Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž-1574/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G.1 iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici N. Ć., odvjetnici iz Z., protiv prvo tuženika I. B. iz Z., OIB: …, drugo tuženice V. V. rođ. P. iz S., OIB: …, treće tuženika Š. (S.) P. (P.) iz Z., OIB: …, četvrto tuženika Z. B. iz Z., OIB: …, peto tuženice Š. V. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćnici Lj. N., odvjetnici iz Z. i šesto tužitelja A. H. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku Lj. N., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-785/21-124 od 24. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-785/21-124 od 24. siječnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. G.1 iz Z., OIB: …, koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj T. G.1 iz Z., OIB: …, preko svojeg pravnog prednika T. G.2 iz …, na temelju pravomoćne odluke o komasaciji od 6. kolovoza 1947. i 20. kolovoza 1947. te nadjeljenjem dana 10. rujna 1947. stekao pravo vlasništva na k.č.br. 1316/28 livada 3, T. u površini od 1073 čhv ili 3859 m2 i k.č.br. 1316/29 livada 3, T. u površini pd 249 čhv ili 896 m2 upisane u z.k.ul. 4475 k.o. R., pa su tuženici: I. B. iz Z., OIB: …,

Š. P. iz Z., OIB: …, koja osoba je istovjetna S. P. iz Z., V. V. rođ. P. iz S., OIB: … koja je istovjetna V. P. iz Z., Z. B. iz Z., OIB: …,

Š. V. iz Z., OIB: …, A.

H. iz Z., OIB: …, dužni trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi upis navedene nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime i vlasništvo, kao što su i solidarno dužni nadoknaditi prouzročene troškove postupka, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja T. G.1 iz Z., OIB: …, koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj T. G.1 iz Z., OIB: …, stekao pravo vlasništva na k.č.br. 1316/28 livada 3, T. u površini 1073 čhv ili 3859 i k.č.br. 1316/29 livada 3, T. u površini d 249 ili 896 m2, upisane u z.k.ul. 4475 k.o. R., pa su tuženici: I. B. iz Z., OIB: …,

Š. P. iz Z., OIB: …, koja osoba je istovjetna S. P. iz Z., V. V. rođ. P. iz S., OIB: … koja je istovjetna V. P. iz Z., Z. B. iz Z., OIB: …,

Š. V. iz Z., OIB: …, A. H. iz

Z., OIB: …, dužni trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi upis navedene nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime i vlasništvo, kao što su i solidarno dužni nadoknaditi prouzročene troškove postupka, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

III Odbija se zahtjev tužitelja T. G.1 iz Z., OIB: …, za nadoknadom troškova postupka

u

iznosu

28.768,67

kuna

(slovima:dvadesetosamtisućasedamstošezdesetosamkunaišezdesetsedamlipa).

IV Nalaže se tužitelju T. G.1 iz Z., OIB: …, nadoknaditi parnične troškove tuženicima: Š. V. iz Z., OIB: … i A. H. iz Z., OIB: …, u iznosu od 12.600,00 kuna (slovima:dvanaesttisučašestokuna), sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, dana 24. siječnja 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a u roku 15 dana.“

2. Tužitelj je pravovremeno izjavio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu tuženicima.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) a na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj vlasnik kč. br. 1316/28 i kč. br. 1316/29 upisanih u zk. ul. 4475 k.o. R. na temelju odluke o komasaciji od 6.kolovoza 1947. i 20. kolovoza 1947., te eventualno kumulirani zahtjev da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva kč. br. 1316/28 i kč. br. 1316/29 upisanih u zk. ul. 4475 k.o. R.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi:

- da je Odlukom kotarske ekspropriacione komisije za kotar Z. od 1. listopada 1947. na osnovu uredbe o eksproprijaciji nepokretne imovine potrebne za izgradnju autoputa B.-Z. od 17. lipnja 1946. donesena odluka o ekspropriranju čestica, odnosno njihovih dijelova na korist i bezteretno u vlasništvo ondašnje FNRJ između ostalog i kč. br. 1316/1 gr. ul. br. 514 p.o. R. na ime P. S. i J. M., koju posjeduje J. M. i S. P. u površini od 5 jutara i 532 čhv, u naravi oranica, eksproprira se površina od 1 jutra i 180 čhv, uz naknadu (od 40 din po jednom čhv i to M. J. površina od 1622 čhv i P. S. površina od 145 čhv), tako da vlasniku ostaje površina od 2 jutra i 1412 čhv pod novom oznakom 1316/1 i površina od 1 jutra i 533 čhv pod novom oznakom kč. br. 1316/5,

- da je naprijed navedenom Odlukom konstatirano da eksproprirani dijelovi čestica dobivaju novu oznaku i površinu te se upisuju u novi gruntovni uložak iste porezne općine pod oznakom kat. čest. br. 3646 – autoput, te da je u tijeku postupak posebne komasacije za p.o. R., te da će komasaciona vlast u smislu propisa odlučiti kojim izvlaštenicima će se u zamjenu za eksproprirana zemljišta dati druge nekretnine, kojima će se naknada isplatiti u gotovu novcu. U obrazloženju odluke naznačeno je da eksproprirane nekretnine predstavljaju najvažniji izvor za uzdržavanje zemljoradnika, te da im se stoga treba odrediti naknadu u gotovu novcu, no kako je u tijeku postupak posebne komasacije. Za p.o. R., naknada će se dati u novcu samo u onim slučajevima ako ne bude raspoloživih drugih nekretnina koje će se moći dati u zamjenu za ekspropriranu površinu,

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je kč. br. 1316/1 nekretnina koja je bila u vlasništvu S. P. i J. M., te je 24. travnja 1947. zabilježena eksproprijacija zemljišta za autoput, a 14. kolovoza 1947. je zabilježeno da je dozvoljena posebna komasacija između ostalog i te čestice. U prosincu 1949 zabilježena je eksproprijacija sporne čestice ,a 17. travnja 1973. otpisuje se čestica iz zk. ul. 514 i prenosi na novu zk. ul. 4475 gdje i dalje ostaju uknjižene te čestice kao društveno vlasništvo,

- da iz zk. ul. 4475 k. o. R. proizlazi da je dana 14. listopada 1976. upisano da se na temelju diobenog nacrta Zavoda za katastar Grada Z. od 30. lipnja 1967. cijepaju čestice i to sporna čestica u nove, koje su upisane u 1-1 broj 3-8 da bi 1997, s uknjižilo brisanja društvenog vlasništva i u knjižilo pravo vlasništva na tim nekretninama u korist tuženika

- da je u Posjedovnom listu kao posjednik kat. čest. br. 3275 i 3276 upisan T. G.2 ,

- da kat. čest. br. 3275/1 k.o. R. u površini od 3859 m2 odgovara zemljišnoknjižnoj čestici zkč. br. 1316/28 k.o. R., te da kat. čest. br. 3276 k.o. R. u površini od 896 m2 odgovara zemljišnoknjižnoj čestici zkč. br. 1316/29 k.o. R.

- da je tužitelj na temelju rješenja o nasljeđivanju br O-6591/86 naslijedio od M. G., pok. T. izvanknjižno vlasništvo spornih kč. b.r 3275 i 3276,

- da su tuženici pravni sljednici S. P. i J. M.

9. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Tužitelj u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza ponavljajući tijekom postupka istaknute tvrdnje da je prednik tužitelja prijeporne nekretnine stekao komasacijom.

11. Kako tužitelj u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Pošavši od utvrđenja da tužitelj nije dokazao da u njegovi prednici stekli pravo vlasništva u postupku komasacije iz 1947. jer u odnosu na predmetne čestice za koju tužitelj tvrdi da su mu dodijeljene (k.č.br. 3275/1 k.o. R. u površini od 3859 m2 odgovara zemljišnoknjižnoj čestici 1316/28 k.o. R. te k.č.br. 3276 k.o u površini 896 m2 odgovara zemljišnoknjižnoj čestici z.k.č. br. 1316/28 k.o. R.) nije doneseno pravomoćno rješenje o komasaciji posjeda, dakle nije pravomoćno završen komasacioni postupak, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev pravilnom primjenom odredbi članaka Zakona o komasaciji (Službeni list Narodne Republike Hrvatske, broj: 60/54).

13. Člankom 48. Zakona o komasaciji zemljišta propisano je da kotarska komasaciona komisija dodjeljuje komasirane posjede, opredijeljene tokom postupka komasacije svojim rješenjem o komasaciji posjeda. Rješenje treba sadržavati: uvod, odlučenje (dispozitiv), obrazloženje. Odlučenje (dispozitiv) tog rješenja sadržava: a/ ime pojedinog učesnika i drugih stranaka, b/ oznaku i površinu zemljišta pojedinog učesnika, koje je obuhvaćeno komasacijom, oznaku i površinu zemljišta koje mu se mjesto toga dodjeljuje te procjenu vrijednosti jednog i drugog zemljišta uz oznaku, tko će se upisati u zemljišnoj knjizi kao vlasnik dodijeljenog zemljišta, c) naknadu u novcu, d) prava i obveze koje ostaju odnosno koje uslijed komasacije prestaju, e/ odredbe o posebnim pravima i dužnostima pojedinog učesnika, f/ odredbu p teretima i služnostima, g/ odredbu o troškovima, h/ uputa o pravnom lijeku ( rok 30 dana-čl. 40.).

14. Odredbom čl. 50. Zakona o komasaciji propisano je da pored obveze iz čl. 48. kotarska komasiciona komisija dužna je svakom učesniku i drugoj stranci u postupku komasacije dostaviti izvadak iz rješenja o komasaciji posjeda. Odredbom čl. 52. Istog Zakona propisano je da rješenja izdana u postupku komasacije izvršavaju kotarske komasacione komisije ili na njihovu zamolbu drugi državni organi, dok čl. 54. propisuje da nakon pravomoćnosti rješenja o komasaciji posjeda kotarska komasiciona komisija dostavlja rješenje o komasaciji posjeda zajedno sa sastavnim operatima nadležnom kotarskom sudu da se provede u zemljišne knjige.

15. Člankom 55. Zakona o komasaciji zemljišta propisano je da se konačna predaja komasiranih posjeda učesnicima komasacije vrši nakon pravomoćnosti rješenja o komasaciji posjeda (čl. 48.) izjavom kotarske komasacione komisije da im predaje u posjed rješenjem o komasaciji posjeda dodijeljene nekretnine kako su u naravi omeđene i tokom postupka komasacije osnovane i pokazane odnosno u privremeni posjed predane i o konačnoj predaji sastavlja se zapisnik.

16. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da u smislu odredbe članka 48. Zakona o komasacije nije doneseno pravomoćno rješenje u odnosu na predmetne čestice za koje tužitelj tvrdi da su dodijeljene njegovom predniku T. G.2 , prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj preko svoga pravnog prednika T. G.2 stekao pravo vlasništva na temelju odluke o komasaciji od 6. kolovoza 1947. i 20. kolovoza 1947.

17. Neosnovano žalitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije doneseno pravomoćno rješenje o komasaciji pozivajući se na Odluku broj 1160-K-1947od 6. kolovoza 1947.

18. Iz Odluke broj 1160-K-1947 od 6. kolovoza 1947. (list 135 spisa) proizlazi da je Kotarska kasaciona komisija u Z. dozvolila posebnu komasaciju čestica koje su presječene ili tangirane autoputem, te je određeno da će se provesti zabilježba dozvole posebne komasacije u zemljišnim knjigama. Navedena odluka nema klauzulu pravomoćnosti dok okolnost što je ista sačuvana u Državnom arhivu ne potvrđuje navode tužitelja da bi postupak komasacije bio pravomoćno okončan, pogotovo imaju u vidu činjenicu da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da nije doneseno pravomoćno rješenje o komasaciji te da isto nije provedeno u zemljišnim knjigama.

19. U odnosu na eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću.

20. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je prednik tuženika T. G.2 stupio u posjed predmetnih čestica na temelju odluke o komasaciji 1947. godine. Kako iz stanja spisa proizlazi da u odnosu na predmetne čestice nije doneseno pravomoćno rješenje o komasaciji pravilno prvostupanjski sud dokazuje da predniku tuženika sporna nekretnina nije dodijeljena u posjed, radi čega prednik tuženika T. G.2 nije bio pošten posjednik spornih čestica jer je znao i morao znati da nema pravo na posjed.

22. Neosnovano tužitelj smatra da je već djed tužitelja M. G. bio pošteni posjednik prijeporne nekretnine navodeći da je naslijedio T. G.2 1948. godine, pri čemu u sudski spis ne dostavlja rješenje o nasljeđivanja iza T. G.2 . M. G. (rođen 1910.g.) je u vrijeme kada je vođen postupak komasacije bio u dobi od 37. godina te mu je moralo biti poznato da on i njegova obitelj nemaju pravo na posjed jer postupak komasacije nije pravomoćno okončan niti je proveden u zemljišnim knjigama. Navedeno potvrđuje i iskaz K. G., bake tužitelja, koja je bila u braku s M. G. od 1941. a iskazala je da su prijepornu zemlju zvali „P. zemlja“, te da im je bilo poznato da im zemlja nije gruntovno dodijeljena jer je bila nacionalizirana obitelji P.

23. Poštenim posjednikom mogao je postati tek otac tužitelja T. G.2 , koji je podnio tužbu u ovom postupku 1996., naslijedivši svog oca M. G., djeda tužitelja, nakon njegove smrti 1986. godine, s time da su prijeporne čestice u to vrijeme bile u društvenom vlasništvu.

24. Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12 i 152/14) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

25. U konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka ima se primjenjivati mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle, pravna pravila Općeg građanskog zakonika, koja se primjenjuju na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 86/1946).

26. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevalo se zakonit pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj: 53/91 - dalje: ZOVO) i u čl. 159. ZVDSP-a.

27. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten (savjestan) posjed, dok prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, presumira, ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

28. Prema ocjeni ovog suda, a polazeći od činjenica da su prijeporne kč.br. 1316/28 i kč. br. 1316/29 bile upisane kao društveno vlasništvo do 1997. kada su kao vlasnici prijepornih čestica upisani tuženici, da predniku tužitelja T. G.2 u postupku komasacije nisu dodijeljene sporne čestice, što ukazuje da je imao saznanja da čestice nisu njegove, a navedno je morao znati i djed tužitelja M. G., pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da prednici tužitelja T. G.2 i M. G. nisu bili savjesni (pošteni) posjednici nekretnine. U skladu s odredbom čl. 72. st. 2. ZOVO-a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova te bi tek otac tužitelja T. G.2 nakon smrti djeda tužitelja M. G. (1986. godine) postao poštenim posjednikom pod pretpostavkom da nije znao ili mogao znati da nekretnine koje posjeduje nisu njegove. Slijedom izloženog, u zakonom propisano vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije se moglo uračunati i vrijeme u kojem su pravni prednici tužitelja posjedovali sporne nekretnine. U takvoj situaciji sve da je tužitelj i bio pošteni posjednik od 1986. (smrti njegova pravnog prednika), to nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću čak i kada bi se, a imajući na umu shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske br. 35298/04 prema kojem bi se u vrijeme potrebno za stjecanje prava dosjelošću uračunalo i vrijeme u kojem je ta nekretnina bila u društvenom vlasništvu. Naime, u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP-a samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. toga čl. (20 godina za zakonit, istinit i pošten posjed i 40 godina za barem pošten posjed), pa u svakom slučaju u odnosu na tužitelja (sve ukoliko je i bio pošteni posjednik od 1986.), nisu ispunjene pretpostavke neprekidnog trajanja posjeda kroz zakonom propisano vrijeme (tužba u ovom predmetu podnesena je 1996.).

29. Iz navedenih razloga žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

30. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

31. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP-a).

32. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka II. izreke).

U Zagrebu 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.