REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 59 P-2517/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz D. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & M. d.o.o. iz Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 8. rujna 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. M., odvjetnika i punomoćnika tuženika D. Š., odvjetnika, 11. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj … od27. ožujka 2007. zaključenog između tužitelja i tuženika koja glasi:

''7. NAČIN OTPLATE

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.''.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., OIB:…, isplatiti tužitelju S. M. iz D. S., OIB: … iznos od 19.906,18 kn/2.642,00 EUR sa

zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 0,42 kn od dana 1.3.2008. pa do isplate

- na iznos 18,79 kn od dana 1.4.2008. pa do isplate

- na iznos 76,50 kn od dana 1.11.2008. pa do isplate

- na iznos 16,16 kn od dana 1.12.2008. pa do isplate

- na iznos 92,86 kn od dana 1.1.2009. pa do isplate

- na iznos 104,65 kn od dana 3.2.2009. pa do isplate

- na iznos 109,97 kn od dana 1.3.2009. pa do isplate

- na iznos 97,66 kn od dana 1.4.2009. pa do isplate

- na iznos 100,53 kn od dana 1.5.2009. pa do isplate

- na iznos 77,52 kn od dana 1.6.2009. pa do isplate

- na iznos 60,58 kn od dana 1.7.2009. pa do isplate

- na iznos 65,09 kn od dana 1.8.2009. pa do isplate

- na iznos 74,02 kn od dana 1.9.2009. pa do isplate

- na iznos 73,24 kn od dana 2.10.2009. pa do isplate

- na iznos 64,21 kn od dana 3.11.2009. pa do isplate

- na iznos 81,15 kn od dana 2.12.2009. pa do isplate

- na iznos 94,74 kn od dana 1.1.2010. pa do isplate

- na iznos 114,05 kn od dana 3.2.2010. pa do isplate

- na iznos 109,62 kn od dana 9.3.2010. pa do isplate

- na iznos 135,84 kn od dana 1.4.2010.g pa do isplate

- na iznos 130,87 kn od dana 1.5.2010. pa do isplate

- na iznos 140,56 kn od dana 1.6.2010. pa do isplate

- na iznos 224,47 kn od dana 1.7.2010. pa do isplate

- na iznos 207,20 kn od dana 3.8.2010. pa do isplate

- na iznos 259,97 kn o dana 1.9.2010. pa do isplate

- na iznos 241,74 kn od dana 1.10.2010. pa do isplate

- na iznos 212,41 kn o dana 3.11.2010. pa do isplate

- na iznos 274,29 kn od dana 1.12.2010. pa do isplate

- na iznos 353,01 kn o dana 1.1.2011. pa do isplate

- na iznos 297,27 kn od dana 1.2.2011. pa do isplate

- na iznos 316,81 kn od dana 1.3.2011. pa do isplate

- na iznos 291,95, kn od dana 1.4.2011. pa do isplate

- na iznos 296,42 kn od dana 3.5.2011. pa do isplate

- na iznos 401,94 kn o dana 1.6.2011. pa do isplate

- na iznos 412,22 kn o dana 1.7.2011. pa do isplate

- na iznos 498,62 kn od dana 1.8.2011. pa do isplate

- na iznos 453,49 kn od dana 1.9.2011. pa do isplate

- na iznos 404,09 kn od dana 1.10.201. pa do isplate

- na iznos 394,97 kn od dana 1.11.2011. pa do isplate

- na iznos 391,20 kn od dana 1.12.2011. pa do isplate

- na iznos 414,54 kn od dana 3.1.2012. pa do isplate

- na iznos 434,88 kn od dana 1.2.2012. pa do isplate

- na iznos 437,61 kn od dana 1.3.2012. pa do isplate

- na iznos 423,53 kn od dana 1.4.2012. pa do isplate

- na iznos 433,04 kn od dana 1.5.2012. pa do isplate

- na iznos 439,54 kn od dana 1.6.2012. pa do isplate

- na iznos 428,60 kn od dana 3.7.2012. pa do isplate

- na iznos 431,48 kn od dana 3.8.2012. pa do isplate

- na iznos 423,28 kn od dana 1.9.2012. pa do isplate

- na iznos 405,55 kn od dana 2.10.2012. pa do isplate

- na iznos 424,45 kn od dana 3.11.2012. pa do isplate

- na iznos 433,51 kn od dana 4.12.2012. pa do isplate

- na iznos 427,16 kn od dana 3.1.2013. pa do isplate

- na iznos 391,52 kn od dana 2.2.2013. pa do isplate

- na iznos 421,80 kn od dana 6.3.2013. pa do isplate

- na iznos 424,44 kn od dana 9.4.2013. pa do isplate

- na iznos 412,57 kn od dana 1.5.2013. pa do isplate

- na iznos 375,67 kn od dana 4.6.2013. pa do isplate

- na iznos 374,73 kn od dana 2.7.2013. pa do isplate

- na iznos 383,79 kn od dana 3.8.2013. pa do isplate

- na iznos 398,33 kn od dana 3.9.2013. pa do isplate

- na iznos 418,46 kn od dana 3.10.2013. pa do isplate

- na iznos 408,07 kn od dana 5.11.2013. pa do isplate

- na iznos 415,43 kn od dana 3.12.2013. pa do isplate

- na iznos 423,76 kn od dana 1.1.2014. pa do isplate

- na iznos 428,94 kn od dana 4.2.2014. pa do isplate

- na iznos 439,90 kn od dana 7.3.2014. pa do isplate

- na iznos 436,31 kn od dana 8.4.2014. pa do isplate

- na iznos 424,19 kn od dana 13.5.2014. pa do isplate

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja S. M. za isplatu zateznih kamata koje teku kako slijedi:

- na iznos 104,65 kn od dana 1.2.2009. do 2.2.2009.

- na iznos 73,24 kn dana 1.10.2009.

- na iznos 64,21 kn od dana 1.11.2009. do 2.11.2009.

- na iznos 81,15 kn dana 1.12.2009.

- na iznos 114,05 kn od dana 1.2.2010. do 2.2.2010.

- na iznos 109,62 kn od dana 1.3.2010. do 8.3.2010.

- na iznos 207,20 kn od dana 1.8.2010. do 2.8.2010.

- na iznos 212,41 kn od dana 1.11.2010. do 2.11.2010.

- na iznos 296,42 kn od dana 1.5.2011. do 2.5.2011.

- na iznos 414,54 kn od dana 1.1.2012. do 2.1.2012.

- na iznos 428,60 kn od dana 1.7.2012. do 2.7.2012.

- na iznos 431,48 kn od dana 1.8.2012. do 2.8.2012.

- na iznos 405,55 kn od dana 1.10.2012.

- na iznos 424,45 kn od dana 1.11.2012. do 2.11.2012.

- na iznos 433,51 kn od dana 1.12.2012. do 3.12.2012.

- na iznos 427,16 kn od dana 1.1.2013. do 2.1.2013.

- na iznos 391,52 kn dana 1.2.2013.

- na iznos 421,80 kn od dana 1.3.2013. do 5.3.2013.

- na iznos 424,44 kn od dana 1.4.2013. do 8.4.2013.

- na iznos 375,67 kn od dana 1.6.2013. do 3.6.2013.

- na iznos 374,73 kn dana 1.7.2013.

- na iznos 383,79 kn od dana 1.8.2013.do 2.8.2013.

- na iznos 398,33 kn od dana 1.9.2013. do 2.9.2013.

- na iznos 418,46 kn od dana 1.10.2013. do 2.10.2013.

- na iznos 408,07 kn od dana 1.11.2013. 4.11.2013.

- na iznos 415,43 kn od dana 1.12.2013. do 2.12.2013.

- na iznos 428,94 kn od dana 1.2.2014. do 3.2.2014.

- na iznos 439,90 kn od dana 1.3.2014. do 6.3.2014.

- na iznos 436,31 kn od dana 1.4.2014. do 7.4.2014.

- na iznos 424,19 kn od dana 1.5.2014. do 12.5.2014.

IV. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., OIB:…, isplatiti tužitelju S. M. iz D. S., OIB:… , iznos od 614,00 kn/81,49 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 40,00 kn od 23. veljače 2021. pa do isplate,

- na iznos od 37,00 kn od 23. veljače 2021. pa do isplate,

- na iznos od 37,00 kn od 24. veljače 2021. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kn od 1. travnja 2021. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., OIB:…, naknaditi tužitelju S. M. iz D. S., OIB:…, parnični trošak u iznosu od 8.886,03

kn/1.179,38 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 11. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika R. A. d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn/331,80 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 31. ožujka 2021. tužitelj navodi kako je 27. ožujka 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj…, kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 16.569,81 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija, opći uvjeti banke ili odluka o načinu obračuna kamatne stope, niti je tužitelj adekvatno informiran o uvjetima samog kredita. Navodi kako je čl. 7. Ugovora reguliran način otplate kredita na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Upućuje na sadržaj presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Ističe kako navedena presuda obvezuju sudove na temelju čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača i na temelju čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Ističe kako je povećanje anuiteta kredita na temelju povećanja tečaja CHF u odnosu na nacionalnu valutu – kunu, uzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika pa tužitelj potražuje povrat svih iznosa koji su plaćeni na temelju primjene valutne klauzule. Potražuje i troškove nastale u vezi vođenja postupka, a isti se odnose na pribavu dokumentacije od tuženika u iznosu od 114,00 kuna, te trošak izrade izračuna preplaćenog iznosa u iznosu od 500,00 kuna. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu, kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.906,18 kn te iznos od 614,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti te se protivi i osnovi i visini tužbenih zahtjeva. Prvenstveno ističe kako je tužba neuredna te predlaže istu vratiti na ispravak, obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen pod točkom I., neodređen, a u odnosu na dio zahtjeva pod točkom III. ističe kako su navodi iz tužbe u suprotnosti sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti, sve iz razloga što je ugovor sklopljen 30. ožujka 2007., a kako proizlazi iz javnobilježničke potvrde ugovora, a ne 27. ožujka 2007. kako to navodi tužitelj. Nadalje navodi kako tužitelj točkom I. tužbenog zahtjeva tužbom traži upravo ono što je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., određeno nedopuštenim, a to je utvrđenje ništetnosti cjelokupne odredbe ugovora o glavnom predmetu. Navodi kako niti iz jedne odluke na koje se poziva tužitelj ne proizlazi da postoje okolnosti koje bi ukazivale na nedopuštenost ugovaranja valutne klauzule. Sve navedene odluke odnose se samo na dopuštenost ugovaranja i primjene dijela odredbe da „se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak“, ne i na samoj činjenici da su strane ugovorile valutnu klauzulu. Nadalje navodi da kad bi sud i našao da je Ugovor (djelomično) ništetan, tada bi i o postavljenom tužbenom zahtjevu kojom traži isplatu, sud morao odlučivati prema pravilima o vraćanju u slučaju ništetnosti ugovora. U tom slučaju nema mjesta plaćanju zateznih kamata. Smatra kako u konkretnom slučaju uopće nije moguće primijeniti odredbe o stjecanju bez osnove jer čak i da je Ugovor (djelomično) ništetan, tada se primjenjuju direktne zakonske odredbe o posljedicama ništetnosti, i vraćanju u slučaju ništetnosti, a ne stjecanja bez osnove. Nadalje navodi kako tužitelj nema pravni interes za isticanje ništetnosti u ovom postupku, čak i da ona postoji jer je ugovor ispunjen u cijelosti. Nadalje navodi kako se tužitelj odlučio za kredit uz valutnu klauzulu u CHF upravo vođen željom da plaća nižu kamatu od one koju bi plaćao na kredit u drugoj valuti odnosno na kredit bez valutne klauzule iz čega proizlazi zaključak da je tužitelj bio svjestan i informiran o rizicima takve odluke i da ih je uzeo u obzir. Usvajanjem zahtjeva tužitelja, tužitelj bi se našao u povoljnijem položaju od drugih osoba u usporedivoj situaciji. Smatra da je odredba čl. 7. Ugovora bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Okolnost da je tužitelju dan kredit uz valutnu klauzulu i da se isti otplaćivao uz valutnu klauzulu u CHF određena je samim Ugovorom i jasno istaknuta u tekstu Ugovora. Dodatno navodi kako je Ugovor potvrđen od strane javnog bilježnika. Solemnizirana privatna isprava, jednako kao i javnobilježnički akt, izjednačena je s presudama i drugim odlukama sudova i drugih tijela u Republici Hrvatskoj i prema čl. 230 ZPP-a dokazuje istinitost onoga što se u Ugovoru kao javnoj ispravi potvrđuje ili određuje. Obzirom da je sporna odredba, jasna i razumljiva, sukladno ZZP-u nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Kako se Tužitelj odlučio za kredit uz valutnu klauzulu u švicarskim francima a ne uz valutnu klauzulu u euru, ili kredit u kunama bez valutne klauzule, iako je prema Promotivnim uvjetima mogao odabrati bilo koju od navedenih mogućnosti, to je jasno da je svojim izborom valute i kamate kredita i pregovarao oko visine kamatne stope i valutne klauzule. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i obračun koji je tužitelj dostavio uz tužbu. Predlaže prvenstveno odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbene zahtjeve tužitelja, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu od 27. ožujka 2007. (list 7-11), prijepis knjigovodstvene kartice (list 12-16), otplatni plan (list 17-26), potvrde o uplati iznosa od 40,00 kn od 23. veljače 2021. i 37,00 kn od 22. veljače 2021. (list 21), potvrdu o uplati iznosa od 37,00 kn od 22. veljače 2021. (list 22), potvrdu o uplati iznosa od 500,00 kn od 31. ožujka 2021. (list 23), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1. veljače 2007. do 30. ožujka 2007. (list 145-146), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku P. B. (list 160-165).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu br…. U pogledu datuma sklapanja

Ugovora valja reći da je u istom kao datum sklapanja naznačen 27. ožujka 2007., kako je to u tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelj i naznačio. Iako tuženik smatra da je datum sklapanja ugovora 30. ožujka 2007. jer je toga dana ugovor potvrđen od strane javnog bilježnika P. T. iz O., sud smatra da je tužitelj pravilno

kao datum sklapanja Ugovora naznačio 27. ožujka 2007., jer je upravo taj datum naveden u Ugovoru. Suprotno tvrdnjama tuženika, tužitelj u točki I. tužbenog zahtjeva nije pogrešno odredio Ugovor koji predlaže utvrditi djelomično ništetnim te njegov zahtjev stoga nije neodređen i neuredan.

6. Među strankama je sporna valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

6. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 16.569,81 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

7. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

10. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

11. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

12. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

13. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

14. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj poslovni Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenosti odredbe čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata u valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

15. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže utvrditi odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu ništetnom te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U svrhu utvrđenja visine tražbine tužitelja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji P. B.

17. Vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi kako su stranke 27. ožujka 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj … na iznos kunske protuvrijednosti od 16.569,81 CHF. Kredit je isplaćen 10. travnja 2007. Ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20% godišnje na dan sklapanja Ugovora. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je 31. svibnja 2007., a slijedećih anuiteta zadnjeg dana u mjesecu. Ugovoreni tečaj za otplatu je srednji tečaj tuženika na dan dospijeća. Vještakinja zaključno u mišljenju navodi kako ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 19.906,18 kn. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 330,07 kn. Sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 19.576,11 kn.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje P. B., jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan, a uostalom stranke istom nisu prigovarale.

19. Iako je vještakinja preplatu s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izračunala uzimajući u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razdoblja kad je tečaj bio niži od početno ugovorenog, sud je mišljenja da je u konačni obračun trebalo uzeti jedino razdoblja u kojima je tečaj bio viši od onog na dan isplate kredita (pozitivne preplate). Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razliku više plaćenih anuiteta, a uslijed promjene kamatne stope i tečaja CHF i to je zahtjev koji je predmet odlučivanja u ovom postupku.

20. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio u tužbi, koji tužbeni zahtjev je u skladu s nalazom i mišljenjem financijske vještakinje.

21. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan isplate pojedine rate, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

23. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate koje teku od slijedećeg dana od dana kada je tuženiku uplatio svaki pojedini anuitet, a ne od dana dospijeća pojedinih anuiteta. Stoga je u odnosu na zahtjev za isplatu kamata na pojedine iznose tužitelju kamata priznata od njegovog zahtjeva (iako su neki anuiteti plaćeni ranije, odnosno prije dospijeća), dok je u dijelu odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedine anuitete, a za razdoblje od dana dospijeća (kako je to tražio tužitelj) pa do dana kada je plaćanje doista izvršeno.

24. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.).

25. Zaključno valja reći i to da citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. Stoga sud smatra da nije bilo potrebe u ponovno provoditi dokazni postupak u ovom predmetu, odnosno izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja i javnog bilježnika jer bi drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a, tim više što tuženik nije u ovom postupku predložio saslušati svog djelatnika koji je neposredno sudjelovao u zaključenju Ugovora (tako i VSRH u odluci Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

26. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 27. svibnja 2021. i 17. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 29. studenog 2021. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8/3 Tarife) i trošak pristupa na ročišta održana 26. studenog 2021. i 8. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 5.250,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a (1.312,50 kn) iznosi 6.562,50 kn. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 274,53 kn i na presudu u iznosu od 549,00 kn te trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn pa trošak tužitelja iznosi 8.886,03 kn.

27. Kako tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva i to u odnosu na zahtjev za isplatu dijela zateznih kamata, to je tužitelju parnični trošak dosuđen u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

28. Na ukupno dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene su zatezne kamate koje teku od 11. listopada 2022. do isplate (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Tužitelju je priznat i trošak izrade izračuna preplaćenih iznosa koji je tužitelj pribavio prije utuženja, jer bez navedenog tužitelj u tužbi nije mogao određeno postaviti tužbeni zahtjev. Tužitelj je dostavio ponudu društva D. j.d.o.o. br. 03- 290321 od 29. ožujka 2021. i potvrdu o uplati iznosa od 500,00 kn koji je plaćen prema navedenoj ponudi. Također, sud je tužitelju priznao troškove pribavljanja dokumentacije od tuženika u ukupnom iznosu od 114,00 kn jer su tužitelju navedene isprave bila nužne za izradu izračuna preplaćenih iznosa prije podnošenja tužbe, a iste su bile neophodne u svrhu dokazivanja u ovom postupku te u svrhu provođenja financijskog vještačenja. Iz dostavljenih potvrda o uplati razvidno je da je tužitelj uplatu iznosa od 40,00 kn izvršio 23. veljače 2021., a uplatu iznosa od 37,00 kn i 37,00 kn dana 22. veljače 2021.

30. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u zatraženom iznosu.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. listopada 2022.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku