REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1445/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PAN PARKET d.o.o. Čačinci, Glavna ulica 140, OIB 45783171737, kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Levatić Uskoković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Uskoković & Partneri u Varaždinu, protiv tuženika CREDO BANKA d.d. u stečaju Split, Zrinjsko-Frankopanska 58, OIB 94141384086, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Ankica Čenić, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5098/2016-3 od 4. prosinca 2018. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-421/15 od 25. travnja 2016., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženiku isplatiti tužitelju iznos 108.891,27 Eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom koja je pobliže opisana u stavku I izreke, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 76.462,00 kune.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda prvostupanjskog suda i odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan u stavku I izreke, dok je u stavku II izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova pristojbe za odgovor na tužbu i pristojbe na presudu. U stavku III izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se pobijana presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske preinači na način da se potvrdi presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-421/15 od 25. travnja 2016. Potražuje trošak revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelja tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Iako je tužitelj u reviziji naveo da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj nije određeno naveo u čemu bi se sastojala eventualno učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog čega ovaj sud imajući na umu odredbu čl. 392.a st.
1. ZPP nije ni razmatrao ovaj revizijski razlog.
8. Navodi tužitelja kojima drugačije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku i ovaj ih sud nije mogao uzeti u razmatranje. Stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 108.891,27 Eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom.
10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj bio tuženikov dužnik na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu od 25. listopada 2010.,
- da je društvo Radlovac IGM d.d. položilo na oročeni devizni depozit kod tuženika iznos od 108.891,27 Eur-a s istekom oročenja 21. prosinca 2011.,
- da je 22. studenoga 2011. Hrvatska narodna banka donijela odluku o pokretanju postupka prisilne likvidacije nad tuženikom i tuženiku oduzela dozvolu za rad,
- da je 24. studenoga 2011. u sudskom je registru upisano pokretanje postupka prisilne likvidacije nad tuženikom na temelju odluke Hrvatske narodne banke,
- da je Ugovorom o kupoprodaji i cesiji potraživanja sklopljenog 25. studenoga 2011. tužitelj od društva Radlovac IGM d.d. stekao potraživanje prema tuženiku u iznosu od 108.891,27 Eur-a,
- da je 25. studenoga 2011. tužitelj dao izjavu o prijeboju, kojom je ustupljeno potraživanje prebio sa svojom novčanom obvezom prema tuženiku u iznosu 108.891,27 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti,
- da je stečajni postupak nad tuženikom otvoren 16. siječnja 2012.,
- da je tuženik odbio provesti izjavu o prijeboju o čemu je obavijestio tužitelja dopisom od 14. veljače 2012. i pozvao ga da prijavi svoju tražbinu,
- da su u stečajnom postupku nad tuženikom podneske nazvane „prijava tražbine“ podnijeli i tužitelj i njegov prednik Radlovac IGM d.d.,
- da je Radlovac IGM d.d. u svom podnesku naveo kako ima potraživanje prema tuženiku kao stečajnom dužniku u ukupnom iznosu od 837.971,14 kuna, no da je isto u cijelosti prenio na novog vjerovnika, a da prijavu tražbine podnosi opreza radi, ako bude osporena valjanost Ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbine,
- da tužitelj u svom podnesku navodi kako mu je tražbina u iznosu od 837.971,14 kuna ustupljena, te da je istu stavio u prijeboj s tražbinom koju tuženik kao stečajni dužnik ima prema njemu, a da ovu prijavu tražbine podnosi opreza radi, ako bude osporena valjanost prijeboja,
- da je stečajni upravitelj priznao tražbinu društva Radlovac d.d. (umjesto: Radlovac IGM d.d.) u iznosu od 837.813,06 kuna, dok je istu osporio za iznos od 10.965,48 kuna (trošak postupka i pogrešno obračunata kamata),
- da je stečajni upravitelj osporio je tražbinu tužitelja u cijelosti, s navodom kako je ista priznata društvu Radlovac d.o.o.,
- da tužitelj nije pokrenuo parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tuženik utuženi iznos stekao bez osnove na temelju čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05), jer je njegova tražbina prema tužitelju prestala prijebojem. Pri tome ocjenjuje i da je tužitelj, prilikom isplate, obavijestio tuženika da zadržava pravo na prijeboj jer smatra kako dug više ne postoji.
12. Drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačuje presudu suda prvog stupnja uz zaključak da navedeni prijeboj nije dopušten u smislu odredbe čl. 105. st. 1. toč. 3. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06 – dalje: SZ), pa slijedom navedenog odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Suprotno navodima revizije drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.
14. Naime, odredbom čl. 105. st. 1. toč. 3. ZPP propisan je jedan od pet razloga kada prijeboj nije dopušten i ona glasi:
"Ako je stečajni vjerovnik tražbinu stekao ustupom (cesijom) za posljednjih šest mjeseci prije dana otvaranja stečajnog postupka, a znao je ili je morao znati da je dužnik postao nesposoban za plaćanje ili da je protiv njega podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Iznimno, prijeboj će biti dopušten ako se radi o tražbini koja je ustupljena u svezi s ispunjenjem neispunjenih ugovora ili o tražbini koja je oživjela uspješnim pobijanjem pravnog posla dužnika."
15. Imajući na umu činjenična utvrđenja u konkretnom slučaju, a naročito činjenicu da je tuženiku odlukom Hrvatske narodne banke oduzeta dozvola za rad i pokrenut je postupak prisilne nagodbe, što je upisano u Sudski registar nadležnog trgovačkog suda 24. studenoga 2011., dakle, prije nego što je tužitelj stekao tražbinu, pa je u trenutku stjecanja tražbine (cesijom) tužitelj morao znati da je tuženik postao nesposoban za plaćanje, da je stečajni postupak nad tuženikom otvoren 16. siječnja 2012., dakle manje od šest mjeseci od stjecanja tražbine tužitelja (25. studenoga 2011.), to su ispunjeni uvjeti iz čl. 105. st. 3. SZ zbog kojih prijeboj nije dopušten. Prema tome, niti tužiteljevo dugovanje prema tuženiku nije moglo nastati davanjem izjave o prijeboju, pa je tuženik imao pravo tražiti spornu naplatu, slijedom čega su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo.
16. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
