Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-1526/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z. iz R., OIB…, koju zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. & D. d.o.o. iz R., protiv 1. tuženika J.-D. d.o.o. za građenje i usluge, iz O., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S. i 2. tuženika R.-.. d.o.o. za građenje, inženjering i konzalting, iz R., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-204/2021-12 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-204/2021-12 od 25. ožujka 2022., u pobijanom dijelu pod toč. II., III., IV. i V. izreke.

Odbija se žalba 1. tuženika kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i IV. izreke.

Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je 1. tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 17.725,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2022. do isplate (toč. I. izreke). Odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 17.827,29 kn, te sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 5. prosinca 2016. do 25. ožujka 2022. (toč. II. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na 2. tuženika u cijelosti (toč. III. izreke). Odlučeno je da tužiteljica i 1. tuženik snose svaki svoje troškove postupka (toč. IV. izreke). Naloženo je tužiteljici da 2. tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 12.812,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2022. do isplate (toč. V. izreke).

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod toč. I. i IV. izreke žalbu je podnio 1. tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužiteljica istu presudu pobija u dijelu pod toč. II., III., IV. i V. izreke iz istih žalbenih razloga i predlaže preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnog troška ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu 2. tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova tog odgovora.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete za koju tvrdi da je nastala na lođi njezina stana u R., …, prilikom izvođenja radova na fasadi stambene zgrade.

7. U provedenom prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službe dužnosti, a nije povrijeđena niti odredba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju žalitelji, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Obrazloženje pobijane presude sadrži razloge o svemu što mora sadržavati prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, te nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi da je 2. tuženik kao upravitelj višestambene zgrade u R., …, u ime suvlasnika zgrade, kao naručitelj zaključio 26. kolovoza 2015. s 1. tuženikom kao izvođačem Ugovor o izvođenju radova na izradi fasade (ovojnice zgrade), te da je prilikom izvođenja tih radova od strane 1. tuženika došlo do oštećenja na posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tužiteljice. Oštećenja su zapisnički konstatirana 9.2.2016., a provedenim građevinskim vještačenjem i njegovim dopunama je utvrđeno da su na posebnom dijelu nekretnine tužiteljice uslijed radova na fasadi oštećene keramičke pločice, rolete, prozorska stakla, klupčice parapetnog zida lođe, antenski kabel i kabla vanjske rasvjete i da ukupni troškovi sanacije zajedno sa čišćenjem, zamjenom stakala i poliranjem na balkonskim vratima lođe iznose 17.725,00 kn.

11. Utvrdivši da je 1. tuženik kao izvođač radova odgovoran za štetu koja je prilikom izvođenja radova na fasadi stambene zgrade počinjena na posebnim dijelovima zgrade koji je u vlasništvu tužiteljice u sveukupnom iznosu od 17.725,00 kn, dok 2. tuženik kao predstavnik suvlasnika, koji je zastupao suvlasnike zgrade, nije pasivno legitimiran u ovom sporu, jer nije bio ugovorna strana Ugovora o izvođenju radova od 26.8.2015., prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18– dalje: ZOO) djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika, a odbio u cijelosti u odnosu na 2. tuženika i presudio kao u izreci pobijane presude.

12. Žalbenim navodima tužiteljice i 1. tuženika nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. 13. Pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda da je 1. tuženik, koji je bio izvođač radova na fasadi stambene zgrade u kojoj se nalazi stan tužiteljice, odgovoran za štetu koju je prouzročio na posebnim dijelovima njezine nekretnine, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice, a te pretpostavke su, suprotno žalbenim navodima 1. tuženika, u postupku dokazane. Neosnovano stoga 1. tuženik u žalbi otklanja svoju odgovornost za štetu tužiteljici.

14. Tužbeni zahtjev pravilno je odbijen u odnosu na 2. tuženika, koji kao upravitelj stambene zgrade ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnika višestambene zgrade …, u R. i on nije pasivno legitimiran, niti odgovaran za štetu koju je izvođač radova učinio na posebnom dijelu nekretnine tužiteljice, kako je to pravilno i utvrdio sud prvog stupnja.

15. Člankom 18. Ugovora o izvođenju radova od 26.8.2015. je ugovoreno da je izvođač dužan naknaditi svu štetu koju učini vlastitim ili tuđim radovima prilikom izvedbe ugovorenih poslova, a ako izvođač u roku od 5 dana ne pristupi otklanjanju učinjene štete, isti ima pravo otkloniti štetu sam ili po drugoj osobi, a troškove naplatiti od izvođača bez njegove posebne suglasnosti.

16. Oštećenja nastala na lođi stana tužiteljice konstatirana su na zapisniku od 9.2.2016. (list 23 spisa) u prisutnosti tužiteljice, njezine odvjetnice, predstavnika izvođača radova i predstavnika upravitelja zgrade, a kako 1. tuženik nije sanirao štetu nakon što ga je tužiteljica dopisom od 15.4.2016. (list 24 spisa) pozvala da to učini, to joj je dužan naknaditi nastalu stvarnu štetu do koje je došlo prilikom izvođenja radova fasade zgrade. Visina štete utvrđena je građevinskim vještačenjem u iznosu od 17.725,00 kn i taj iznos naknade imovinske štete tužiteljici je osnovano dosuđen sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, jer je nenovčana imovinska šteta utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja (čl. 1103. ZOO). Preostali zahtijevani iznos naknade štete pravilno je odbijen kao neosnovan, jer tužiteljica nije dokazala da bi joj nastala šteta i u daljnjem iznosu od 17.827,29 kn.

17. Žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti korespondenciju između stranaka vezano za njezinu zabranu izvođenja radova fasade „na njezinoj lođi“, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer je vještak pojasnio da lođa ispred stana, odnosno njezini vanjski zidovi predstavljaju prema Uredbi o održavanju zgrada („Narodne novine“, br. 64/1997) zajednički dio zgrade, te stoga tužiteljica nije bila ovlaštena zabraniti izvođenje radova fasade na zajedničkim dijelovima pročelja vanjske ovojnice svoga stana na 11. katu stambene zgrade.

18. Opširni žalbeni navodi tužiteljice koji se u bitnome svode na preocjenjivanje izvedenih dokaza i davanje vlastite, ali pogrešne ocjene dokaza (u pogledu iskaza saslušanih svjedoka, kvalitete nalaza i mišljenja vještaka, upute i zadatka koji je sud trebao dati vještaku, načina na koji je po njezinom mišljenju trebalo obrazložiti presudu) na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, nisu osnovani jer nemaju uporište u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu. Jednako tako, neutemeljene su tvrdnje tužiteljice da je sud već prilikom određivanja zadatka građevinskom vještaku trebao „imati unaprijed formiran stav o tome kako će suditi u ovom predmetu“, jer sud donosi odluku na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

19. Tužiteljica se u žalbi poziva na čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija) navodeći kao osnove institut legitimnog očekivanja i instituta prava vlasništva. Potpuno nevažnim smatra pitanje vezano za zajedničke dijelove fasade i posebne dijelove (njezino vlasništvo) i da kod primjene čl. 1. Protokola 1. Konvencije u smislu pojma „imovina“ i njezinog legitimnog očekivanja ne treba praviti razliku između posebnih i zajedničkih dijelova zgrade, niti primjenjivati Uredbu na koju se poziva građevinski vještak u svom nalazu, jer da je njezina „imovina“ fasada zgrade na koju gledaju prozori njezinih soba i dvije lođe, kao i fasada unutar dođe, te da nije njezino vlasništvo samo ono što je uknjiženo u zemljišnoj knjizi kao njezino vlasništvo i što se smatra vlasništvom u smislu kontinentalnog – domaćeg prava po kojemu je sudio prvostupanjski sud. 20. Nije sporno da članak 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potvrđenih Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoga vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava, kao i da sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, koji su po pravnoj snazi su iznad zakona, te njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti.

21. Pravo vlasništva („imovine“) na koje tužiteljica upire u žalbi, jamči se odredbom čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Protokol broj 1). Međutim, na povredu navedene odredbe tužiteljica se može pozivati samo u onoj mjeri u kojoj se osporavana odluka odnosi na „vlasništvo'' u smislu čl. 1. Protokola broj 1. Kako međutim pobijanom presudom niti na koji način nije odlučeno o vlasničkim pravima tužiteljice, to nisu povrijeđena, niti su mogla biti povrijeđena vlasnička prava tužiteljice.

22. Vlasništvo posebnog dijela nekretnine tužiteljice (stana broj 55 u stambenoj zgradi u R., …) nije ni na koji način u postupku bilo dovedeno u sumnju), jer je postavljanje fasade (ovojnice) vršeno u sklopu projekta energetske obnove čitave stambene zgrade, odnosno u interesu svih suvlasnika zgrade, pa žaliteljica, čiji stan je na 11. katu, nije mogla zabraniti izvođenje radova na postavljanju vanjske fasade i na vanjskim zidovima lođe njezina stana, koji predstavljaju zajedničke dijelove zgrade. Tužiteljica dakle potpuno pogrešno tumači institut legitimnog očekivanja i poimanje instituta prava vlasništva izraženih u brojnim sudskim odlukama Europskog suda za ljudska prava (konkretno se poziva na predmet Pine Valley Developments LtdandOthers protiv Irske i predmet Strech protiv Ujedinjenog Kraljevstva), kada smatra da sud u skladu s njezinim legitimnim očekivanjima trebao prihvatiti njezin tužbeni zahtjev u cijelosti.

23. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, pobijana presuda pod toč. 40. obrazloženja sadrži jasne razloge zašto sud nije prihvatio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatražene putne troškove (jer nije dokazala da su u uzročnoj vezi sa nastalom štetnom), te žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

24. Imajući u vidu konačan uspjeh stranaka u ovoj parnici, kao i činjenicu da je tužiteljica u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom u odnosu na 2. tuženika, pravilno je tužiteljici naloženo da 2. tuženiku naknadi parnični trošak koji mu je prouzročila vođenjem ove parnice (čl. 154. st. 2. ZPP), a obzirom da je njezin uspjeh i uspjeh 1. tuženika podjednak, pravilno je odlučeno da svatko od njih snosi svoje troškove postupka.

25. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je žalbe tužiteljice i 1. tuženika odbiti kao neosnovane i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

26. Odbijen je zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.