REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 725/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L., OIB …, iz M. L., kojeg zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-790/2021-2 od 1. rujna 2021., kojima su preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1853/2020 od 13. svibnja 2021., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-790/2021-2 od 1. rujna 2021., te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao dio čest. zem. … k.o. B. D. u površini od 1917m2, prikazanoj na skici lica mjesta D. K. ing. geod., od 10. studenog 2015., točkama A, B, C, D, E, A, a koja skica je sastavni dio ove presude, te je tužena obvezana trpjeti da tužitelj, a nakon izvršene parcelacije, predmetnu nekretninu uknjiži u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je je da je tužitelj djelomično povukao tužbu u dijelu zahtjeva za stjecanja prava vlasništva građenjem na nekretnini pobliže određenoj u izreci navedene presude, a u točki II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od iznos od 12.962,50 kn.

3. Rješenjem ovoga suda broj Revd 5066/2021-2 od 7. prosinca 2021., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-790/2021-2 od 1. rujna 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1853/2020 od 13. svibnja 2021., u odnosu na pitanje:

"Je li na tužitelju teret dokazivanja poštenog posjeda njegovih pravnih prednika, ako se poštenje posjednika presumira, ili je teret dokazivanja na onome tko tvrdi suprotno, te je li u pobijanoj presudi županijski sud neopravdano nametnuo teret dokazivanja tužitelju, umjesto tuženici?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog procesnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, te je predložio prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. … k.o. B. D., u površini od 1917 m2, i to onog dijela koji je na skici sudskog očevida označen slovima A-B-C-D-F-A, a da je vlasništvo stekao dosjelošću, a u revizijskoj fazi postupka sporno je pitanje na kome je teret dokazivanja poštenog posjeda pravnih prednika tužitelja.

8. Dakle, sporna je primjena čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP).

11. Navedena odredba glasi:

(1) Posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed).

(2) Posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

(3)Posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. (4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

(5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. (6) Poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika – prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.

12. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da su se ispunile pretpostavke iz čl. 114. st. 1. i čl. 159. st. 1. ZVDSP-a, pa je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, jer je tužitelj zajedno sa svojim prednicima bio u poštenom posjedu sporne nekretnine, koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću sa okućnicom, koja je izgrađena 1979. godine, a devastirana tijekom Domovinskog rata, s tim da je teren dobio od svog oca, pok. Vladimira Lakića.

13. Drugostupanjski sud je primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer smatra da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari trebao dokazati pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti za razdoblje od 40 godina, što prema ocjeni drugostupanjskog suda nije učinio, odnosno nije dokazao pretpostavke iz čl. 114. st. 1. u svezi čl. 156. ZVDSP-a, jer nisu dostavljeni katastarski podatci iz kojih bi bilo vidljivo jesu li i od kada njegovi prednici bili upisani posjednicima, a saslušanim svjedocima nije poznato na koji su način stekli posjed navedene nekretnine. U takvoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, drugostupanjski sud je zaključio da su tužiteljevi prednici očito bili svjesni da koriste tuđu nekretninu, pa su time bili nepošteni posjednici, a posljedično tome i tužitelj. 13. Ovaj sud ne može prihvatiti ovakvo pravno shvaćanje.

14. Iz odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP-a jasno proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno, što znači da onaj koji tvrdi da je nečiji posjed nepošten to mora i dokazati. To pravilo primijenjeno na ovaj slučaj znači da, ako tužena tvrdi da je posjed tužitelja i njegovih prednika nepošten to ona, a ne tužitelj kako je pogrešno cijenio drugostupanjski sud, mora i dokazati.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu odluka zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se nepoštenje mora dokazati, a samo poricanje poštenja posjeda nije dovoljno (VSH, Gž-3074/77 ). Sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika i da znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda (Rev - 2426/1990-2 od 15. veljače 1991). Savjesnost posjeda kompleksan je skup činjeničnih utvrđenja i pravnih ocjena. Savjesnost posjeda se pretpostavlja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za savjesnost je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova. Nasljednik postaje savjesnim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i kad je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva (VSH Rev-943/81 od 22. rujna 1981.).

16. U konkretnom slučaju tuženica uopće nije niti poricala poštenje posjeda tužiteljevih prednika i njega osobno, a niti je ponudila dokaz kojim bi oborila navedenu pretpostavku, a drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku utvrđujući da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, uključujući i činjenicu poštenog posjeda tužitelja i njegovih prednika, te time primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a. Tužitelj naznačenim pitanjem zapravo osporava pravilnost primjene odredaba čl. 8. i 221.a ZPP, odnosno, ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 221.a ZPP-a.

17. Prema navedenom, drugostupanjski sud je utvrđivao činjenično stanje koje je različito od onoga koje je utvrdio prvostupanjski sud jer je zaključio da tužitelj ni njegovi prednici nisu bili pošteni posjednici predmetne nekretnine, na koji način je primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a o teretu dokazivanja, te radi toga preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja.

18. Postupajući na navedeni način drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 221.a, a koja je utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke. Naime, odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Prema odredbi čl. 373.a ZPP-a drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe; 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

20. Iz navedene odredbe, ali i svrhe te odredbe prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Identično shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1076/15-2 od 5. travnja 2016., Rev-814/2018-2 od 21. travnja 2020, Revt-340/2014-2 od 20. ožujka 2018. idr.

21. Slijedom navedenog, budući je ostvaren revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u postupku pred drugostupanjskim sudom, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22.U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.

23. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.