REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1032/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u S., protiv tužene P. B. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica S. J., odvjetnica u S., radi utvrđenja bračne stečevine i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-581/2020-2 od 27. studenog 2020., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-109/2019-21 od 27. svibnja 2020., na sjednici održanoj 11. listopada 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlozi tužitelja i tužene za dopuštenje revizije se odbacuju.
Obrazloženje
1. Tužitelj I. B. (dalje tužitelj) i tužena P. B. (dalje: tužena) su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-581/2020-2 od 27. studenog 2020., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-109/2019-21 od 27. svibnja 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanje za koja navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„Ako je određena imovina koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, jednim dijelom stečena kreditom u kojem su bračni drugovi dužnik i sudužnik, da li iznos tog kredita u razmjernom dijelu u odnosu na ukupnu cijenu nekretnine, predstavlja udio za koji vrijedi zakonska pretpostavka da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici tog razmjernog dijela i da li su sudovi u takvom slučaju dužni utvrditi veličinu tog suvlasničkog dijela u razmjernom iznosu?“ 3. Tužena u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja:
„1. Je li drugostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 373. u vezi sa čl. 373.a ZPP-a ovlašten, kada preinačuje prvostupanjsku presudu i donosi drugačije odnosno suprotne činjenične zaključke od prvostupanjskog suda, svoj zaključak o utvrđenom činjeničnom stanju donijeti primjenom odredbe čl. 221a ZPP-a o teretu dokazivanja?
2. Je li u situaciji kada drugostupanjski sud koristi ovlaštenje iz čl. 373 a ZPP- a, dakle ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava, iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal, isti onda i dužan izvedene dokaze, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP- a, i za svoja utvrđenja dati dovoljne i jasne razloge zbog kojih zauzima drugačije stajalište o utvrđenom činjeničnom stanju od onog kakav je zauzeo prvostupanjski sud?
3. Odnosi li se zakonska presumpcija iz čl. 253. st. 1. Obiteljskog zakona samo na udjel u stjecanju bračne stečevine, te je li posljedično tome teret dokaza o tome predstavlja li neka nekretnina bračnu stečevinu (odnosno je li stečena radom bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine) na onome koji to tvrdi, u pravilu tužitelju?“
4. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj navodi da je pobijana presuda u suprotnosti sa presudom Županijskog suda u Splitu Gž 1078/2019 od 4. ožujka 2020. te rješenja Županijskog suda u Splitu broj: Gž Obz-96/2011 od 3. srpnja 2011.
5. Tužena navodi da je odgovor na postavljena pravna pitanja važan za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a da je riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda i to odluka Rev x 1160/2017 od 4. rujna 2019., Revr 1076/15-2 od 5. travnja 2016., Rev 1762/2014-2, Rev x 1051/2016 od 29. travnja 2020., Rev 2809/15 od 3. srpnja 2018., Rev 1276/06 od 21. veljače 2007.
6. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.
7. Postupajući po odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u odnosu na postavljena pitanja tužitelja i tužene u smislu odredbe čl. 385.a. ZPP.
8. Pitanje tužitelja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu jer tužitelj postavljajući pitanje polazi od drugačijih činjeničnih utvrđenja od onih koja su nižestupanjski sudovi tijekom postupka utvrdili (da je cjelokupan kredit isplaćen iz sredstava zasebne imovine tužene – novčanim iznosima koje joj je njen brat uplaćivao na njen račun u banci), a i odluka Gž-1078/2019 Županijskog suda u Splitu na koju se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva ne koincidira u odnosu na konkretan slučaj, dok je odluka Gž Obz 96/2011 prethodna ukidna odluka donijeta u ovom predmetu.
9. U odnosu na pitanja tužene valja prvenstveno istaknuti da u konkretnom slučaju odluka suda drugog stupnja nije donijeta isključivo primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), već je sud drugog stupnja cijeneći sve provedene dokaze u skladu sa čl. 8. ZPP, a prvenstveno materijalne (potvrde o izvršenim uplatama na račun tužene, kao i podatke o prihodima stranaka) izveo drugačiji zaključak o bitnim činjenicama među strankama (čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP) utvrđujući da je tužitelj dokazao da je tužena poslovni prostor za potrebe njenog rada kupila upravo sredstvima ostvarim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, dakle da isti predstavlja bračnu stečevinu u smislu čl. 252. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98., dalje: OBZ, koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine), odnosno da tužena nije dokazala da bi taj poslovi prostor bio kupljen njenom zasebnom imovinom (u smislu darova koje bi ostvarila od svog brata i roditelja) a da kako je taj poslovni prostor stečen tijekom trajanja bračne zajednice stranaka da je temeljem čl. 253. st. 1. OBZ suvlasništvo parničnih stranaka u jednakim dijelovima, pa stoga pobijana odluka u tom pogledu ne odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda (navedenih pod toč. 5. obrazloženja).
10. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
