REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-3613/2022

Visoki prekršaji sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenog J.Č. i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (“Narodne novine“ broj: 70/17., 26/19. i 84/21.) odlučujući o žalbi I okrivljenog J.Č. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku , Stalna služba u Petrinji broj: 26 Pp-3680/2021-6 od 21. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I okrivljenog J.Č. kao neosnovana i prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni J.Č. je obvezan naknaditi trošak drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna (dvjestokuna) / 26,54 eura (dvadesetišesteuraipedesetčetiricenta)[1] u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima I okrivljeni J.Č. i II okrivljena N.Č., da su na način činjenično opisan u točki I i točki II izreke prvostupanjske presude počinili prekršaje iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje prekršaje im je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna od po 1.000,00 kuna svakome, koju kaznu su obvezni platiti u roku 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, ako u tom roku uplate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena, te su na temelju odredbe članka 139. Prekršajnog zakona obvezni platiti troškove prekršajnog postupka od po 100,00 kuna svaki.

2. Protiv te presude I okrivljeni J.Č. je pravodobno podnio žalbu navodeći da istu podnosi iz svih žalbenih osnova, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi odluke o prekršajno pravnoj sankciji. Žalitelj ističe da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, da nema niti jednog dokaza da bi počinio prekršaj nasilja u obitelji pa da je sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo te ga osloboditi prekršajne odgovornosti i kazne. Predlaže da se žalba prihvati da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje ili da se žalba prihvati te da ga se oslobodi odgovornosti i kazne.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povređena odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tome ovaj sud nije utvrdio gore navedene povrede.

5. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno te da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti jer da nije bilo dokaza u prvostupanjskom postupku o njegovoj krivnji. Međutim, ovaj sud je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju žalitelja i žalitelj je prilikom davanja obrane pred prvostupanjskim sudom iskazao, da djelomično priznaje navode optužnog prijedloga, odnosno da je N.Č. koju ne smatra svojom izvanbračnom suprugom jer je i dalje u braku sa S.Č. psovao majku, međutim, da joj nije govorio da je kurva. U prvostupanjskom postupku je ispitana II okrivljena N.Č. te je prvostupanjski sud analizom i ocjenom provedenih dokaza cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno zaključio da su se u ponašanju žalitelj stekla zakonska obilježja prekršaja iz primjene odredbe zakona.

5.1. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su I okrivljeni J.Č. i II okrivljena N.Č. bivši intimni partneri a ne izvanbračni drugovi, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je I okrivljeni J.Č. postupanjem prema bivšoj intimnoj partnerici N.Č. na način da joj je psovao mrtvu majku što je kod iste prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavka 1. Prekršajnog zakona te navodi žalbe u kojima navodi da nije bilo dokaza za odluku o njegovoj krivnji nisu prihvaćeni.

6. Prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu kad je, zaključivši na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja da su žalitelj i II okrivljenica bivši intimni partneri, te izmijenio opis djela tako da je umjesto izvanbračni drugovi naveo bivši intimni partneri , jer nije izmijenio ostali činjenični opis a niti pravnu oznaku , odnosno na takvu izmjenu je prvostupanjski sud bio ovlašten jer se time ne dira niti u kvalifikaciju djela niti na bilo koji drugi način dovodi u pitanje identitet djela iz optužbe.

7. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj sud je zaključio da ista nije previsoka. Naime, za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana te kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjesta prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu po ocjeni ovog suda. Naime ista nije previsoka imajući u vidu da je prvostupanjski sud žalitelju ublažio novčanu kaznu znatno ispod zakonom propisanog minimuma primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona cijeneći da okrivljenici nisu do sada kažnjavani za istovrsna djela a što im je prvostupanjski sud uzeo kao olakotne okolnosti iako navedene okolnosti su od utjecaja na izbor vrste i mjere prekršajne sankcije u okviru propisane kazne međutim po žalbi I okrivljenika J.Č. ovaj sud ne može izmIjeniti odluku o kazni na njegovu štetu, pa slijedom navedenog izrečena novčana kazna se ukazuje primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučenom za odmjeru novčane kazne i po ocjeni ovog suda tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije.

8. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je obvezan na naknadu troškova drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka, a sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

9. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. listopada 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek v.r.

Mirjana Margetić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, u 4 (četiri) ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.