REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1566/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Z. iz Kanade, koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik Odvjetničkog društva M. & L., iz Z., protiv tuženika D. S. i Ž. S., oboje iz V. G., i oboje zastupani po punomoćnicima B. G. i H. B., odvjetnicima u O., te tuženika Grada S. kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u O., radi utvrđenja ništetnosti i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika D. S. i Ž. S. protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-648/2017-2 od 7. ožujka 2018. kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-244/14-86 od 5. siječnja 2017., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tuženika D. S. i Ž. S. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki 1.1. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje ništavima Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. svibnja 2004. broj OV-6732/04 i Aneksa Ugovora od 3. rujna 2008. broj OV-18278/08, sklopljeni između Ž. S. i D. S. u ime A. Z. i B. Z. kao prodavatelja te Ž. S. i D. S. kao kupaca nekretnine k.č.br. 342/93 k.o. V. i Ugovora o darovanju nekretnina od 23. travnja 2009. broj OV-6731/08 sklopljenog između tuženice D. S. kao darovateljice i tuženika Ž. S. kao daroprimatelja, u odnosu na te tuženike. Nadalje je u točki 1.2. izreke tužbeni zahtjev odbijen i u dijelu kojim je traženo utvrditi ništavom Odluku Grada S. klasa: 944-01/08-01/21 od 9. travnja 2009. kojom se priznaje pravo vlasništva na k.č. br. 342/93 k.o. V. u korist tuženika D. i Ž. S. te nalaže uspostava ranijeg zemljišno- knjižnog stanja uknjižbom Grada S. kao suvlasnika k.č. br. 342/93 k.o. V., dok je u točki 1.3. izreke odbijen tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je traženo utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica k.č. br. 342/93 k.o. V., što je tuženik Grad S. dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine označene kao k.č. br. 342/93 zk. ul. 501 k.o. V., do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Ujedno je odlukom o parničnom trošku sadržanoj u točki 3. izreke obvezana tužiteljica nadoknaditi tuženiku Gradu S. parnični trošak u iznosu od 37.072,00 kuna.

2. Drugostupanjskom je presudom djelomično odbijena žalba tužiteljice te je u točki I. izreke potvrđena prvostupanjska presuda u dijelovima pod točkom 1.2. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti odluke Grada S. klasa: 944-01/08- 01/21 od 9. travnja 2009. u odnosu na tuženika Grad S. (točka I.2. izreke), kao i u točki 1.3. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica k.č. br. 342/93 k.o. V., što je tuženik Grad S. dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva. Nadalje je u točki II. izreke uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačena prvostupanjska presuda u preostalim dijelovima te je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđen ništavim Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. svibnja 2004. broj OV-6732/04 i Aneks Ugovora od 3. rujna 2008. broj OV-18278/08, sklopljeni između Ž. S. i D. S. u ime A. Z. i B. Z. kao prodavatelja te Ž. S. i D. S. kao kupaca nekretnine k.č. br. 342/93 k.o. V. i U. o darovanju nekretnina od 23. travnja 2009. broj OV-6731/08 sklopljen između tuženice D. S. kao darovateljice i tuženika Ž. S. kao daroprimatelja u odnosu na te tuženike. Ujedno je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uknjižbom Grada S. kao suvlasnika k.č. br. 342/93 k.o. V. Drugostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke ukinuto prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o privremenoj mjeri. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tuženicima D. S. i Ž. S. nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 38.412,50 kuna, dok je u točki III. izreke tužiteljici naloženo nadoknaditi tuženiku Gradu S. parnični trošak u iznosu od 27.018,75 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnose tuženici D. S. i Ž. S. pobijajući je u dijelu u kojem nisu uspjeli u postupku. Revizija se podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

5. Revizija je neosnovana.

6. Revizijski je sud odlučujući o reviziji, sukladno odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revidenata, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što su u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Imajući na umu sadržaj podnesene revizije, uočava se da revidenti na vrlo paušalan način ističu ovu bitnu povredu ne navodeći određeno u čemu bi se ona sastojala.

8. Predmet je pobijanog dijela drugostupanjske presude utvrđenje ništavim Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. svibnja 2004. broj OV-6732 i Aneksa Ugovora od 3. rujna 2008. broj OV-18278, sklopljenih između tuženika D. S. i Ž. S. u ime A. Z. i B. Z. kao prodavatelja te Ž. S. i D. S. kako kupaca nekretnine k.č. br. 342/93 k.o. V. i U. o darovanju nekretnine od 23. travnja 2009. broj OV-6731/08 sklopljenog između tuženice D. S. i tuženika Ž. S. kao daroprimatelja, a u odnosu na ove tuženike, kao i uspostava ranijeg posjedovnog stanja uknjižbom Grada S. kao suvlasnika k.č. br. 342/93 k.o. V.

9. U prvostupanjskom su postupku bile nesporne slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da su tužiteljica i njezin suprug sada pokojni suprug B. Z., koji je preminuo 25. rujna.2008., bili izvanknjižni vlasnici vikend kuće koju su sagradili osamdesetih godina prošlog stoljeća na k.č. br. 342/93 k.o. V. na građevinski neizgrađenom zemljištu u društvenom vlasništvu, a koje je Odlukom tadašnje Skupštine Općine S. od 11. svibnja 1971. dodijeljeno na korištenje pokojnom suprugu tužiteljice,

- da je k.č. br. 342/93 na kojoj je sagrađena vikend kuća bila upisana kao društveno vlasništvo u zk. ul. 2 k.o. V., a kao nositelj prava korištenja bio je upisan prednik tuženika Grada S.,

- da su tužiteljica i njezin sada pokojni suprug B. Z. početkom devedesetih godina prošlog stoljeća odselili u Kanadu,

- da su tužiteljica i njezin sada pokojni suprug B. Z. 16. travnja 1998., u Kanadi, kod notara ovjerili potpise na punomoći kojom su ovlastili tuženike D. i Ž. S. kao svoje prijatelje na poduzimanje svih pravnih radnji u vezi s korištenjem, održavanjem, obnavljanjem, uključujući i prodaju, njihove vikend kuće u V.,

- da je sada pokojni suprug tužiteljice B. Z. izdao tuženiku Ž. S. punomoć od 1. veljače 2000., na kojoj je ovjeren njegov potpis 8. ožujka 2000. po javnom bilježniku K. V. iz Z., a kojom je ovlastio tuženika Ž. S. na prodaju i iznajmljivanje stana u Z., anagrafske oznake ... ,

- da je u istu svrhu, radi kupoprodaje i iznajmljivanja istog stana u Z., B. Z. izdao tuženiku Ž. S. u Kanadi i punomoć iz 2003. godine ovjerenu kod notara 8. svibnja 2003.,

- da su temeljem punomoći od 16. travnja 1998., tuženici D. i Ž. S., kao punomoćnici prodavatelja, sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. svibnja 2004., kojim su sami sebi kao kupcima prodali predmetnu vikend kuću u V. te ovjerili potpise kao punomoćnici prodavatelja kod javnog bilježnika pod brojem ovjere OV-673/04,

- da su tuženici D. i Ž. S., kao punomoćnici prodavatelja, 3.rujna 2008. sklopili Aneks Ugovora o kupoprodaji, ovjeren kod javnog bilježnika 4. rujna 2008. pod brojem ovjere Ov-18287/08,

- da su tuženici D. i Ž. S. temeljem Odluke tadašnje Općine S. od 11. svibnja 1971., punomoći od 8. ožujka 2000. i Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. svibnja 2004., dana 3. srpnja 2008., Gradu S. podnijeli zahtjev za izdavanje dozvole za uknjižbu prava vlasništva te da im je Grad S. 9. travnja 2009., dao izjavu o dozvoli uknjižbe, nakon što je u zemljišnim knjigama provedeno brisanje društvenog vlasništva na k.č. br. 342/93 i otpis ove čestice u novi uložak,

- da je tuženica D. S. darovala svom suprugu, tuženiku Ž. S., svoj suvlasnički dio k.č. br. 342/93 Ugovorom o darovanju nekretnina od 23. travnja 2009. ovjerenim kod javnog bilježnika istog dana pod brojem ovjere Ov-6731/09,

- da su tuženici D. i Ž. S. podnijeli prijedlog za uknjižbu prava suvlasništva dana 27. travnja 2009. te da je rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-471/09 od 4. svibnja 2009. provedena uknjižba suvlasništva navedenih tuženika na jednake dijelove,

- da je temeljem Darovnog ugovora od 23. travnja 2009. tuženik Ž. S. 27. travnja 2009. podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, te je rješenjem broj Z-472/09 od 4. svibnja 2009. provedena uknjižba vlasništva ovog tuženika.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev u odnosu na revizijom pobijani dio, primarno imajući na umu da je pismena punomoć od 16. travnja 1998. valjana, odnosno da nije ništava zbog nedostatka propisane forme jer je ta punomoć sastavljena u istoj formi koja je propisana za ugovor o prodaji nekretnina pri čemu je ujedno izraženo i pravno shvaćanje da je ovjera potpisa relevantna za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla, a u skladu s odredbom članka 90. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) i članka 115. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 141/08 - dalje: ZV).

10. Drugostupanjski je sud, međutim, ocijenio da je ovjera potpisa relevantna za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla, točnije da je uvjet uknjižbe kao modusa stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog posla, ali je također ocijenio da zahtjev postavljen u točki I. izreke usmjeren na utvrđenje ništavosti nije stvarnopravni, već obveznopravni zahtjev čija se osnovanost prosuđuje kroz norme obveznog prava, konkretno kroz odredbe ZOO/91 čija je primjena, s obzirom na vrijeme zaključenja osnovnog kupoprodajnog ugovora čija se ništavost traži, utemeljena na odredbi članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO/05).

11. Tako je drugostupanjski sud imao na umu odredbu članka 103. ZOO/91 prema kojoj je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U smislu ZOO/91, razlozi ništavosti su u pravilu nedostaci pretpostavki valjanosti pravnog posla, pa tako, kao razlozi ništavosti dolaze u obzir, poslovna nesposobnost, nevaljanost očitovanja volje, nemogućnost i nedopuštenost činidbe, nedopuštenost pobude za sklapanje posla, nedostatak oblika, te nemoralni ugovori kao posebna kategorija razloga ništavosti. Osim toga, sud je imao na umu i odredbu 109. ZOO/91 prema kojoj sud po službenoj dužnosti pazi na razloge ništavosti, ali u okviru ukupnog rezultata raspravljanja, odnosno kada izvedeni dokazi i činjenično stanje pouzdano ukazuju na postojanje kojeg od zakonskih razloga ništavosti.

12. Polazeći od sadržaja izdane punomoći, tijeka i vremenskog redoslijeda sklapanja spornih pravnih poslova kupoprodaje i darovanja, poduzimanja pravnih radnji vezanih za uknjižbu, teksta isprave o kupoprodaji i sadržaja pisane komunikacije između stranaka, drugostupanjski je sud zaključio kako nema mjesta zaključku da su tužiteljica i njezin sada pokojni suprug prodali tuženicima predmetnu vikend kuću ili odobrili sporni ugovor o kupoprodaji. Iako je drugostupanjski sud ocijenio pravilnim zaključak suda prvog stupnja prema kojem između stranaka nije bilo nesporazuma kod davanja punomoći, ocijenio je i da je kupoprodajni ugovor kojim su tuženici kao punomoćnici prodavatelja sami sebi prodali nekretninu, kao i kasnije sklopljeni Darovni ugovor kojim je tužena D. S. darovala tuženiku Ž. S. svoj suvlasnički dio stečen spornom kupoprodajom, protivan odredbi članka 461. stavka 2. ZOO/91, ali također i nemoralan ugovor jer je protivan moralu društva kao izrazu općih nazora i gledanja određene društvene sredine u određenom vremenu.

13. Naime, prema ocjeni suda drugog stupnja, u konkretnom su slučaju tužiteljica i njezin suprug izdali tuženicima kao svojim prijateljima punomoć kojom su ih ovlastili za poslove zastupanja, upravljanja i raspolaganja, uključujući i prodaju vikend kuće, prije izdavanja punomoći i sklapanja sporne kupoprodaje znali su da je tuženik Grad S. nositelj knjižnih prava, pa su na taj način bili upoznati s činjeničnim i pravnim stanjem u vezi s vlasništvom te su nakon što su, kao punomoćnici prodavatelja, kupili povjerenu im nekretninu, pokrenuli upravni postupak u kojem im je tuženik Grad S. Izjavom od 9. travnja 2009. priznao pravo vlasništva i dao dozvolu uknjižbe. U opisanim je okolnostima drugostupanjski sud ocijenio da su predmetni Ugovor o kupoprodaji od 21. svibnja 2004., kao i Aneks od 3. rujna 2008., ništetni pravni poslovi temeljem izričite odredbe članka 461. stavka 2 ZOO/91. Tom se odredbom sankcionira prijevarno i nesavjesno postupanje nalogoprimca, a za primjenu ove odredbe u procesnom smislu, prema pravnom shvaćanju suda drugog stupnja, nije nužno da se vodi određeni spor o pravu ili stvari, već je dostatno da je riječ o pravu ili stvari koje treća osoba osporava ili na kojem postoje određena prava treće osobe koja mogu rezultirati sporom, a da je odvjetniku ili drugom nalogoprimcu kojem je povjereno pravo ili stvar, poznato takvo činjenično i pravno stanje.

14. Osim toga, pored ništavosti pravnog posla kupoprodaje temeljem izričite odredbe članka 461. stavka 2. ZOO/91, prema nalaženju drugostupanjskog suda, predmetni je pravni posao protivan i moralu društva. To stoga što postupanje obaju tuženika koji su iskoristili odnos punog povjerenja kao temeljne karakteristike bliskih prijateljskih odnosa, predstavlja težu povredu općeprihvaćenih moralnih normi koja kod prosječnog čovjeka stvara mišljenje o neodrživosti ugovora. Naime, prema tradicionalnim vrijednostima sredine iz koje stranke potječu i u kojoj su živjele, odnos prijateljstva je u socijalnim odnosima važan odnos koji se izgrađuje dugi niz godina, i s moralnog aspekta pretpostavlja poštenje, pravičnost, kao i postupanje u skladu s općim shvaćanjem o dobru u društvu, tako da se zlouporaba takvog odnosa može smatrati težom povredom moralnih normi sredine.

15. Što se, pak, tiče spornog Ugovora o darovanju nekretnina od 23. travnja 2009., kojim je tuženica D. S. darovala tuženiku Ž. S. svoj suvlasnički dio, sud je drugog stupnja ocijenio da je taj suvlasnički dio nekretnine stečen temeljem ništavog kupoprodajnog ugovora prividan ugovor koji nema učinka među ugovornim stranama, a u smislu odredbe članka 285. ZOO/05 koji je bio na snazi u vrijeme darovanja. To stoga što navedeni tuženici nisu stvarno htjeli sklopiti nikakav ugovor, pa je riječ je o darovanju sa svrhom da se kod trećih izazove dojam da je sklopljen darovni ugovor. Naime, tuženica D. S. u svom iskazu jasno ukazuje da predmetnu kuću i dalje smatra svojim suvlasništvom po osnovi bračne stečevine.

16. U takvim je okolnostima sud drugog stupnja ocijenio da svrha besplatnog raspolaganja spornim darovanjem nije bila stjecanje prava vlasništva tuženika Ž. S. u odnosu na cijelu nekretninu, već zaštita od budućih zahtjeva tužiteljice u vezi s kupoprodajom bilo po zahtjevu za isplatu kupoprodajne cijene ili zahtjevu radi otklanjanja posljedica ništetnosti kupoprodaje. U odnosu na darovani suvlasnički dio, tuženik Ž. S. ima položaj treće osobe, prema kojoj se ne može isticati prigovor prividnosti, pod uvjetom da je savjestan, pri čemu sudjelovanje u ulozi punomoćnika i kupca u ništetnom kupoprodajnom ugovoru kojim je darovateljica pribavila darovani suvlasnički dio, isključuje savjesnost tuženika Ž. S. prilikom darovanja, prema ocjeni drugostupanjskog suda.

17. Drugostupanjski je sud, nadalje ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i uknjižbu prava vlasništva tuženika Grada S. na k.č. br. 343/93 k.o. V., i to po osnovi odredbe članka 104. stavka 1. ZOO/91 koja uređuje posljedice ništavosti pravnog posla, vraćanje onoga što je primljeno po osnovi ništavog ugovora. S tim je u vezi drugostupanjski sud ocijenio da nije brisovna tužba zahtjev kojim se traži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i brisanje pravno nevaljanih upisa zbog ništetnosti ugovora temeljem kojeg je izvršen upis i da je postavljeni zahtjev kako ga je tužiteljica odredila u funkciji otklanjanja posljedica ništavosti poslova kupoprodaje i darovanja, neovisno o činjenici što je zahtjevom obuhvaćen tuženik Grad S. koji nije ugovorna strana ništavnih ugovora, ali je bio nositelj knjižnog prava prije upisa provedenih temeljem ništavih ugovora. Stoga je uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja naložena samo u dijelu u kojem su tuženici D. i Ž. S. izvršili upis uknjižbe prava vlasništva temeljem ništavnih ugovora.

18. Neutemeljeno revidenti ukazuju na nepravilnost primjene materijalnog prava kod djelomičnog prihvaćanja tužbenog zahtjeva jer je u pobijanom dosuđujećm dijelu pravilno ocijenjena pravna narav pravnog odnosa koji je postojao između stranaka u vezi s predmetnim pravnim poslovima. Naime, stranke su bile u naprijed opisanom obveznopravnom odnosu koji se, među ostalim, temelji i na načelu savjesnosti i poštenja. To je načelo pravni standard koji omogućuje da se jedan, u načelu utilitaran, odnos kakav je obveznopravni, upotpuni određenim moralnim načelima čiji sadržaj nije određen zakonom, ali dobiva svoje jasne obrise kroz sudsku praksu i pravnu doktrinu. Tako iz tog načela proizlaze obveze postupanja s povjerenjem i obzirima naspram osobe i interesa suugovaratelja, razvijanja suradnje, podjednakog uvažavanja interesa obiju stranaka, međusobnog obavještavanja, polaganja računa, pružanja zaštite, suzdržavanja od konkurencije odnosno nelojalnog i nedosljednog ponašanja. Kako je drugostupanjski dao ozbiljne, razborite, logične, jasne, uvjerljive i dostatne razloge na temelju kojih je ocijenio da su tuženici svojim naprijed opisanim ponašanjem povrijedili svoje obveze iz predmetnog pravnog odnosa u kojem sud bili s tužiteljicom, kako zakonske, tako i moralne, pravilno je primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev.

19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je obaju tuženika valjalo odbiti temeljem odredbe članka 393. ZPP.

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.