REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4021/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., V. B., OIB …, zastupane po punomoćniku D. T., odvjetniku u V., protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB …, Z., koju zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i p. j.t.d. Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-319/2020-3 od 12. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-517/2018-20 od 26. ožujka 2020., na sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-319/2020-3 od 12. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P- 517/2018-20 od 26. ožujka 2020. postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka nakon što je ugovorni odnos prestao, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu?
2. Može li potrošač, s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke, imati pravo na isplatu razlike između stvarno plaćene kamate i kamate koja bi bila plaćena da je za cijelo vrijeme otplate ista bila izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope, a budući da se time mijenja ugovorni odnos u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, ili mu pripada pravo na isplatu eventualne razlike između iznosa kamate obračunate o stopi utvrđenoj objektivnim kriterijima i iznosa obračunatog po stopi određenoj odlukom banke, osobito ako se uzme u obzir činjenica da je banka mijenjala kamatnu stopu u skladu s objektivnim tržišnim kriterijima (dakle, ne proizvoljno), pa je evidentno da primjenom restitucijskih pravila sukladno Zakonu o obveznim odnosima, potrošač ne može tražiti isplatu temeljenu na nepostojećem ugovorno/kreditnom odnosu i to u vidu razlike između iznosa kamate koja je stvarno plaćena i iznosa obračunatog isključivo na temelju početno ugovorene kamatne stope?
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se poziva na više odluka ovoga revizijskog suda smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5.1. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio slijedeće.
5.2. Osporena presuda je, u odnosu na prvo postavljeno pitanje, utemeljena na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., kao i na shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), tako i ovaj sud u Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020 2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga, prvo pitanje iz prijedloga tuženice nije važno za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer s obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi tog pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa.
5.3. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, treba reći da je pobijana odluka donesena u skladu sa shvaćanjem ovoga revizijskog suda izraženoga u odluci poslovni broj Rev 308/2022-2 od 19. travnja 2022., prema kojemu ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz koje bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom pa nije dopušteno da sud popunjava ugovor nekom stopom koju bi sam utvrđivao kao „razumnu“ (u kolokvijalnom značenju, gdje se kao razumno označava nešto što odgovara prosječnoj stopi koja je vrijedila u ugovornim odnosima poput onoga koji su stranke uspostavile sklopljenim ugovornom o kreditu u ovom predmetu). Stoga niti drugo pitanje, kojim se suštinski preispituje navedeno shvaćanje ovoga revizijskog suda, nije važno za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
