Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-1407/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz V. G., OIB: …, koju zastupa punomoćnica T. M.-P., odvjetnica iz Z., protiv tuženice D. F. iz V. G., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica iz Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i u pravnoj stvari protutužiteljice D. F. iz V. G., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica iz Z., protiv protutuženice I. P. iz V. G., OIB: …, koju zastupa punomoćnica T. M.-P., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice protiv dijela presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj P-49/2019-39 od 18. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice I. P. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj P-49/2019-39 od 18. ožujka 2022. u pobijanom dijelu u točkama I., II., III.1. i IV. izreke.

II Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice I. P. za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice I. P. iz V. G., OIB: … kao pravne slijednice iza tužitelja pok. I. T. iz V. G., OIB: …, protiv tuženice D. F. iz V. G., OIB: … koji glasi:

"1) Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 8. travnja 2009. između tužitelja, kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davatelja uzdržavanja, solemniziran po javnom bilježniku R. S. iz V. G. pod poslovnim brojem OU- 148/2009."

Raskida se Dodatak Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljen 14. srpnja 2009. između tužitelja kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davatelja uzdržavanja, solemniziran po javnom bilježniku R. S. iz V. G. pod poslovnim brojem OU- 288/2009."

2) Određuje se brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim 8. travnja 2009. između tužitelja, kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davatelja uzdržavanja, solemniziran po javnom bilježniku R. S. iz V. G. pod poslovnim brojem OU-148/2009. i Dodatka Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljen 14. srpnja 2009. između tužitelja kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davatelja uzdržavanja, solemniziran po javnom bilježniku R. S. iz V. G. pod poslovnim brojem OU-288/2009., provedene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici u zk.ul.br. 347 k.o. V. G., kčbr. 190/2 kuća, zgrada, poslovni objekt – alatničarsko – bravarska radiona i dvorište u površini od 98 čhv ili 354m2.

II. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice D. F. iz V. G., OIB: …, protiv tuženice I. P. iz V. G., OIB: … od 27. travnja 2018. u cijelosti koji glasi:

"Pravno nije valjana pisana oporuka pred svjedocima koju je dana 26. svibnja 2017. sačinio pok. I. T. iz V. G., OIB: … pred svjedocima: A. J., B., OIB: … i J. H., Z., OIB: ..."

III. 1. Nalaže se tužiteljici-protutuženici I. P. iz V. G., OIB: … platiti tuženici- protutužiteljici D. F. iz V. G., OIB: … trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 56.350,00 kn (pedeset šest tisuća tristo pedeset kuna); sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se tuženica-protutužiteljica D. F. iz V. G., OIB: … s preostalim zahtjevom za plaćanjem troškova ovog postupka od dosuđenog do zatraženog, tj. s iznosom od 6.250,00 kn, kao neosnovanim.

IV. Odbija se tužiteljica-protutuženica I. P. iz V. G., OIB: … sa zahtjevom za plaćanje svojih troškova ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 37.700,00 kn; kao neosnovanim.«

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tužiteljica-protutuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev te odbiti protutužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 3.125,00 kn uvećano za trošak pristojbe za žalbu.

2.1. Iako tužiteljica-protutuženica u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica-protutuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, prihvaćen protutužbeni zahtev, zatim u dijelu kojim je naloženo tužiteljici-protutuženii naknaditi tuženici-protutužiteljici parnične troškove te odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uzeo da tužiteljica-protutuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točkama I., II., III.1. i IV. izreke.

3. Žalba tužiteljice-protutuženice I. P. je neosnovana.

4. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Tužitelj I. T. podnio je 26. svibnja 2017. tužbu protiv tuženice D. F. radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su on kao primatelj uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja sklopili 8. travnja 2009. i dodatka tom ugovoru od 14. srpnja 2009. te brisanja zabilježbe tih ugovora u zemljišnim knjigama.

5.1. Tužitelj I. T. je tijekom postupka 29. kolovoza 2017. umro, a postupak je preuzela i nastavila njegova nasljednica I. P.

6. Tužiteljica D. F. je 25. travnja 2018. podnijela tužbu protiv tuženice I. P. radi utvrđenja da nije pravno valjana pisana oporuka pred svjedocima od 26. svibnja 2017. koju je sačinio sada pok. I. T.

7. Prvostupanjski sud je rješenjem od 6. listopada 2021. spojio ove dvije parnice radi zajedničkog raspravljanja.

8. Prvostupanjski sud je povodom tužbe radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. travnja 2009. i dodatka tom ugovoru, u bitnome utvrdio:

- da I. T. nije bio sposoban potpisati punomoć 25. svibnja 2017. na temelju koje je podnesena tužba 26. svibnja 2017.,

- da je I. T. hospitaliziran 8. svibnja 2017. radi sumnje najprije na ishemijski, a potom i hemoradički insult radi čega je došlo do slabosti desnih udova, ispadom vidnog bolja te je imalo utjecaj na njegov psihički status,

- da I. T. nakon hospitalizacije nije mogao samostalno živjeti već mu je bila potrebna svakodnevna skrb, a preporučena je cjelodnevna skrb u instituciji,

- da je I. T. bio smješten u dom gdje je i umro 29. kolovoza 2017.,

- da je I. T. bio u lošim odnosima sa starijom kćeri I. P. dugi niz godina, a da je bio u dobrim odnosima s mlađom D. F. kroz cijeli život,

- da I. P. nije vodila brigu o roditeljima, već je brigu o njima vodila D. F. koja je sve do smrti pomagala ocu na način i u omjeru koliko je to bilo potrebno, kao i vodila brigu o njegovom zdravlju te plaćala režijske troškove, zatim troškove smještaja u dom do trenutka kada ga je I. P. smjestila u drugi dom.

8.1. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženica D. F. ispunjavala sve svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju i dodatka tom ugovoru od sklapanja ugovora do smrti I. T., slijedom čega nije ispunjena pretpostavka za raskid ugovora iz čl. 583. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO), te je tužbeni zahtjev I. P. odbio.

9. Povodom tužbe D. F. radi utvrđenja da oporuka pok. I. T. od 26. svibnja 2017. nije pravno valjana, prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio da oporučitelj I. T. u vrijeme potpisivanja oporuke 26. svibnja 2017. nije bio svjestan značenja pojma oporuke, nije mogao razumjeti sadržaj pročitane oporuke, niti sa sigurnošću prepoznati osobe koje su sastavile oporuku i bile prisutne kao svjedoci prilikom potpisivanja oporuke, pa je na temelju takvog utvrđenja zaključio da oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje zbog čega oporuka od 26. svibnja 2017. nije pravno valjana i ne proizvodi pravne učinke te je pozivom na odredbu čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 – dalje: ZN) prihvatio tužbeni zahtjev koji je istaknula D. F.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dakle nije se ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužiteljica-protutuženica ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Žaliteljica ukazuje na zaključak prvostupanjskog suda da sada pok. I. T. nije bio sposoban potpisati punomoć 25. svibnja 2017. za podnošenje tužbe radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, smatrajući takav zaključak nepravilnim.

11.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju odbio na temelju zaključka da je tuženica D. F. ispunjavala sve svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju i dodatka tom ugovoru od sklapanja ugovora do smrti I. T., a ne iz razloga da je pok. I. T. bio nesposoban potpisati punomoć za podnošenje tužbe radi raskida tog ugovora.

12. Pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zato što druga stranka ne izvršava svoju obvezu je imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike, što znači da i njegovi nasljednici mogu na toj osnovi tražiti raskid ugovora. S obzirom na to da je je I. P. kao zakonska nasljednica nakon smrti I. T., koji je umro tijekom postupka, preuzela postupak, žalbenim navodima da prvostupanjski sud nije obrazložio i ocijenio procesni položaj tužiteljice nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude u tom dijelu.

13. Neosnovano tužiteljica-protutuženica osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Što se tiče činjeničnog stanja u odnosu na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjavanja ugovornih obveza, tužiteljica I. P. tvrdi, a kako je to navedeno u tužbi, da tuženica D. F. nije izvršavala pojedine preuzete obveze i to

- osigurati I. T. higijenu stambenog prostora,

- u slučaju bolesti ili onemoćalosti osigurati mu osobnu higijenu

- osigurati mu dva kuhana obroka dnevno,

- plaćati režijske troškove,

- osigurati nabavu odjeće, obuće i prehrambenih proizvoda te pranje i glačanje rublja.

14.1. Izvršavanje obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano je uz potrebe i traženja uzdržavane osobe. Prema tome, ukoliko uzdržavanoj osobi nije potrebno pružanje i izvršavanje svih onih obveza navedenih u ugovoru o doživotnom uzdržavanju u tom slučaju neizvršavanje tih obveza od strane davatelja uzdržavanja ne može predstavljati razlog za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 583 st. 3. ZOO, jer tek u slučaju da uzdržavana osoba ima potrebu za pružanjem uzdržavanja na način kako je ono ugovoreno ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a davatelj uzdržavanja odbija i izbjegava izvršavanje preuzetih obveza, nastaje raskidni razlog zbog neispunjenja obveza preuzetih ugovorom.

14.2. U okolnostima konkretnog slučaja, a cijeneći da su navodi o neizvršavanju navedenih obveza preuzetih ugovorom o doživotnom uzdržavanju u tužbi od 26. svibnja 2017. općeniti i neargumentirani jer se samo navodi sadržaj tih obveza kako je definirano u predmetnom ugovoru, pri čemu je tužiteljica tijekom postupka u bitnome ukazivala na neizvršavanje preuzetih ugovornih obveza nakon što je I. T. otpušten iz bolnice 30. svibnja 2017. kada je već došlo do eskalacije sukoba između sestara I. P. i D. F., ovdje stranaka, te uzimajući u obzir da je I. T. hospitaliziran 8. svibnja 2017. radi moždanog udara nakon čega mu je bitno narušeno zdravstveno stanje, da je prije toga uglavnom bio zdrav i da je živio sam u kućanstvu, kao i da su odnosi između pok. I. T. i njegove kćeri I. P. bili narušeni te da oni nisu bili u uobičajenom društveno prihvatljivom kontaktu između oca i kćeri, pravilno je prvostupanjski sud, imajući u vidu da izvršavanje obveza iz ugovora ovisi o potrebama, traženju i omogućavanju izvršavanja tih obaveza, ocijenio provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP i na temelju takve ocjene utvrdio da je tuženica ispunjavala preuzete obveze ugovorom o uzdržavanju.

15. Tužiteljica-protutuženica navodi u žalbi da je sud odbio dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka na okolnost izvršavanja ugovornih obveza od strane tuženice, čime žaliteljica sadržajno ukazuje na povredu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP.

15.1. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa kako je upravo postupajući u smislu te odredbe prvostupanjski sud ocijenio nepotrebnim izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka, jer prema odredbi čl. 264. ZPP sud sporne činjenice važne za odluku može utvrđivati i saslušavanjem stranaka, pri čemu je sud svoju odluku o činjenicama koje je ocijenio dokazanim utemeljio na ocjeni izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih zajedno te na temelju rezultata provedenog postupka, sve u smislu odredbe čl. 8. ZPP, zbog čega po ocjeni ovog suda nije počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 220. st. 2. ZPP koju tužiteljica-protutuženica sadržanoj ističe u žalbi.

16. U odnosu na žalbene navode da su sada pok. I. T. i D. F. nakon sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sporazumno raskinut, valja reći da je pogrešno shvaćanje žaliteljice da se sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ima smatrati da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut i da isti više nije na snazi.

16.1. Naime, obzirom da je razlika između ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju samo trenutak stjecanja stvari i prava koju primatelj uzdržavanja daje davatelju uzdržavanja, u konkretnoj situaciji kada je, nakon što je već bio sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sporazumno raskinut i predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je ujedno i predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, vraćen primatelju uzdržavanja I. T., tada je između stranaka i dalje valjan ugovor o doživotnom uzdržavanju, jer sporazumnim raskidom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije prestala volja stranaka da davatelj uzdržavanja uzdržava primatelja uzdržavanja do njegove smrti, a primatelj da mu za uzdržavanje da svoju imovinu, već je samo trenutak stjecanja stvari i prava odgođen do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

17. U pogledu utvrđenja pravne nevaljanosti pisane oporuke sastavljene pred svjedocima 26. svibnja 2017. tužiteljica-protutuženica u žalbi osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. G. M. čime sadržajno ukazuje na povredu odredbe čl. 261. st. 2. i 3. ZPP.

18. Sudski vještak dr. M. je na temelju spisu priležeće dokumentacije (zdravstvenog kartona I. T. od 1. lipnja 2017. do 24. kolovoza 2017. te psihijatrijski relevantnih podataka kao i isprava Centra za socijalnu skrb) dao nalaz u kojem je naznačio da je dijagnoza Demencija, neodređena (F03) uz navod da se najvjerojatnije radi od demenciji mješovitog tima (Alzhemireova i vaskularna demencija), jasno definirana tijekom bolničkog liječenja u Klinici za neurologiju KBC Z. od 8. do 30. svibnja 2017. Pri tome je vještak istaknuo da je u ovakvoj vrsti vještačenja od isključive hijerarhijske relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskoj dokumentaciji. Vještak je ocijenio da je razina intelektualo-mnestičkog funkcioniranja pok.I. T. u vrijeme potpisivanja oporuke pred svjedocima 26. svibnja 2017. bila takva da su razvidni medicinsko utemeljeni dokazi za jasno izraženi psihopatološku simptomatiku u vidu pogoršanja intelektualno-mnestičkih funkcija u sklopu kliničke slike utvrđenog demencijskog procesa. Na temelju danog nalaza sudski vještak je dao mišljenje da je posljedica tako prisutne psihopatološke simptomatike nesposobnost I. T. za rasuđivanje u vrijeme potpisivanja oporuke 26. svibnja 2017. odnosno da on nije bio svjestan značenja pojma oporuke i da on nije bio svjestan u kojem obimu što znači potpisati oporuku, nije mogao razumjeti sadržaj pročitane oporuke, niti sa sigurnošću prepoznati osobe koje su sastavile i potpisale oporuku kao svjedoci.

19. Žalbenim navodima tužiteljica iznosi svoje subjektivno viđenje razvoja bolesti i zdravstvenog stanja pok. I. T., pri čemu selektivno i izvan konteksta ukazuje na okolnosti za koje smatra da su odlučne za ocjenu sposobnosti I. T. za rasuđivanje pokušavajući time dovesti u sumnju objektivnost, pravilnost i stručnost danog nalaza i mišljenja.

19.1. Naime, sudski vještak je na valjan način obrazložio svoje mišljenje i na temelju medicinske obrade učinjene tijekom boravka I. T. u bolnici od 8. do 30. svibnja 2017. i utvrđene dijagnoze te progresivnog procesa tijeka bolesti koji se ne može daljnjim liječenjem poboljšati, dao stručno mišljenje o sposobnosti I. T. za davanje slobodne izjave za sklapanje pisane oporuke pred svjedocima. Pri tome priložena medicinska dokumentacija kao i u spis dostavljena dokumentacija Centra za socijalnu skrb ne dovodi u sumnju nalaz i mišljenje vještaka koji je decidirano dao mišljenje o sposobnosti oporučitelja I. T., dodatno pojašnjavajući dani nalaz i mišljenje u usmenom obrazloženju na ročištu 6. listopada 2021., zbog čega tužiteljice- protutuženica neosnovano prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

20. Odluka o troškovima postupka sadržana u točkama III.1. i IV. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a žaliteljica u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice-protutuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.