazali kvalificirani posjed za stjecanje vlasništva dosjelošću, da nije jasno temeljem kojih dokaza sud zaključuje da je svaka stranka uživala i raspolagala svojom česticom dugi niz godina, te da nije dokazano da tužitelji imaju samostalni posjed predmetne nekretnine.

11. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

12. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13. I po pravnom stajalištu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su prednici tužitelji dosjelošću, stekli vlasništvo kč. br. 1679/13 k.o. B., obzirom su spornu nekretninu posjedovali u vremenskom razdoblju koje je potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću.

14.1. Žalitelj svojom žalbom, polemizirajući sa utvrđenim činjeničnim stanje, pokušava dovesti u pitanje, trajanje posjeda, kao i pitanje kvalificiranog posjeda, pritom posebno smatrajući da posjed tužitelja nije bio zakonit ni pošten. Međutim, žalbeni navodi tuženika ne mogu se prihvatiti, jer uvidom u obavijest Državne geodetske uprave (list 42 spisa), a vezano uz prigovor tuženika o načinu upisa prednika tužitelja u posjedovne listove, utvrđeno je da je prednik prvo tužitelja J. V. upisan u katastarski operat na dio čk. br. 1679/13 k.o. B., u posjedovnom listu br. 371 kao posjednik u površini od 1734 m2, time da je katastar raspisao nekretninu temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pokojne M. J.3 (1979).

14.2. Prednici drugo tužitelja A. i I. G. upisani su u katastarski operat na dio čk. br. 1679/13 k.o. B. u površini od 1079 m2, u posjedovnom listu 267 i to svaki u ½ dijela, time da je katastar raspisao nekretninu temeljem ostavinskog rješenja i Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su G. A. i I. sklopili s primateljicom uzdržavanja i dotadašnjom posjednicom predmetnog dijela nekretnine D. G., dana 29. rujna 1988.

14.3. Nadalje, iz iskaza svjedoka M. J.1 , M. G., P. K. i I. G., jasno proizlazi da su spornu nekretninu posjedovali tužitelji, u posjedu ih nitko nije ometao, te da su predmetnu šumu iskorištavali, a svjedoci su im pomagali voziti drva iz šume, sve po nalogu V. J., a nekretninu je iskorištavao i I. G. suprug A. G. Da su predmetnu nekretninu koristili tužitelji, bilo je razvidno i na uviđaju, kad su prednici tužitelja V. J. i A. G. pokazali nekretninu koju dugi niz godina nesmetano koriste, dok tuženik, nije želio pokazati gdje bi se nalazila sporna nekretnina. V. J. je prilikom uviđaja pokazao i most koji je on napravio još za života svoga oca, kako bi traktorom mogli doći u šumu. Navedeni most ucrtan je na skici očevida (list 53 spisa).

14.4. O nesmetanom posjedovanju predmetne nekretnine od strane prednika tužitelja iskazivao je i svjedok M. P., koji je naveo da se njegova nekretnina nalazi odmah uz nekretninu tužitelja, te njegovi roditelj i on posjeduju tu nekretninu unazad pedeset godina. Nekretnina koju koristi svjedok nosi oznaku kč. br. 1679/14, te je tu nekretninu kupila njegova baka K. P. od J. M., a što među strankama nije sporno. Pa kad se ta kupoprodaja dovede u vezi s kupoprodajnim ugovorom koji su zaključili G. B. i J. M. 1941., a predmet kupoprodaje je bila kč. br. 1679/13, koju je kasnije J. M. prodao K. P., ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, da je prilikom kupoprodaje, očito došlo do pogrešnog upisa kat. čestice, a obzirom na činjenicu da su obje bile upisane u isti zk. ul. i istom površinom od 782 m2. Ovo posebno iz razloga, jer je kupoprodajni ugovor sačinjen po strankama i bez identifikacije na terenu, a stranke su u naravi znale o kojim se česticama radi te su istima i raspolagale dugi niz godina. Ovakvom zaključku prvostupanjskog suda u prilog govori i iskaz svjedoka M. J.4 , koja je navela da se udala k J. 1948. te da je brat njezinog supruga S. J., predmetnu nekretninu dobio ženidbom, a da je brat njezinog svekra J. M. imao nekretninu, šumu "M." koja se je nalazila odmah pokraj šume koju je dobi S. J., te ju je kasnije prodao K. P.

15. Glede poštenja posjeda koje žalitelj osporava, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da žalitelj, a s obzirom da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, -dalje ZV) ničim nije dokazao da posjed tužitelja ne bi bio pošten. To što je tužitelj kako to tvrdi žalitelj znao kakvo je zemljišnoknjižno stanje glede predmetne nekretnine samo za sebe ne može dovesti do toga da posjed ne bi bio pošten, jer za poštenje posjeda potrebno je uvjerenje da je stvar (konkretno kč. br. 1679/13, ) koju drže, njihova, utemeljeno na opravdanim okolnostima a koje u konkretnom slučaju postoje i prethodno su navedene.

16. Odredbom čl. 159. st. 2. ZV propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina samostalnog posjedovanja. Naime, pravo vlasništva dosjelošću može se steći, ako postoji samostalni posjed, odnosno ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na stvari kao da je vlasnik stvari. Za svaki posjed se pretpostavlja da je samostalan (čl. 11. st. 2. ZV), pa će se posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. U konkretnom slučaju, tuženik nije doveo u sumnju samostalnost posjeda prednika tužitelja.

17. Člankom 160. st. 1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost. Temeljem iskaza tužitelja i svjedoka u ovom predmetu, pravilo je prvostupanjski sud zaključio da su prednici prvo tužitelja u posjedu predmetne nekretnine od 1930., kada je predmetnu nekretninu u miraz donijela supruga J. J., a prednica drugo tuženika, A. G. je iskazala da je kod G. došla prije 30 godina, te da svo vrijeme uživa i posjeduje spornu nekretninu.

18. Temeljem svega navedenog, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je taj posjed prednika tužitelja bio kvalificiran i imao vlasničku kvalitetu, jer je bio zakonit, istinit i pošten, a tužitelji nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed u kojem su oni i njihovi pravni prednici bili više od 30 odnosno 50 godina.

19. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i visini troškova koji su odmjereni.

U Zagrebu 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis, v.r.