REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3521/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽM iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnica Tanja Petković Gregurek, odvjetnica iz Zagreba, protiv I. tuženika MM iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica iz Zagreba i II. tuženika HOK-osiguranje d.d. iz Zagreba, Capraška kbr. 6 (OIB: 00432869176), kojeg zastupaju punomoćnici Fran Olujić i Iva Pezić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-709/2022-2 od 16. ožujka 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3140/2018- 288 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten. II. Drugotuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

1.1. u stavku I. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda u točki I. i III. izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje I. tuženika i II. tuženika solidarno isplatiti tužiteljici 567.361,30 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 40.000,00 kn od 3. svibnja 2004.; 44.767,00 kn od 3. svibnja 2004.; 8.188,57 kn od 15. lipnja 1995. te 474.405,73 kn sa pripadajućom zateznom kamatom računatom na pojedinačne dijelove toga iznosa kako je to određeno izrekom presude (pa tako na prvi iznos od 704,75 kn počev od 15. srpnja 1995.) - kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 183.887,50 kn sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2022. do isplate, 1.2. u stavku II. izreke, naloženo je tužiteljici naknaditi parnične troškove: I. tuženiku 77.256,37 kn i II. tuženiku 171.557,49 kn.

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. „Da li je škola kao poslodavac tužiteljice koja je kao zaposlenik škole na radnom mjestu profesorice fizike stradala u štetnom događaju na način da ju je tijekom nastavnog sata u tijeku ispitivanja radi provjere znanja na kraju školske godine nezadovoljni učenik nakon što ga je tužiteljica informirala da nije dobio pozitivnu ocjenu udario nogom u glavu, učinila propust u organizaciji nastave obzirom da nije donijela Pravilnik o kućnom redu te nije učenike upoznala sa njihovima pravima koja proizlaze iz Statuta škole, posebno čl. 121 koji učeniku koji nije zadovoljan zaključnom ocjenom omogućava podnošenje zahtjeva za ponovni ispit pred komisijom?“

2. „Koje i kakve mjere je tužiteljica kao profesorica fizike još trebala poduzeti da se ispitivanje učenika odvija u skladu sa propisima i pravilima njezine struke o održavanju nastave obzirom da iz činjenica utvrđenih tijekom postupka proizlazi da je za ispitivanje petorice učenike koji su imali negativnu ocjenu ispraznila učionicu otpustivši druge učenike te im na taj način pružila maksimalnu mogućnost koncentracije i mira pri odgovaranju?

Nadalje također iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica uvodno postavljala pitanja svoj petorici učenika zajedno kako bi im olakšala odgovaranje, nakon toga dvojicu, pa tek potom zasebno prozvala jednog učenika koji samostalno nije znao odgovoriti niti na jedno postavljeno pitanje, te je taj isti učenik nakon što mu je tužiteljica rekla da nije zadovoljio odbio otići na mjesto i tražio da mu postavi još jedno pitanje čemu je tužiteljica također udovoljila.

Obzirom da ni na ovo postavljeno pitanje učenik nije znao odgovor, a na višekratnotraženje tužiteljice odbijao je napustiti razred i u konačnici tužiteljicu udario nogom u glavu, tužiteljica postavlja pitanje u čemu se sastoji neprimjerenost pitanja „što to držiš u džepu, da li je bomba ili pištolj“ i „trebam li zvati policiju da te izvede iz razreda“ upućenog učeniku koji ima 17 godina i odbija postupiti po nalogu i uputi profesora?“

3. „Koji stupanj povećane pažnje i koja pravila struke i običaja je tužiteljica trebala primijeniti kako ne bi postupala „suprotno načelu iz čl. 18. st. 2. ZOO-a“ kako to smatra sud II.stupnja?“

4. „Da li je tužiteljica osnovano zaključila da je ovdje I. tuženik neopravdano i bezrazložno povukao tužbu protiv škole ako je upravo ovakvo pravno stajalište izneseno u presudi Županijskog suda u Zagrebu Gžr-1248/05 od 29.11.2005. kojom je pravomoćno okončan postupak koji je vođen po tužbi ovdje tužiteljice pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem Pr-4932/00 u vezi ovog istog štetnog događaja?“

5. „Da li je škola kao poslodavac doista dokazala da je poduzela sve kako se to navodi u pobijanoj presudi i da kod škole kao poslodavca nema baš nikakvog propusta u zaštiti na radu i organizaciji posla iako ni na koji način nije reagirala na pritužbe učenika i roditelja koje su se odnosile na način rada tužiteljice i na navodno neprofesionalno ponašanje tužiteljice pri obavljanju njezinih radnih zadaća, a koje su isticane tijekom cijele školske godine koja je prethodila štetnom događaju prema izvještaju voditelja smjene, već na isto reagira tek 4 mjeseca nakon štetnog događaja i to pokretanjem postupka otkaza tužiteljici?“

6. „Da li rečenice koje je tužiteljica uputila učeniku nakon što je isti odbio napustiti mjesto ispitivanja u potpunosti opravdavaju reakciju učenika koji u nezadovoljstvu negativnom ocjenom uzima si za pravo udariti nogom tužiteljicu u glavu slijedom čega drugostupanjski sud smatra da ne postoji niti suodgovornost poslodavca za nastalu štetu koju je bilo moguće izbjeći u slučaju da je poslodavac na vrijeme poduzeo potrebne radnje prema tužiteljici obzirom da iz izvješća njezinih kolega i voditelja smjene proizlazi da je bio upoznat da tužiteljica ima probleme u komunikaciji kako sa kolegama tako i sa učenicima kojima je njezin predmet bio težak, a jednako tako i kod učenika koji je moguće bio „miran učenik“, ali je također bio i loš učenik obzirom da je imao na kraju školske godine veći broj negativnih ocjena?“

7. „Da li je sud drugog stupnja trebao u svojoj presudi navesti na temelju kojih dokaza zaključuje da je inače miran učenik bio izazvan neprimjerenim načinom ispitivanja tužiteljice, a ne spoznajom da mu je zaključena treća negativna ocjena i u čemu se sastoji neprimjerenost načina njezinog ispitivanja?“

8. „Može li sud II. stupnja u ovom postupku koji se vodi protiv punomoćnika tužiteljice koji je po stajalištu presude Županijskog suda Gžr-1248/05 „bezrazložno“ povukao tužbu protiv škole te također zauzeo stajalište da je konkretno protupravno ponašanje učenika bilo usko vezano uz djelatnost škole i isto predstavlja jednu od manifestacija rizika u obavljanju radnog zadatka tužiteljice temeljem istih činjenica i istih dokaza 17 godina kasnije zaključiti da se u konkretnom slučaju ne radi o jednoj od manifestacija profesionalnog rizika za koju bi odgovarala škola?“

3. II. tuženik je odgovorio na prijedlog i predložio da ga se odbaci.

4. Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 16. ožujka 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta u njemu naznačena pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti navod predlagateljice da je prethodno, tijekom ovog postupka i onog koji mu je prethodio i u kojemu je bila zastupana po I. tuženiku, njezin zahtjev bio ocijenjen i osnovanim te odlukom suda i prihvaćen na temelju drugačijeg shvaćanja - kao niti navod o postupovnim povredama učinjenim u suđenju i brzini kojom je (u ovome predmetu, koji se vodio izuzetno, pa i nerazumno dugo - pa je bilo realno i za očekivati da se njegovom rješavanju u konačnom pristupi sa elementom hitnosti) drugostupanjski sud donio svoju odluku,

7.2. odnosno, da prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa.

8. Konkretno, prijedlog predlagateljice ne sadrži razloge zašto bi trebalo odgovoriti na u njemu postavljena pitanja, onako kako su formulirana, a da bi to bilo važno (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (za ujednačavanje sudske prakse) i za odluku o konkretnom sporu, toliko da bi odgovor na njih, sve i da se formulira, predlagateljicu doveo u povoljniju poziciju:

8.1. kada se, u bitnome, ta pitanja odnose na specifične okolnosti samo ovoga slučaja, i to kako ga predlagateljica (a ne i sud, što je jedino relevantno) “vidi”,

8.2. kada osporena presuda, takva, nije temeljena na shvaćanju koje bi u ičemu bilo u suprotnosti sa shvaćanjima:

- izraženim u odluci revizijskog suda posl. br. Rev 933/2004 od 18. studenoga 2004. (koja se odnosi na povredu vozača autobusa “koji je stajao pred ulaznim vratima autobusa” kada mu je sa leđa prišla druga osoba, utvrđena u kaznenom postupku kao neubrojiva, te pokretom ruke kemijskom olovkom probila oko) i odluci drugostupanjskog suda posl. br. Gž R-1002/2020-2 od 23. prosinca 2020. (kojom je suđeno o naknadi štete koju je policijska službenica pretrpjela u obavljanju posla svoga radnog mjesta povećanog rizika, u fizičkom napadu - u svezi obavljanja opasne djelatnosti), koje predlagateljica prilaže prijedlogu i sugerira prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda: predlagateljica, uostalom, čak nije istakla ijedan određeni, obrazloženi ili dostatan razlog u čemu bi te odluke bile u suprotnosti sa osporenom presudom (jednostavno: te se odluke ne mogu uspoređivati - obzirom da je svaka temeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, onog na kojeg se pojedinačno svaka odnosi),

8.3. kada podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

8.4. kada revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki.

9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti da (u izostanku navedenih razloga) ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

10. Stoga je prijedlog tužiteljice - u odnosu na po njoj postavljena pitanja, uza svu težinu položaja u kojemu se našla prvenstveno zbog prijepornog štetnog događaja i posljedica koje u svezi njega trpi - ali i zbog neopravdano dugog i objektivno nedopuštenog trajanja ovoga postupka, valjalo (što ne spada u "pretjerani formalizam“, kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga: primjena kojih odredaba se ne može izostaviti ili otkloniti samo zbog štete koju tužiteljica trpi i navedene težine položaja u kojem se našla) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

11. II. tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog jer taj odgovor nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković