REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-4131/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. d.o.o., OIB ..., P., protiv tuženika S. M. A. P. d.o.o., OIB ..., P., radi isplate 297.300,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-464/2021-12 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-464/2021-12 od 15. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-464/2021-12 od 15. srpnja 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 297.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27. srpnja 2021. po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku platiti tužitelju parnični trošak od 6.746,00 kuna (točka II. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju u stečajnom postupku koji se nad tuženikom vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem St-553/2013 dosuđena nekretnina oznake k.č. br. ... upisana u z.k. ul. ... k.o. N. V. na temelju rješenja poslovni broj St-553/2013-142 od 12. listopada 2018. te da mu je nekretnina predana u posjed i vlasništvo na temelju zaključka poslovni broj St-553/2013-151 od 2. studenog 2018. Isto tako utvrđeno je da je 17. listopada 2018. pod poslovnim brojem Z-31885/2018 u zemljišnim knjigama zabilježena dosuda predmetne nekretnine ovdje tužitelju na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci od 12. listopada 2018. poslovni broj St-553/2013-142 te da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnine 14. studenog 2018. te da je u listu C upisana zabilježba podnijetog prijedloga za izvlaštenje od 27. studenog 2018. pod brojem Z-36426/2018 i uknjižba stvarne služnosti u korist I. županije 27. studenog 2018. pod brojem Z-36440/2018, dakle nakon što je tužitelj uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine.

2.1. Osim toga, utvrđeno je da je naknada za umanjenu tržišnu vrijednost predmetne nekretnine zbog izvlaštenja u utuženom iznosu isplaćena tuženiku 19. studenog 2018. i da visina tužbenog zahtjeva nije sporna. Utvrđeno je i da u zaključku o prodaji predmetne nekretnine poslovni broj St-553/2013-89 od 3. siječnja 2018. nije bilo navedeno da je pokrenut postupak izvlaštenja predmetne nekretnine.

2.2. Budući da je je tužitelj bio vlasnik nekretnine u trenutku isplate naknade za umanjenu tržišnu vrijednost nekretnine, kao i da je i danas vlasnik te nekretnine, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju kao vlasniku nekretnine, sukladno odredbi članka 8. Zakon o izvlaštenju („Narodne novine“ broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12 i 74/14) pripada naknada u utuženom iznosu te je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa koji je tuženik po toj osnovi primio umjesto tužitelja.

2.3. Tuženikov prigovor da prema članku 21. stavku 2. Zakona o izvlaštenju otuđenje nekretnine glede koje je stavljena zabilježba postupka izvlaštenja, kao i promjena drugih odnosa na nekretnini koja može biti od utjecaja na obveze korisnika izvlaštenja, nema pravnog učinka prema korisniku izvlaštenja, prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju korisnik izvlaštenja I. županija, a ne tuženik, i otuđenje nekretnine nema pravnog učinka prema korisniku izvlaštenja (I. županiji), a što nema utjecaja na činjenicu da se naknada za izvlaštenje isplaćuje vlasniku nekretnine.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud previdio činjenicu da se naknada za izvlaštenje isplaćuje na temelju pravomoćnog rješenja Ureda državne uprave u I. županiji koje je doneseno 17. rujna 2018., dakle u vrijeme dok je vlasnik nekretnine nesporno bio tuženik.

4.1. Osim toga tuženik ističe da je tužitelj u vrijeme početka elektroničke javne dražbe za prodaju predmetne nekretnine bio upoznat s postupkom izvlaštenja, a što se moglo utvrditi uvidom u zemljišne knjige jer je zabilježba postupka izvlaštenja izvršena mjesec dana prije početka elektroničke javne dražbe te da iz članka 8. Zakona o izvlaštenju ne proizlazi kako bi odlučan trenutak za utvrđivanje primatelja naknade za izvlaštenje bio trenutak isplate nego bi primatelj naknade za izvlaštenje bio onaj koji je određen rješenjem donesenim u tom postupku, a to je tuženik.

4.2. Tuženik smatra da se u predmetnom slučaju ne može se raditi ni o stjecanju bez osnove jer je naknada koju je primio tuženik utvrđena pravomoćnom odlukom nadležnog tijela državne vlasti tako da nema mjesta primjeni članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18).

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu 297.300,00 kn koji iznos je tuženiku isplaćen za umanjenje vrijednosti nekretnine za koju je provedeno nepotpuno izvlaštenje. Tužitelj je iznio tvrdnju da je on vlasnik predmetne nekretnine koju je kupio ne elektronskoj javnoj dražbi u stečajnom postupku koji se vodio nad tuženikom i da je upisom služnosti umanjena vrijednost nekretnine tužitelja, a tuženiku je isplaćena naknada koja mu ne pripada.

9. Odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj: 74/14, 69/17, 98/19) propisano je da na temelju urednog prijedloga za izvlaštenje, a na prijedlog Ministarstva odnosno nadležnog tijela, upisat će se po službenoj dužnosti zabilježba postupka izvlaštenja u zemljišnim knjigama. Otuđenje nekretnine na kojoj je upisana zabilježba postupka izvlaštenja, kao i promjena drugih odnosa na nekretnini koja može biti od utjecaja na obveze korisnika izvlaštenja nema pravnog učinka prema korisniku izvlaštenja i trećim osobama (članak 34. stavak 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade).

10. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da je zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu u listu C upisana zabilježba podnijetog prijedloga za izvlaštenje od 27. studenog 2018. pod brojem Z-36426/2018 i uknjižba stvarne služnosti u korist I. županije 27. studenog 2018. pod brojem Z-36440/2018, a da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnine 14. studenog 2018. To proizlazi i iz povijesnog izvatka iz zemljšne knjige (str. 8. – 12. spisa).

11. Tijekom postupka ni jedna stranka nije isticala da bi prilikom procjene vrijednosti nekretnine i u zaključku o prodaji cijena predmetne nekretnine bila umanjena za pravo služnosti koje će biti naknadno ustanovljeno u postupku nepotpunog izvlaštenja nekretnine, a niti da je tijekom postupka prodaje cijena korigirana, a postupak izvlaštenja je prema utvrđenju prvostupanjskog suda bio upisan u zemljišne knjige tek 27. studenoga 2018. i to nakon što je tužitelj već bio uknjižen kao vlasnik nekretnine.

12. Budući da je tužitelj kupio nekretninu na javnoj dražbi u skladu sa zaključkom o prodaji i utvrđenoj vrijednosti nekretnine bez umanjenja zbog osnivanja stvarne služnosti, tuženik je dvostruko namiren za vrijednost zasnivanja stvarne služnosti na nekretnini, jednom primitkom kupoprodajne cijene (za neopterećenu nekretninu) i drugi put primitkom naknade za nepotpuno izvlaštenje. S druge strane, tužitelj je kao kupac u postupku javne prodaje kupio nekretninu koja je naknadno opterećena uknjižbom stvarne služnosti, za koju je tuženik znao primitkom rješenja Ureda državne uprave u I. županiji od 17. rujna 2018. (str. 33. spisa). Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

13. Neovisno o tome, ovaj sud primjećuje da tužitelj ima pravo na naknadu vrijednosti izvlaštenog dijela i na temelju odredbe članka 432. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) koji predviđa da kupac u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo.

14. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac