REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-2761/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza L. H. d.o.o. u stečaju, OIB ..., O., protiv 1 tuženika H. P. B. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu B., Š., D. i S. d.o.o. Z., 2. tuženika L. T. d.o.o., OIB ..., Z., i 3. tuženika M. P., OIB ..., K., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-103/2021-48 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-103/2021-48 od 3. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-103/2021-48 od 3. ožujka 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-103/2021-48 od 3. ožujka 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj Ovr-429/19 od 16. svibnja 2019., koja se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja H. p. b. d.d. Z. protiv ovršenika L. t. d.o.o., Z., i M. P. iz K., na nekretninama upisanim u zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnog odjela u P. za k.o. N. u zk. ul. ... i to k.č. ... u naravi hotel, garaža, bazen, zgrada i dvorište S. n. ukupne površine 4987 m2, od čega hotel S. n. površine 1886 m2, garaža S. n. površine 296 m2, bazen S. n. površine 172 m2, zgrada S. n. površine 33 m2, dvorište S. n. površine 2600 m2 i z.k. ul. 4946 i to k.č. ... u naravi pašnjak punta površine 1663 m2.

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-103/2021-48 od 3. ožujka 2022. (koje je ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-103/2021-53 od 7. ožujka 2022.) naloženo je tužiteljici naknaditi prvotuženiku trošak parničnoga postupka od 1.562,50 kn.

3. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je ovršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Ovr-429/2019 pokrenut po prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja H. p. b. d.d., protiv ovršenika L. t. d.o.o. i M. P. i to na temelju ovršne isprave – Sporazuma br. 310/07 o zasnivanju založnoga prava na nekretnini solemniziranog kod javnog bilježnika A. K. Z. poslovni broj Ov-30050/07 od 27. studenoga 2007., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja iz Ugovora o kreditu na nekretninama oznake čest. zem. ... upisane u zk. ul. ... k.o. N., čest. zem. ... upisane u zk. ul. ... k.o. N. i čest. zem. ..., ... i ... upisanima u zk. ul. ... k.o. N.

3.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između L. h. d.o.o., kao prodavatelja i L. t. d.o.o., kao kupca sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. studenoga 2018., kao i da je na nekretninama oznake čest. zem. ... upisane u zk. ul. ... k.o. N. i čest. zem. ... upisane u zk. ul. ... k.o. N. kao vlasnik od 4. prosinca 2108. uknjižen L. t. d.o.o. na temelju ugovora o kupoprodaji, dok je na nekretninama oznake čest. zem. ..., ... i ... upisanima u zk. ul. ... k.o. N. kao vlasnik uknjižen M. P..

3.2. Osim toga, utvrđeno je da je uknjiženo založno pravo u korist prvotuženika (ovrhovoditelja u osporavanoj ovrsi) 28. studenoga 2007. i to na temelju sporazuma br. 308/07, 309/07 i 310/07 o zasnivanju zajedničkog založnog prava na nekretnini uz pripadajuće Ugovore o dugoročnom kreditu.

3.3. Budući da je tužitelj zahtijevao proglašenje ovrhe nedopuštenom uz tvrdnju kako je ništetan ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužitelja i drugotuženika, a osporavana ovrha vodi se i na nekretninama u vlasništvu trećetuženika koje nisu stečene tim ugovorom, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev prema trećetuženiku neosnovan jer tužitelj u odnosu na njega ne navodi nikakve činjenice.

3.4. Prvostupanjski sud je i u odnosu na prvo i drugo tuženika tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim jer je prvotuženik pokrenuo ovrhu na temelju založnog prava koje je stekao sporazumom o osiguranju potraživanja iz ugovora o dugoročnim kreditima još 28. studenoga 2007., dakle, prije sklapanja pobijanog ugovora o kupoprodaji, a založni vjerovnik ima pravo da svoje potraživanje namiruje protiv vlasnika nekretnine na kojoj ima uknjiženo založno pravo.

4. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev te naloži tuženicima da tužitelju naknadi parnični trošak, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe kako su predmetne nekretnine s imena tužitelja prenesene na drugotuženika na temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između L. h. d.o.o. (prednika tužitelja) i drugotuženika kojeg zastupa član uprave trećetuženik 19. studenoga 2018. godine te da drugotuženik nije nikada platio ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 45.000.000,00 kn radi čega je zastupnik po zakonu tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi nad njima uputio drugotuženiku poziv za plaćanje ugovorene kupoprodajne cijene. Ističe i da je Županijsko državno odvjetništvo u Zadru 20. prosinca 2019. donijelo rješenje o provođenju istrage protiv osumnjičenika N. B., V. V., M. P., M. B. i D. V. za više djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, u tom rješenju navedeno je da se radi o sumnji da je N. B., nakon što su već nastupili uvjeti za otvaranje stečajnog postupka prenio ovlasti za zastupanje društva stečajnog dužnika, a s trećetuženikom dogovorio je da osnuje društvo drugotuženika nakon čega da su fiktivnim ugovorom prenijeli imovinu sa prednika tužitelja na drugotuženika za iznos od 45.000.000,00 kn koji nikada nije plaćen.

5.1. Zbog toga tužitelj smatra da je do otuđenja imovine tužitelja došlo ništetnim pravnim poslom, a radi se o imovini koja predstavlja temeljni kapital tužiteljice, dok prvostupanjski sud u presudi nije ocijenio ništetnost Ugovora o kupoprodaji nekretnine, pa su razlozi o odlučenim činjenicama nejasni i proturječni.

6. Odgovor na žalbu podnio je prvotuženik predlažući da ovaj sud odbije tužiteljevu žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu i rješenje. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 1.562,00 kn.

7. Prvotuženik u žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud dao valjane razloge o tome da da navodi tužitelja o eventualnoj pobojnosti Ugovora o kupoprodaji nisu relevantne za odlučivanje u ovom postupku, nego bi mogli biti predmetnom nekog drugog postupka.

8. Žalba nije osnovana.

9. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi na Općinskom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Pagu, poslovni broj Ovr-429/19. na nekretninama upisanim u zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnog odjela u Pagu za k.o. N. u zk. ul. ... i z.k. ul. ... radi namirenja prvotuženika (kao ovrhovoditelja) protiv ovršenika L. t. d.o.o., Z., i M. P. iz K..

11. Odredbom članka 59. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 73/17 i 131/20) propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, a u povodu takvog prigovora sud, pod Zakonom propisanim pretpostavkama, može podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena (članak 60. stavak 1. Ovršnog zakona).

12. Nadalje odredbom članka 83. Ovršnog zakona je propisano da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

13. U konkretnom slučaju tužitelj pogrešno smatra da u odnosu na predmet ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu. Za primjenu odredbe članka 59. stavka 1. Ovršnog zakona odlučna je činjenica da prvotuženik ima u odnosu na predmetne nekretnine još od 2007. godine upisano založno pravo u njegovu korist radi osiguranja tražbine koju ostvaruje u ovršnom postupku, što je u konkretnom predmetu nesporno.

14. Zbog toga, u smislu odredbe članka 83. Ovršnog zakona promjena upisanog vlasnika nekretnine ne utječe na pravo prvotuženika kao ovrhovoditelja da zatraži ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine. S druge strane, pravo da zatraži ovrhu prvotuženik bi imao i prema tužitelju da do prijenosa vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji nije ni došlo.

15. Stoga je pravila ocjena prvostupanjskog suda o tome da eventualna ništetnost (ili nepostojanje) ugovora o kupoprodaji nekretnine nema utjecaja na pravo prvotuženika kao ovrhovoditelja voditi predmetnu ovrhu radi ostvarenja svoje tražbine, a niti bi na temelju eventualne ništetnosti ugovora o kupoprodaji tužitelj stekao pravo koje sprječava ovrhu. Eventualno bi takva činjenica mogla imati utjecaja na raspodjelu ostatka kupoprodajne cijene nakon namirenja vjerovnika, što, međutim, nije predmet raspravljanja u ovom parničnom postupku.

16. Slijedom navedenog, tužitelj u žalbi neosnovano navodi kako u pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, jer nije utvrđivao valjanost ugovora o kupoprodaji i žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude.

17. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, a tužitelj u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.

18. Zbog svega iznesenog, ovaj sud je utvrdio da tužiteljeva žalba nije osnovana, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci ove presude te na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku odbiti žalbu i potvrditi rješenje o trošku kao u točki I. izreke ovog rješenja.

19. Prvotuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i zahtjev prvotuženika za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac