Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 14 Gž-901/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Z., B. & Partneri d.o.o. u Z., protiv tuženice A. L. OIB: … iz B., zastupane po punomoćniku B. R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/19-12 od 8. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/19-12 od 8. prosinca 2021.
Obrazloženje
1.1. Sud prvog stupnja je presudom posl. br. P-2219/19-12 od 8. prosinca 2021. odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 29.020,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka od studenog 2015. do lipnja 2019. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.
1.2. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.885,36 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za euro tečajne liste P. b. Z. d.d. važeće na dan korištenja kredita, tekuće na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka od studenog 2015. do lipnja 2019. pa do isplate, kao u stavku II izreke prvostupanjske presude.
1.3. U stavku III izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava a navodi i da se žali protiv odluke o troškovima postupka. Predlaže da ovaj sud prvostupanjsku presudu preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP a s obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari postupak započeo 3. srpnja 2019.
5. Kada je odlučivao o tužbenom zahtjevu, sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Tužitelj je zahtijevao da mu tužena, s kojom je suvlasnik nekretnine zk.č.br. 177/135 iz zk.ul.br. 4300 k.o. B. u ½ dijela svaki, naknadi razmjernih ½ dijela iznosa rata kredita br. … zaključenog 3. svibnja 2013. sa P. b. Z. d.d. i utrošenog u tu nekretninu a kojeg je tužitelj sam otplaćivao u razdoblju od prestanka braka sa tuženom 23. listopada 2015. pa do lipnja 2019.
7. Na temelju pravilnog utvrđenja sadržaja sporazuma stranaka iz Ugovora o uređenju suvlasničkih odnosa bračnih drugova od 15. ožujka 2017. sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je obveza vraćanja navedenog kredita koja glasi na tužitelja njegova posebna obveza jer su tako stanke ugovorile. Isključena je primjena čl. 44. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/19 i 47/20, dalje ObZ) na koju se tuženik neosnovano poziva u žalbi. Ovdje je mjerodavna odredba čl. 45. st. 1. ObZ jer su stranke sporazumom od 15. ožujka 2017. uredile imovinske odnose nakon prestanka bračne zajednice a budući da su tim sporazumom stranke uredile i obvezu vraćanja kredita kao u čl. 25. toga sporazuma, nema mjesta da o tome odlučuje sud. 8.1. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima se osporava pravilno utvrđenje sadržaja sporazuma stranaka iz Ugovora o uređenju suvlasničkih odnosa bračnih drugova od 15. ožujka 2017., valja reći da je odredba čl. 25. toga sporazuma a koja glasi: "Ugovorne strane suglasno utvrđuju da osim predmetne nekretnine više ništa ne sačinjava njihovu bračnu stečevinu te da sva ostala prava i obveze koje bi glasile i glase na ime jedne Ugovorne strane čine njihova samostalna prava i posebne obveze." pravilno tumačena kao odredba kojom su obveze iz kredita kojeg je ugovorio tužitelj njegove obveze.
8.2. Tužitelj u žalbi tvrdi da je kredit ugovoren za vrijeme trajanja braka stranaka i najvećim dijelom utrošen u zajedničku nekretninu stranaka, što nije sporno, međutim i za razliku od žalbenih navoda, odredbom članka 25. navedenog ugovora otklonjena je obveza tužene da tužitelju naknadi polovicu vrijednosti otplaćenog kredita jer su stranke ugovorile da je ta obveza tužiteljeva.
9.1. Neosnovano je i žalbeno pozivanje na potrebu primjene odredbe čl. 101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, dalje ZOO) i na druge "koje normiraju pristupanje dugu i promjenama na strani dužnika" kao što se u žalbi tužitelja navodi, u okolnostima u kojima nije sporno da je ugovor o kreditu br. … od 3. svibnja 2013. sa P. b. Z. d.d. u svojstvu korisnika kredita zaključio tužitelj, koji je stoga u obvezi otplate kredita kreditoru kao u točki 7. navedenog ugovora. Tužena bi po odredbi čl. 44. st. 1 i 2. ObZ bila u obvezi prema tužitelju da mu namiri razmjerni dio obveze u vezi bračne stečevine, da stranke nisu drugačije ugovorile odnosno ugovorile da je obveza vraćanja tog kredita obveza tužitelja na kojeg i glasi, kao u članku 25. Ugovora o uređenju suvlasničkih odnosa bračnih drugova od 15. ožujka 2017.
9.2. Nema mjesta uređivanju imovinskih odnosa stranaka sudskom odlukom pa ni odnosa u pogledu naknade razmjernih iznosa otplaćenih rata kredita tužitelju od strane tužene jer su stranke svoje imovinske odnose uredile navedenim ugovorom. Okolnost da je uređenje imovinskih odnosa stranaka ugovoreno 15. ožujka 2017. ne dovodi do toga da je tužena u obvezi prema tužitelju za razdoblje od prestanka braka 23. listopada 2015. pa do zaključenja sporazuma kao što to tužitelj u žalbi pogrešno smatra. Naime, time što je između stranaka ugovoreno da sve obveze koje glase na ime jedne ugovorne strane – pa tako i obveza otplate iz ugovora o kreditu br. … od 3. svibnja 2013. koja glasi na tužitelja, čine njegovu posebnu obvezu kao u članku 25. predmetnog ugovora, nije ugovoreno da bi do datuma ugovora 15. ožujka 2017. bilo drugačije odnosno da bi takva obveza do toga datuma bila zajednička.
10. U tom smislu sadržajem svoje žalbe tužitelj nije opravdao pozivanje na žalbene razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ni pogrešne primjene materijalnog prava, što se odnosi i na odluku o naknadi parničnog troška u odnosu na koju tužitelj u žalbi nije naveo određene razloge osporavanja te odluke.
11. Slijedom navedenog neosnovana žalba tužitelja je odbijena i primjenom čl. 368. st. 1 ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Skerlev, v.r.
