Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-3209/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. v. d.o.o. iz S., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. S., odvjetniku u S., protiv tuženika S. P. d.o.o., S., OIB:… zastupanog po punomoćniku M. G., dipl. pravniku zaposleniku tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3000/2020. od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3000/2020. od 14. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

“I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 22.400,00 kn skupa sa zateznom kamatom koja teče od 23.07.2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.”

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi tužitelja budući da je u odlučnim činjenicama, sud dao valjane razloge.

6. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, je li tuženik neosnovano naplatio tužitelju iznos od 22.400,00 kn kojom je uplatom tuženik uvjetovao sklapanje ugovora, odnosno radi li se o nedopuštenom uvjetu i stjecanju bez osnove na strani tuženika.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a nije niti sporno:

- da su Grad S. i tužitelj sklopili Ugovor o povlaštenoj rezervaciji javnog parkirališnog mjesta za rad hotela za 2016.g i 2018. g.,

- da je dana 26. travnja 2018. g. grad S. zaključkom dao tuženiku ovlaštenje za sklapanje ugovora o rezervaciji parkirališnih mjesta u središnjem djelu Grada S. za rad hotela,

- da je S. p. d.o.o. donio Pravilnik o dodjeli povlaštene mjesečne rezervacije parkirališnih mjesta za rad hotela dana 31. srpnja 2018. g.,

- da je tužitelj rezervirana parkirališna mjesta za hotele označio vertikalnom signalizacijom s imenom hotela P. u vlasništvu tužitelja na lokaciji S., … i …, sukladno članku 4. Ugovora o povlaštenoj rezervaciji javnog parkirališnog mjesta za rad hotela i to počevši od 2016 g.,

-da prestankom važenja Ugovora s Gradom S. tužitelj nije uklonio vertikalnu signalizaciju iako je bio obvezan u smislu članka 10., već je parkirališna mjesta nastavio koristiti pa se i danas ista vertikalna signalizacija nalazi na navedenim lokacijama,

- da je tužitelj na mrežnim stranicama (www.booking.com) oglasio ponudu kojom gostima Hotela Peristil omogućava korištenje rezerviranih parkirališnih mjesta uz naknadu od 10 eura po danu,

- da se tuženik u više navrata usmeno obraćao direktorici tvrtke S. v. – tužitelja u svezi reguliranja odnosa sa tuženikom (utvrđen dug) odnosno s Gradom S., sklapanja ugovora i uklanjanja vertikalne signalizacije, ukoliko tužitelj neće koristiti parkirališna mjesta na lokaciji … i …,

- da je tuženik poslao tužitelju dvije pisane obavijesti i to dana 15. svibnja 2019 g. i 02. srpnja 2019 g. da tužitelj u roku od 8 dana, prestane koristiti predmetna parkirna mjesta tuženika, ukoliko ne želi zaključiti ugovor s tuženikom,

- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o povlaštenoj rezervaciji parkirališnog mjesta za rad hotela na lokaciji …, … i … i to s primjenom od siječnja 2019. g. do 31. prosinca 2019.

8. Tuženik je dana 31. srpnja 2018. g. donio Pravilnik o dodjeli povlaštene mjesečne rezervacije parkirališnih mjesta za rad hotela kojim se utvrđuje način, uvjeti i kriteriji za dodjelu povlaštene mjesečne rezervacije parkirališnih mjesta za rad hotela na javnim parkiralištima kao i naknadu za iste.

9. Odredbom čl. 5. istog Pravilnika propisano je da zainteresirana stranka uz zahtjev za Povlaštenu mjesečnu rezervaciju parkirališnih mjesta u središnjem djelu Grada S. za rad hotela dužna je priložiti sljedeću dokumentaciju:

- potvrdu da nema dugovanja prema Gradu S. i S. p. d.o.o.

- izvadak iz registra trgovačkog suda

- Rješenje Ministarstva turizma za obavljanje djelatnosti, odnosno rješenje ureda.

10. Postupajući u skladu s odredbom članka 5 citiranog Pravilnika tuženik je unatoč dostavljenoj potvrdi tužitelja od 14. studenog 2019 g. da nema duga s osnove korištenja rezerviranih parkirališnih mjesta za 2018. g. kontaktirao L. G., službenicu Grada S., upravni odjel za komunalno gospodarstvo u svezi dostavljene potvrde tužitelja. Kako je tuženik došao do saznanja o postojanju duga tužitelja, tuženik je više puta kontaktirao direktoricu S. v. F. M., pozivajući je, da tužitelj regulira svoj odnos s Gradom S., i tuženikom. Također tuženik je pozvao tužitelja da ukoliko ne želi, nadalje i ubuduće koristiti usluge tuženika da ukloni vertikalnu signalizaciju na kojoj je naveden naziv hotela tužitelja Hotel P., prestane koristiti rezervirana parkirališna mjesta koja je Grad S. tuženiku dao na upravljanje. Tužitelj je nakon usmene i pisane komunikacije s tuženikom, platio dug za korištenje predmetnih parkirališnih mjesta na lokaciji … (2 parkirališna mjesta) i … (2 parkirališna mjesta).

11. Prvostupanjski sud na temelju navedenog zaključuje, da je tužitelj koristio rezervirana parkirna mjesta koja su predmet ugovora, ne samo tuženika u 2019. g. već i Grada S. od 2016. g. a što je razvidno iz priložene dokumentacije tužitelja (ugovori) i navoda u tužbi tužitelja i predložene dokumentacije tuženika. Ovo već i zato što tužitelj navodi da su mu rezervirana parking mjesta nužna za obavljanje njegove registrirane djelatnosti, pa sud zaključuje da je tužitelj koristio rezervirana parkirališna mjesta u prethodnom razdoblju 2017., 2018.g. i dijela 2019. te je isto i naplaćivao od gostiju hotela. Naime, na svim mrežnim stranicama pod nazivom Sadržaji u smještajnom objektu Hotel P. nalazi se i ponuda tužitelja pod nazivom "Parkiralište " (rezervirana parkirališna mjesta) s cijenom od 10 EUR-a po danu za jedno parkirališno mjesto. Na isto ukazuje i kontinuirano postojanje znaka odnosno vertikalne signalizacije za rad hotela Hotel P. na lokaciji … i …, a u protivnom bi tužitelj isti uklonio. Vertikalna signalizacija je postojala kontinuirano cijelo vrijeme na kojoj su označena rezervirana parkirališna mjesta za rad Hotela P. što je razvidno iz fotografije lica mjesta od 27. ožujka 2019. g, tablice rezerviranih mjesta, a koje je sačinio zaposlenik S. p. d.o.o. G. K., samostalni tehnolog prometa u mirovanju koji je bio zadužen da na području Grada S. utvrdi rezervirana parkirališna mjesta za hotele u 2019.g. Naime u članku 4. Ugovora o povlaštenoj rezervaciji javnog parkirališnog mjesta za rad hotela sklopljenim između Grada S. i S. v. d.o.o. kao tužitelja za potrebe Hotela P., dana 13. travnja 2016.g razvidno je da se rezervirano parkirališno mjesto označava prometnom horizontalnom, i vertikalnom signalizacijom imenom odnosno nazivom korisnika (stavka ) a u stavku 2. postavljanje signalizacije je trošak korisnika. U članku 10. istog Ugovora propisano je da je u slučaju prestanka ugovora po bilo kojoj osnovi korisnik dužan odmah osloboditi parkirališna mjesta i vratiti ih u prvobitno stanje, bez prava na bilo kakvu naknadu, u protivnom, to će učiniti Grad S., na trošak i uz rizik korisnika.

12. Nije zato osnovan navod žalbe tužitelja, da nije imao ugovornu obvezu ukloniti signalizaciju u slučaju neizvršenja i raskida ugovora, budući da je člankom 10. ugovora sklopljenog između stranaka isti obvezan u slučaju prestanka ugovora parkirališna mjesta ne samo osloboditi, nego i vratiti u prvobitno stanje.

13. Radi toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da postojanje signalizacije i njezino neuklanjanje, a kojom su označena rezervirana parkirališna mjesta za hotel Peristil, ukazuje na to da su mjesta korištena, uz ostale dokaze (oglašavanje usluge rezerviranog parkirališnog mjesta uz utvrđenu cijenu korištenja od 10 Eur po danu).

14. Tuženik je nakon niza usmenih kontakata poslao i dvije pisane obavijesti tužitelju u kojoj ga poziva da, ukoliko ne regulira svoj odnos s Gradom S. u roku od 8 dana da više ne koristi rezervirana parkirališna mjesta i ukloni vertikalnu i horizontalnu signalizaciju, kojom su navedena parkirališna mjesta označena kao rezervirana, u protivnom će tuženik istu ukloniti o trošku tužitelja.

15. S obzirom na prethodno navedeno sud zaključuje da tuženik ima valjanu pravnu osnovu svog postupanja, a to je Ugovor.

16. Tužitelj se u žalbi, kao i u tužbi, poziva na to da bi sklapanje ugovora bilo uvjetovano prethodnim plaćanjem usluge po računima na iznos od ukupno 22.400,00 kn, te da se radi o nedopuštenom uvjetu.

17. Iz ugovora koji prileže spisu predmeta ne proizlazi da bi isti sadržavali odredbu o uvjetu, već je ista sadržana u odredbi čl. 5. Pravilnika o dodjeli povlaštene mjesečne rezervacije parkirališnih mjesta za rad hotela, kojim je propisano da je zainteresirana stranka uz zahtjev za Povlaštenu mjesečnu rezervaciju parkirališnih mjesta u središnjem djelu Grada S. za rad hotela dužna priložiti, između ostalog, potvrdu da nema dugovanja prema Gradu S. i S. p. d.o.o., a utvrđeno je da je tužitelj takvo dugovanje imao.

Takav zaključak proizlazi i iz činjenica utvrđenih u postupku pred prvostupanjskim sudom, budući da taj sud osnovano zaključuje, da je tužitelj koristio parkirališna mjesta kontinuirano, a tužitelj niti ne tvrdi da bi platio naknadu za razdoblja na koja se odnosi sporni iznos (već da istu ne duguje).

18. Odredbom čl. 298. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da je ništetan ugovor u kojem je postavljen odgodni ili raskidni uvjet protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, te je ugovor sklopljen pod nemogućim odgodnim uvjetom ništetan, a nemoguć raskidni uvjet smatra se nepostojećim.

19. U konkretnom slučaju, kako je navedeno, ugovor sklopljen između stranaka ne sadrži odredbe o uvjetu već je isti sklopljen u skladu s posebnim podzakonskim aktom – Pravilnikom o dodjeli povlaštene mjesečne rezervacije parkirališnih mjesta za rad hotela, koji predviđa podmirenje prethodnih obveza iz iste osnove, kao pretpostavku za sklapanje ugovora za daljnja razdoblja.

20. Tužitelj nije dokazao da nije koristio parkirališna mjesta (pri čemu je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve dokaze, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP), niti da je za isto platio naknadu, pa činjenica, da je istu prema Pravilniku morao naknadno platiti kako bi mogao sklopiti novi ugovor s tuženikom, nije protivna pozitivnim propisima niti moralu.

21. Radi toga niti primitkom iznosa te naknade od strane tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO, pa niti do obveze vraćanja od strane tuženika.

22. Radi toga je materijalno pravo pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev odbijen (iako je obrazloženje u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, izostalo).

23. Odluka o troškovima postupka pravilno je donesena, prema čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP.

24. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.