REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 542/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz S., N. G., Bosna i Hercegovina, OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u P., protiv tuženice J. Đ. iz P., OIB ... , koju zastupa punomoćnik A. Z., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2492/2019-3 od 15. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-647/2019-45 od 11. listopada 2019., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2492/2019-3 od 15. lipnja 2021. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-647/2019-45 od 11. listopada 2019. te sudi

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženici J. Đ. da isplati tužitelju iznos od 6.300,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom u skladu s čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 7% ("Narodne novine" 74/11.,1/12.,73/12.,1/13., 83/13.,1/14., 80/14. i 1/15.) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. godine po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče:

- na iznos od 700,00 kuna od 18.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 700,00 kuna od 19.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 700,00 kuna od 29.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 700,00 kuna od 21.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 700,00 kuna od 24.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 700,00 kuna od 22.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 700,00 kuna od 28.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 700,00 kuna od 27.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 700,00 kuna od 11.07.2012. godine do isplate, sve u roku od 15 dana..“.

2. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 8.334,37 kn ili 1.106,16 EUR u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak prijedloga za dopuštenje revizije i trošak revizije u ukupnom iznosu od 4.012,50 kn ili 532,48 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici tužitelju isplatiti 6.300,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude (toč. I. izreke) te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 9.334,37 kn (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-5421/2021-2 od 22. prosinca 2021. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

„Je li roditelj koji je kao zakonski zastupnik maloljetnog djeteta primao iznose uzdržavanja, pasivno legitimiran u parnici radi vraćanja previše plaćenih iznosa uzdržavanja?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode revizije i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove u situaciji dvostrukog primanja iznosa uzdržavanja za maloljetno dijete.

8. Kao i u postupku pred nižestupanjskim sudovima sporna je pasivna legitimacija tuženice.

9. Nižestupanjski sudovi otklonili su prigovor promašene legitimacije polazeći od utvrđenja da je upravo tuženica primila dvostruki iznos uzdržavanja, pri čemu nisu posebno obrazlagali okolnost da je iznose uzdržavanja tuženica primila kao zakonska zastupnica maloljetnog djeteta stranaka.

10. Osnovana je tvrdnja revidentice da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je u ovoj pravnoj stvari, u kojoj tužitelj potražuje isplatu više plaćenog iznosa uzdržavanja, tuženica kao majka i zakonska zastupnica djeteta stranaka, pasivno legitimirana.

11. Odredbom čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11-dalje:ZOO) propisano da tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravima toga odjeljka.

12. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj P-132/08 od 1. travnja 2008. tuženik je bio obvezan za plaćanje zajedničkog djeteta stranaka mljt. L. M. plaćati uzdržavanje u iznosu od 700,00 kn mjesečno. Dakle, ovlaštenica tog prava bila je upravo kći stranaka, i isti dug tužitelj je platio upravo zajedničkom djetetu, a ne tuženici. Okolnost da je plaćanje vršeno tuženici kao zakonskoj zastupnici nije od pravnog značenja.

13. Stoga tuženica, koja je kao zakonska zastupnica zajedničkog djeteta, u vrijeme dok je dijete još bilo njoj povjereno na odgoj i čuvanje, sporne iznose primila u ime i za račun zastupane maloljetne kćeri stranaka, nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, jer dvostruko plaćanje duga nije izvršeno njoj nego zajedničkom djetetu stranaka (tako i ovaj sud u Rev-1375/1999-2 od 3. srpnja 2002.)

14. Slijedom iznesenog, kako je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

15. S obzirom da je nakon preinačenja presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupka.

16. Tuženica u cijelosti uspjela je u parnici te su joj priznati troškovi zastupanja na četiri ročišta po 75 bodova, na dva ročišta po 37,5 bodova, sastav dva podneska po 75 bodova, sastav žalbe, sve uvećano za PDV u ukupnom iznosu od 7.734,37 kn i pristojba na žalbu u iznosu od 600,00 kn, ili ukupno 8.334,37 kn.

17. Tuženici su, kao troškovi potrebni za vođenje parnice dosuđeni i troškovi sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije, te sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 4.012,50 kn.

18. Preračunavanje izvršeno po fiksnom tečaju 7,53450 kn za 1 EUR.

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.