REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3689/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Kovačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike plaće i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1316/2022-2 od 4. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-184/2019-21 od 11. siječnja 2022., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1316/2022-2 od 4. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-184/2019-21 od 11. siječnja 2022.
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj kao razloge važnosti zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-202/19 od 29. svibnja 2019., Gž R-144/19-2 od 24. listopada 2019. i Gž R-394/18 od 21. rujna 2020., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-196/19-2 od 11. veljače 2020., Gž R-722/18-2 od 6. srpnja 2020., Gž -865/19-2 od 26. ožujka 2020. i Gž R-974/18 od 22. rujna 2020., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 23/19-4 od 5. ožujka 2020., Gž R-825/18-3 od 2. travnja 2020. i Gž R-12/19-4 od 1. rujna 2020., kao i odluci Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-960/12-2 od 18. veljače 2015. i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Gž-2919/12 od 30. listopada 2012.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385. a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, ono na što predlagatelj u postavljanim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno i predmet dokazivanja (tko dokazuje koju činjenicu u sporu radi isplate iznosa po osnovi prava iz radnog odnosa, odnosno kojem dokaznom sredstvu valja dati prednost u pogledu njihove dokazne snage radi utvrđivanja činjenice koliko je slobodnih dana tužitelj iskoristio) je činjenične naravi i potpuno je vezano za predložene dokaze i utvrđene okolnosti ovog slučaja, a takva pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i Revd-4171/2020 od 15. rujna 2021., Revd-3753/20- 2 od 24. ožujka 2021.).
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. u vezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
