Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-1558/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d., Z.¹, OIB:…, Filijala Z.², zastupanog po punomoćnici K. V., univ. spec. iur., protiv tuženika N. K. iz V., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. V., odvjetniku u Z.², radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2143/2020. od 13. travnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2143/2020. od 13. travnja 2022. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 60.345,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 15.345,00 kn od dana 05. prosinca 2019. godine,

-na iznos od 31.600,00 kn od dana 27. lipnja 2018. godine,

-na iznos od 13.400,00 kn od dana 01. kolovoza 2019. godine,

sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi prouzročeni parnični trošak po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu, kojom istu pobija u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365.st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio, da ista nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t., 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U predmetnom postupku tužitelj traži naknadu troškova liječenja koje je platio za K. K. i I. Z., a koje su zadobile teške tjelesne povrede u prometnoj nesreći 23. travnja 2017., a koju je pod utjecajem alkohola prouzročio pok. M. K.. Pri tom je tuženik nasljednik S. K., a ista je naslijedila pok. M. K..

7. Sporna je, i u ovoj žalbenoj fazi postupka, pasivna legitimacija tuženika (što je pitanje primjene materijalnog prava, radi čega tuženik neosnovano prigovara da je u slučaju nepostojanja te legitimacije, trebalo odbaciti tužbu).

8. Nesporno je da se tuženik, u ostavinskom postupku koji je proveden iza štetnika M. K., odrekao nasljedstva, te je nasljednicom postala S. K., a tuženik je nasljednik S. K. nakon njezine smrti.

9. U obrazloženju prvostupanjske odluke navodi se, da se u skladu s odredbom čl. 130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje: ZN) za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra kao da nikada nije bio nasljednik.

10. Prema odredbi čl. 139. st. 2. ZN-a, nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove.

Nakon smrti pok. M. K. (preminulog … 2017.) na nasljedstvo su bili pozvani nasljednici drugog nasljednog reda, između ostalih, i ovdje tuženik N. K., koji se odrekao nasljedstva iza pok. ostavitelja, te je nasljednicom pok. M. K. proglašena njegova majka S. K.. Dakle, tuženik N. K. nikada nije postao nasljednik pok. M. K., radi čega prvostupanjski sud smatra da se isključuje mogućnost odgovaranja za njegove dugove, jer da je tužitelj pokrenuo postupak protiv svog osiguranika; M. K. i da je tijekom tog parničnog postupka M. K. preminuo, ovdje tuženik N. K., ne bi ni bio pozvan na preuzimanje predmetnog parničnog postupka, budući se odrekao od nasljedstva i smatra se da nikada nije bio nasljednik, pa samim time se ukazuje na nelogičnost i pravnu nesigurnost da tuženik kao nasljednik S. K., a koja je naslijedila pok. M. K., u konačnici odgovora za njegove dugove, iako se odrekao njegova nasljedstva.

11. Po stavu prvostupanjskog suda utuženi dug i dalje predstavlja dug pok. M. K., a ne dug S. K.. Parnični postupak radi povrata isplaćenog iznosa oštećenicama, protiv S. K. nikada nije pokrenut, niti je utvrđen iznos kojim bi ona bila dužna odgovarati. Naime, da je postupak protiv S. K., bio pokrenut ista bi bila dužna odgovarati za naslijeđeni dug prema vrijednosti naslijeđene imovine u času ostaviteljeve (Miloradove) smrti, i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine, pa je pitanje da li bi, i ukoliko bi, u kojem iznosu, ista odgovarala, te bi tek tada isti postao njezin dug, a za koji bi potom, eventualno u visini naslijeđene Slavine imovine, odgovarao S. nasljednik, ovdje tuženik.

12. U odnosu na žalbeni prigovor tužitelja da sud nije utvrđivao da li je tuženik raspolagao nasljedstvom, te da li se mogao odreći u smislu čl. 132. ZN, valja reći da isto predstavlja isticanje nove činjenice što se, u smislu čl. 352. st. 1. ZPP, ne može isticati u žalbenom postupku. Tužitelj nije osporavao valjanost odricanja tuženika od nasljedstva štetnika nego je predlagao da sud utvrdi visinu vrijednosti ostavinske imovine pok. S. K. i pribavi ugovor o darovanju kojim je ista darovala nekretnine tuženiku (iako predmetni postupak nije pokrenut radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika u smislu čl. 66. Zakona o obveznim odnosima – NN br. 35/05, 41/08, 78/15., 29/18, 126/21, dalje: ZOO, pa isto ne bi bilo relevantno za odluku u ovom postupku).

13. Osnovano tužitelj međutim prigovara da je tuženik u ovom postupku pozvan na isplatu kao nasljednik pok. S. K., a koja je, kao nasljednica, postala univerzalni pravni slijednik pok. M. K., na temelju čl. 5. st. 1. ZN, te je odgovarala i za dugove istog. Tuženik kao nasljednik pok. S. K. odgovara za njezine dugove, uz ograničenje iz č. 139. st. 3. ZN, a budući da se na isto pozvao u parnici. Odredbama ZN niti drugih propisa nije propisano ograničenje za dugove ostavitelja samo na neposredne nasljednike, a ne i nasljednike istih.

14. Dakle, činjenica da tuženik ne bi bio pozvan na preuzimanje eventualnog parničnog postupka iza pok. M. K., da je isti pokrenut (već bi to bila S. K.) u situaciji kada je tuženik nasljednik pok. S. K., te kao univerzalni pravni slijednik stupa u njezinu pravnu poziciju, nije odlučna za ocjenu pasivne legitimacije tuženika u ovoj parnici. Niti činjenica, da protiv pok. S. K. nije pokrenut postupak, nije odlučna, budući da tuženik odgovara, s obzirom na istaknuti prigovor, do visine vrijednosti imovine koju je on naslijedio od pok. S. K..

15. U ponovljenom postupku sud će utvrditi jesu li ispunjene i do koje visine, pretpostavke za regresnu odgovornost nasljednika štetnika (tj. nasljednice S. K.) za isplaćenu štetu te potom, imajući na umu odredbu čl. 139. st. 3. ZN, utvrditi do kojeg iznosa tuženik odgovara za dug pok. S. K., a nakon što utvrdi visinu vrijednosti njezine ostavine.

16. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

17. Na temelju odredbe čl. 370. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.