Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek
Poslovni broj: 98 Pr-4/2019-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u O. po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari 1. tužitelja Z. C., OIB: ..., iz M. N. i 2. tužitelja T. D., OIB: . . . , iz N., koji su zastupani po M. H., M. D. B., I. B. i S. S., dipl. pravnicama u sindikatu R. H., Z., protiv tužene vatrogasne postrojbe N., OIB: ..., N., zastupane po punomoćniku D. I., odvjetniku u S. B., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnice 1. i 2. tužitelja M. D. B. dipl. iur. i punomoćnice tužene u zamjeni I. K. Š., odvjetnice u Odvjetničkom društvu G. i partneri u O., po objavi 11. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj vatrogasnoj postrojbi N., OIB: . . . , N., isplatiti I. tužitelju Z. C., OIB: . . . , iz M. N., bruto–iznos 80.856,33 kn (slovima: osamdeset tisuća osam stotina pedeset šest kuna trideset tri lipe) / 10.731,48 EUR[1] (slovima: deset tisuća sedam stotina trideset jedan euro četrdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
- na iznos od 1.328,22 kn od 16. veljače 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.298,12 kn od 16. ožujka 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.320,72 kn od 16. travnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.362,60 kn od 16. svibnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.350,23 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.384,59 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.322,67 kn od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.373,21 kn od 16. rujna 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.301,59 kn od 16. listopada 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.327,32 kn od 16. studenog 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.363,09 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.413,55 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.373,73 kn od 16. veljače 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.293,99 kn od 16. ožujka 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.308,66 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.378,66 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.320,29 kn od 16. lipnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.375,24 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.345,42 kn od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.357,19 kn od 16. rujna 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.255,73 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.284,97 kn od 16. studenog 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.281,58 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.339,57 kn od 16. siječnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.432,42 kn od 16. veljače 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.236,25 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.329,66 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 975,75 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.378,25 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.394,37 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.267,01 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.322,87 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.290,16 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.344,59 kn od 16. studenog 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.331,18 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.373,28 kn od 16. siječnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.378,29 kn od 16. veljače 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.327,41 kn od 16. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.266,76 kn od 16. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.410,03 kn od 16. svibnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.358,59 kn od 16. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.404,06 kn od 16. srpnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.444,64 kn od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.463,11 kn od 16. rujna 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.367,37 kn od 16. listopada 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.296,52 kn od 16. studenog 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.422,76 kn od 16. prosinca 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.526,51 kn od 16. siječnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.437,61 kn od 16. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.260,61 kn od 16. ožujka 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.388,40 kn od 16. travnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.481,13 kn od 16. svibnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.382,81 kn od 16. lipnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.268,00 kn od 16. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.537,82 kn od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.407,36 kn od 16. rujna 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.416,10 kn od 16. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.380,26 kn od 16. studenog 2018. pa do isplate,
- na iznos od 981,25 kn od 16. prosinca 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.512,19 kn od 16. siječnja 2019. pa do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim pojedinačnim bruto-iznosima, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj vatrogasnoj postrojbi N., OIB: . . . , N., isplatiti II. tužitelju T. D., OIB: . . ., iz N., bruto–iznos 65.892,50 kn (slovima: šezdeset pet tisuća osam stotina devedeset dvije kune pedeset lipa) / 8.745,44 EUR[1] (slovima: osam tisuća sedam stotina četrdeset pet eura četrdeset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
- na iznos od 1.122,10 kn od 16. veljače 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.069,43 kn od 16. ožujka 2014. pa do isplate, -
na iznos od 1.091,90 kn od 16. travnja 2014. pa do isplate, -
na iznos od 1.056,50 kn od 16. svibnja 2014. pa do isplate, -
na iznos od 1.106,72 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.122,28 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.058,94 kn od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,
- na iznos od 751,95 kn od 16. rujna 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.059,32 kn od 16. listopada 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.084,14 kn od 16. studenog 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.125,06 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.114,04 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.102,60 kn od 16. veljače 2015. pa do isplate,
- na iznos od 619,23 kn od 16. ožujka 2015. pa do isplate, -
na iznos od 854,56 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate, -
na iznos od 1.154,10 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.112,76 kn od 16. lipnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.070,20 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.066,47 kn od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.048,63 kn od 16. rujna 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.069,78 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.068,89 kn od 16. studenog 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.057,14 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate,
- na iznos od 988,26 kn od 16. siječnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.143,20 kn od 16. veljače 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.025,72 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.049,60 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.037,37 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.114,96 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.144,24 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.069,36 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.076,36 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.000,02 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.103,69 kn od 16. studenog 2016. pa do isplate,
- na iznos od 745,86 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.654,60 kn od 16. siječnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.131,34 kn od 16. veljače 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.242,13 kn od 16. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 892,75 kn od 16. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.158,43 kn od 16. svibnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.120,22 kn od 16. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.157,69 kn od 16. srpnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.156,21 kn od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 963,81 kn od 16. rujna 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.127,45 kn od 16. listopada 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.145,67 kn od 16. studenog 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.173,12 kn od 16. prosinca 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.247,58 kn od 16. siječnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.193,58 kn od 16. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.143,85 kn od 16. ožujka 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.060,89 kn od 16. travnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.232,20 kn od 16. svibnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.133,07 kn od 16. lipnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.192,07 kn od 16. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.253,75 kn od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.083,86 kn od 16. rujna 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.430,52 kn od 16. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.143,47 kn od 16. studenog 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.129,40 kn od 16. prosinca 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.239,46 kn od 16. siječnja 2019. pa do isplate,
osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim pojedinačnim bruto-iznosima, sve u roku 15 dana.
III. S ostatkom tužbenog zahtjev 1. i 2. tužitelji se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi od 21. prosinca 2018. navode da su u razdoblju unatrag 5 godina do danas, zaposleni kod tužene kao profesionalni vatrogasci te se na njih primjenjuje Zakon o vatrogastvu, Pravilnik o radu tužene, Odluka o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima JVP-a N., Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika, Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, ugovori o radu. Pravilnikom o radu tužene od 2. srpnja 2012. u članku 2. propisano je da se organizacija rada, odnosno unutarnje ustrojstvo i način rada, plaće i druga primanja, kao i druga pitanja od važnosti za zaposlenike u vatrogasnoj postrojbi N., pobliže uređuju Statutom Javne vatrogasne postrojbe N., Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Javne vatrogasne postrojbe, Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima radnika, Odlukom o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima JVP-a N. i visini osnovice za izračun plaće i ovim Pravilnikom. Koeficijenti za utvrđivanje plaće radnicima JVP N. utvrđeni su odredbom članka 1. Odluke o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima JVP N. i visini osnovice za obračun plaće od 4. listopada 2011., te se potom Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima radnika od 30. prosinca 2011. utvrđuju koeficijenti u istoj visini. Osnovna plaća tužitelja se sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13.) dobiva na način da se koeficijent za obračun plaće množi s osnovicom za obračun plaća, uvećano za 0,5% po godini radnog staža, a jednako je propisano i Pravilnikom o plaćama tužene. Na radnike tužene primjenjuje se osnovica za obračun plaće koju je ugovorila Vlada RH Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, a sukladno članku 128. Kolektivnog ugovora, a čega se u pogledu osnovice tužena pridržavala. Dana 21. prosinca 2013. tužena donosi Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika kojim od 1. siječnja 2014. smanjuje koeficijente za obračun plaće, a bez provedenog postupka obveznog savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, te potom 22. travnja 2014. tužena ponovo donosi Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika, u bitnom istog sadržaja i također ne provodi postupak savjetovanja, te utvrđuje njegovo stupanje na snagu 1. svibnja 2014. Međutim, neovisno o tome, Odluka o koeficijentima za utvrđivanje plaća od 4. listopada 2011. nije nikada stavljena van snage, te predstavlja povoljnije pravo u odnosu na Pravilnik o drugim primanjima. Nadalje, tužitelji sukladno članku 44. stavku 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13.), odnosno članku 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17.) obzirom na to da im je radno vrijeme raspoređeno u turnuse (12-24-12-48) imaju pravo na dodatak od 5% za rad u turnusu, a temeljem odredbe članka 128. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno članka 108. sada važećeg Kolektivnog ugovora. Tužitelji ističu da i tužena u članku 3. stavku 2 Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika propisuje kako primanja radnika ne smiju biti manja od primanja određenih ovim Pravilnikom i sada važećim ili naknadno sklopljenim Kolektivnim ugovorom koji obvezuje Postrojbu, te ukazuju i na pravilo primjene povoljnijeg prava propisano Zakonom o radu. Tužena tužiteljima navedeni dodatak za rad u turnusu ne isplaćuje. Unatoč zahtjevima tužitelja upućenima tuženoj putem predstavnika radnika u Upravnom vijeću, tužena ne pristaje isplatiti razliku plaće tužiteljima u odnosu na koeficijente po kojima im je plaću isplaćivala prije njihovog nezakonitog umanjenja, niti dodatak za rad u turnusu. Slijedom navedenog tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi da tužiteljima u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. studenoga 2018. pripada plaća sukladno koeficijentima za obračun plaće propisanima Odlukom o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima JVP N. i visini osnovice za obračun plaće od 4. listopada 2011., a sukladno radnom mjestu na koje je svako od njih bio raspoređen, i to: 1. tužitelju za radno mjesto vatrogasac voditelj vatrogasnog odjeljenja – vozač po koeficijentu 1,250, a 2. tužitelju po koeficijentu radnog mjesta vatrogasca vozača vatrogasnog vozila 1,100. Tužitelji predlažu da sud donese i presudu o tome da im za radno vrijeme odrađeno u turnusu pripada dodatak od 5% na osnovnu plaću, odnosno da nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja razlike plaće te obzirom na dodatak za rad u turnusu, sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da tužiteljima isplati bruto iznose razlike plaće izračunate temeljem koeficijenata utvrđenih Odlukom o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima JVP N. i visini osnovice za obračun plaće od 4. listopada 2011., kao i temeljem dodatka za rad u turnusu, sve za razdoblje od 1. siječnja 2014.
do
30.
studenoga
2018.,
zajedno
sa
pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Podneskom od 9. listopada 2020. tužitelji su naznačili da potražuju: 1. tužitelj Z. C. 87.537,22 kn, a 2. tužitelj T. D. 81.000,00 kn. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji su podneskom od 15. veljače 2022. postavili određeni tužbeni zahtjev na način da 1. tužitelj Z. C., za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018., potražuje 57.752,25 kn na imerazlike u plaći temeljem razlike u koeficijentu obračuna, te 23.104,08 kn za uvećanje na ime dodatka za turnus, odnosno ukupno 80.856,33 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza i prireza, dok 2. tužitelj T. D. za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018., potražuje 46.825,41 kn na ime razlike u plaći temeljem razlike u koeficijentu obračuna, te 19.067,08 kn za uvećanje na ime dodatka za turnus, odnosno ukupno 65.892,50 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza i prireza.
1.1. Valja napomenutu da je prvotno tužbu podnijelo petnaest tužitelja, međutim njih trinaest je 16. veljače 2022. sklopilo pred ovim sudom sudsku nagodbu, tako da su sada u procesnoj poziciji tužitelja ostali Z. C. i T. D., pa su iz činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu izuzeti oni dijelovi koji se odnose na tužitelje koji su sudskom nagodbom riješili svoje potraživanje s tuženom.
2. U odgovoru na tužbu tužena ističe kako tužba ne sadrži sve potrebne podatke koje treba sadržavati sukladno Zakonu o parničnom postupku. Naime, tužitelji paušalno navode kako je tužena povrijedila tužiteljeva prava iz Kolektivnog ugovora, Pravilnika o plaćama i drugim primanjima, Odlukom o koeficijentima za utvrđivanje plaća Pravilnika o radu, Zakona o vatrogastvu, no za to ne navode niti jedan dokaz. Ne spori tužiteljeva prava na podnošenje tzv. stupnjevite tužbe, no ona mora biti potkrijepljena makar parcijalnim dokazima u odlučnim činjenicama već u trenutku podnošenja tužbe. Navodi da je iz sadržaja tužbe vidljivo kako tužitelji podnose tužbu temeljem odredbe članka 186.b ZPP-a, koja propisuje da u sporovima u kojima tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke, tužitelj može istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Tužitelji nisu od tužene prije podnošenja tužbe niti tražili dostavu dokumentacije i podataka koji se smatraju zajedničkim za obje stranke. Oni ne posjeduje nikakve dokaze da su tražili bilo kakve podatke vezane za podnošenje tužbe i tužbeni zahtjev, od tužene i da im tužena iste nije predala. Dakle tužitelji nisu ispunili opće pretpostavke za podnošenje tužbe temeljem članka 186.b ZPP-a, pa stoga tužena prvenstveno predlaže sudu da temeljem odredbe članka 282. ZPP-a odbaci tužiteljevu tužbu. Nadalje priznaje da su tužitelji zaposlenici tužene, kao i da je tužena tužiteljima uredno obračunala i isplaćivala plaću i ostala materijalna prava, uključujući i dodatke za rad u turnusu, u skladu sa njihovim Ugovorima o radu i koeficijentima koje su imali ugovorene i određene. Tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev, po osnovu i visini i predlaže sudu nakon provedenog dokaznog postupka odbiti tužitelje sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz obvezu naknade troškova postupka. Na ročištu 23. listopada 2020. navodi da su tužitelji podneskom od 9. listopada 2020. kojim su postavili konkretne tužbene zahtjeve, preinačili tužbu, pa ističe prigovor zastare za potraživanja starija od 9. listopada 2015.. U podnesku od 28. veljače 2022. tužena se izričito protivi preinačenju tužbenog zahtjeva kako su to tužitelji učinili svojim podneskom od 15. veljače 2022. te se poziva na odredbu članka 190. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj su tužbu mogli preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a tužitelji su to učinili nakon zaključenja prethodnog postupka tj. 15. veljače 2022. Ukoliko bi pak sud dopustio preinaku tužbe, tada ističe prigovor zastare potraživanja na preinačeni dio u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, slijedom čega su, a u odnosu na petogodišnji rok zastare iz članka 139. Zakona o radu u zastari sva potraživanja dospjela prije 15. veljače 2017.
3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Pravilnik o radu od 2. srpnja 2012. (list 18-19 spisa), Odluku o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima vatrogasne postrojbe N. i visini osnovice za obračun plaće od 4. listopada 2011. (list 20-21 spisa), Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika od 30. prosinca 2011. (list 22-25 spisa), Zapisnik s 2. sjednice Upravnog vijeća javne vatrogasne postrojbe N. održane 21. prosinca 2013. (list 26-28 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika od 22. travnja 2014. (list 29 spisa), Ugovore o radu od 1. siječnja 2012. (list 31–32 spisa), evidenciju dežurstava (list 61-92 spisa), iskaz A. Lj. (stranica 106-108 spisa) i iskaz S. V. (list 109-110 spisa), nalaz i mišljenje odnosno dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. D., izvršio je uvid u obračunske liste, te je pročitao očitovanje vještaka (list 255 spisa) i iskaz vještaka na ročištu 8. rujna 2022. (stranica 265 spisa) kao i drugu spisu priležeću dokumentaciju. Drugi dokazi nisu izvedeni.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaća zbog umanjenog koeficijenta složenosti poslova u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018., kao i razlike pripadajućeg uvećanja plaće za rad u turnusu na tako utvrđenu plaću.
5. Nesporno je među strankama:
- da su 1. i 2. tužitelj u utuženom razdoblju bili zaposlenici kod tužene, time da je 1. tužitelj obavljao poslove vatrogasca voditelja odjeljenja - vozača, a 2. tužitelj poslove vatrogasca – vozača vatrogasnog vozila,
- da je tužena tužiteljima u utuženom razdoblju obračunavala i isplaćivala plaću po umanjenim koeficijentima složenosti poslova,
- da je rad tužitelja organiziran u turnusima.
6. Spornim se ukazuje imaju li tužitelji pravo na obračun i isplatu plaće po koeficijentima složenosti poslova prema Odluci o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima vatrogasne postrojbe N. i visini osnovice za obračun plaće od 4. listopada 2011. ili su im plaće ispravno obračunate i isplaćene sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika od 21. prosinca 2013. odnosno od 22. travnja 2014., kao i da li imaju pravo na dodatak za rad u turnusu od 5%.
7. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio slijedeće:
- da je 2. srpnja 2012. Upravno vijeće tužene donijelo Pravilnik o radu kojim je u članku 2. propisano da se organizacija rada, odnosno unutarnje ustrojstvo i način rada, plaće i druga primanja, kao i druga pitanja od važnosti za zaposlenike u vatrogasnoj postrojbi N., pobliže uređuju Statutom Javne vatrogasne postrojbe N., Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Javne vatrogasne postrojbe, Pravilnikom o plaćama i
drugim
primanjima
radnika,
Odlukom
o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima JVP-a N. i visini osnovice za izračun plaće i ovim Pravilnikom,
- da je 4. listopada 2011. Upravno vijeće tužene donijelo Odluku o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima vatrogasne postrojbe N. i visini osnovice za obračun plaće kojim su u članku 1. utvrđeni koeficijenti za plaće radnicima vatrogasne postrojbe N. i to: za radno mjesto vatrogasca – vozača vatrogasnog vozila koeficijent 1,100, a za radno mjesto vatrogasca voditelja vatrogasnog odjeljenja - vozača koeficijent 1,250,
- da je 30. prosinca 2011. Upravno vijeće tužene donijelo Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika kojim su u članku 7. utvrđeni koeficijenti za plaće radnicima vatrogasne postrojbe N. tako da je za radno mjesto vatrogasca –vozača vatrogasnog vozila propisan koeficijent 1,100, a za radno mjesto vatrogasca voditelja vatrogasnog odjeljenja - vozača propisan koeficijent 1,250,
- da je 21. prosinca 2013. na sjednici Upravnog vijeća tužene zapisnički konstatirano da zbog teške financijske situacije u kojoj se našao Grad N. svi proračunski korisnici Grada N. moraju smanjiti plaće u iznosu 10%, time da je umanjenje plaće potrebno izvršiti
korekcijom
koeficijenata
propisanih
Pravilnikom
o
plaćama i drugim primanjima radnika, kao i da je predsjednik Upravnog vijeća dao izmjene i dopune Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika na usvajanje te je Upravno vijeće prijedlog prihvatilo i jednoglasno usvojio isti,
- da je 22. travnja 2014. Upravno vijeće tužene donijelo Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika kojim je izmijenjen članak 7. Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika pa je za radno mjesto vatrogasca – vozača vatrogasnog vozila propisan koeficijent 0,9900, a za radno mjesto vatrogasca voditelja vatrogasnog odjeljenja - vozača propisan koeficijent 1,1250 uz naznaku da isti stupa na snagu 1. svibnja 2014.
8. Tužitelji prije svega osporavaju zakonitost Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika od 21. prosinca 2013. te od 22. travnja 2014., jer da nisu donijeti na zakonit način odnosno da su donijeti bez obveznog savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom.
8.1. Po pravnom obliku tužena je ustanova, pa se, u smislu odredbe članka 11. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93., 29/97., 47/99. i 35/08.), pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu, ako nije drugačije određeno Zakonom o ustanovama. Dakle, na radni odnos tužitelja primjenjuje se Zakon o radu odnosno propisi o radu ako Zakonom o ustanovama nije drukčije određeno. Na radno pravni status tužitelja primjenjuje se i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13. – dalje u tekstu KU/13.) kojim je u članku 128., te Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17. - dalje u tekstu KU/17.), kojim je u članku 108. regulirano da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe tog Ugovora u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.
8.2. Odlukama Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2014. godini ("Narodne novine" broj 7/14.), u 2015. godini ("Narodne novine" broj: 15/15.), u prvom tromjesečju 2016. godine ("Narodne novine" broj 122/15.), u 2016. godini ("Narodne novine" broj 33/16.), u 2017. godini ("Narodne novine" broj 13/17.) te u 2018. godini ("Narodne novine" broj 7/18.) propisani su minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje rashoda za zaposlene, te materijalne i financijske rashode javnih vatrogasnih postrojbi. Svjedok A. Lj., koji je od 15. listopada 2012. do 31. srpnja 2018. bio zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Našice, je iskazao da je rukovodio postrojbom, da je sve akte donosilo Upravno vijeće, da nije bio član Upravnog vijeća, ali je prisustvovao sjednicama Upravnog vijeća, da je 80% sredstava postrojbi davala RH iz decentraliziranih sredstava time da su se od sredstava koje je postrojba dobivala od RH morali za troškove plaća iskoristiti najmanje 85% do najviše 95%, iz čega proizlazi da se u utuženom razdoblju dio sredstava za financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi osiguravao u državnom proračunu.
8.3. Obzirom na iznijeto, a prema shvaćanju ovog suda, tužena je po Zakonu o ustanovama (lex speciali) bila ovlaštena odrediti koeficijent složenosti pojedinih poslova, a što je i učinila tako da je Upravno vijeće tužene 30. prosinca 2011. donijelo Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika kojim je odredilo koeficijente složenosti poslova. Jednako tako tužena je bila ovlaštena i mijenjati određene koeficijente složenosti poslova, pa je Upravno vijeće tužene 21. prosinca 2013. odnosno 22. travnja 2014. donijelo Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika kojim su umanjeni koeficijenti složenosti poslova propisani Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima radnika od 30. prosinca 2011. Ta nadležnost proizlazi iz Zakona o ustanovama.
8.4. Iako su tužitelji (na kojima je teret dokaza) ustvrdili da Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika od 21. prosinca 2013. odnosno od 22. travnja 2014. nije donijet na zakonit način odnosno da nije provedeno savjetovanje sa radničkim vijećem, oni to tijekom postupka nisu dokazali. Naime, svjedoku A. Lj., koji je sudjelovao na sjednici Upravnog vijeća na kojoj je donijeta odluka o smanjenju koeficijenata, nije poznato je li prije smanjenja koeficijenata provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, već je prije nego što je provedeno umanjenje koeficijenata održan sastanak sa svim radnicima koji su obaviješteni o tome da će doći do smanjenja koeficijenata. Jednako tako svjedok S. V. je iskazao da kada se počeo baviti pitanjem koeficijenata našao je da smanjenje koeficijenata nije provedeno na ispravan način, ali nije konkretizirao u čemu se ta nepravilnost sastojala. Prema tome tužitelji nisu dokazali da bi odluku o umanjenju koeficijenata donijelo nenadležno tijelo ili da su povrijeđena pravila o postupku donošenja. Stoga je visina koeficijenata određena Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o plaćama i drugim primanjima od 21. prosinca 2013. odnosno od 22. travnja 2014. pravilna i tužena nije povrijedila tužiteljeva prava odlukom o visini koeficijenata.
9. Dalje proizlazi da su koeficijenti za obračun plaće tužitelja u utuženom razdoblju bili uređeni Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima od 12. prosinca 2013. odnosno od 22. travnja 2014. i Odlukom o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima JVP-a N. i visini osnovice za izračun plaće od 4. listopada 2011. Tako je Odlukom o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima vatrogasne postrojbe N. i visini osnovice za obračun plaće od 4. listopada 2011. za radno mjesto vatrogasca – vozača vatrogasnog vozila propisan koeficijent 1,100, a za radno mjesto vatrogasca voditelja vatrogasnog odjeljenja - vozača koeficijent 1,250, dok je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika od 21. prosinca 2013. odnosno od 22. travnja 2014. za radno mjesto vatrogasca – vozača vatrogasnog vozila propisan koeficijent 0,9900, a za radno mjesto vatrogasca voditelja vatrogasnog odjeljenja - vozača koeficijent 1,1250. Dakle, radi se o situaciji kada je isto pravo različito uređeno dvama aktima tužene, razrješenje koje situacije uređuje članak 7. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11. i 73/11.), odnosno članak 9. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17. – dalje u tekstu ZR), kojim je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim
između
radničkog
vijeća
i
poslodavca,
kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Drugim riječima kod kolizije pravnih normi treba primijeniti pravo koje je najpovoljniji za radnika – in favorem laboris. Prema tome, kao je pitanje koeficijenta složenosti poslova za tužitelje povoljnije uređeno Odlukom o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima JVP-a N. i visini osnovice za izračun plaće od 4. listopada 2011., to se na ovaj spor imaju primijeniti odredbe važeće Odluke.
10. Nadalje tužitelji potražuju dodatak za rad u turnusu od 5%.
10.1. Ugovorom o radu kojeg su 1. siječnja 2012. sklopili 1. tužitelj Z. C. i tužena propisano je da se raspored radnog vremena utvrđuje u turnusima 12-24-12-48 (članak 4.), kao i da je za obavljane poslove iz članka 2. ovog Ugovora u redovitom radnom vremenu poslodavac radniku dužan isplaćivati i dodatke na plaću
određene Kolektivnim ugovorom. Identične odredbe sadrži i Ugovor o radu kojeg su sklopili 2. tužitelj T. D. i tužena.
10.2. Odredbom članka 44. stavka 1. KU/13 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada, i to: za rad u turnusu 5%. Identična odredba sadržana je i u članku 38. stavku 1. KU/17. Stoga tužiteljima u utuženom razdoblju na osnovnu plaću pripada i dodatak za rad u turnusu od 5%.
11. Radi utvrđenja visine potraživanja provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. D. Pošto je utvrđeno da je tužena u utuženom razdoblju bila dužna tužiteljima obračunavati i isplaćivati plaću sukladno koeficijentima za obračun plaće propisanima Odlukom o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima vatrogasne postrojbe N. i visini osnovice za obračun plaće od 4. listopada 2011., i dodatak za rad u turnusu od 5%, to je sudskom vještaku dan zadatak da utvrdi bruto iznos plaće, po mjesecima, za sve tužitelje za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. studenoga 2018. sukladno koeficijentima za obračun plaće propisanima Odlukom o koeficijentima za utvrđivanje plaće radnicima vatrogasne postrojbe N. i visini osnovice za obračun plaće od 4. listopada 2011., a sukladno radnom mjestu na kojem je svaki od njih bio raspoređen, te potom utvrditi bruto razliku između tako utvrđene plaće i stvarno isplaćene plaće, kao i utvrditi dodatak za rad u turnusu – 5% na tako utvrđenu plaću, u bruto iznosu, za tužitelje za isto razdoblje. Nalaz i mišljenje vještak je izradio prema platnim listama za svakog tužitelja, te je utvrdio da je tužitelju Z. C., za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018., manje isplaćen iznos od 57.752,25 kn na ime razlike u plaći temeljem razlike u koeficijentu obračuna, te 23.104,08 kn za uvećanje na ime dodatka za turnus, odnosno ukupno 80.856,33 kn dok je tužitelju T. D. za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018., manje isplaćen iznos od 46.825,41 kn na ime razlike u plaći temeljem razlike u koeficijentu obračuna, te 19.067,08 kn za uvećanje na ime dodatka za turnus, odnosno ukupno 65.892,50 kn. Za osnovicu za izračun plaće tužiteljima uzeta je osnovica za obračun plaće državnih službenika i namještenika, a po kojoj osnovici je tužena plaće tužiteljima obračunavala i isplaćivala.
11.1. Tužena je osporila ovakav izračun jer da isti nije matematički točan, a što je vještak otklonio na ročištu 8. rujna 2022. navodeći da je pregledao dane izračune i nije utvrdio niti jednu matematičku pogrešku, a budući da pun. tužene nije konkretizirao gdje je to matematički pogriješio u cijelosti je ostao kod pismenog nalaza i mišljenja, te pismenog očitovanja kojeg je dostavio sudu. Dio podneska kojim punomoćnik tuženika prigovara na pismeni nalaz i mišljenje smatra pravne naravi pa se na isto nije mogao očitovati, a odnosi se na dio koji pravni propis treba primijeniti.
11.2. Obzirom na stručno, logičkog i dostatno objašnjenje vještaka, ovaj sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio.
13. Spornim se ukazuje je li postavljanjem određenog tužbenog zahtjeva od 9. listopada 2020. odnosno od 15. veljače 2022. došlo do preinake tužbe, a kako to tvrdi tužena, pa je li samim time došlo i do zastare dijela potraživanja. Naime, tužena tvrdi da tužitelji nisu dokazali da su bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe jer prije svega nisu dokazali osnovanost manifestacijskog zahtjeva, pa da su podneskom od 9. listopada 2020. odnosno od 15. veljače 2022. izvršili preinaku tužbe.
13.1. Iz stanja spisa je vidljivo da su tužitelji 21. prosinca 2018. podnijeli tužbu radi isplate bruto iznose razlike plaće (koeficijent + turnus) za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. studenoga 2018., zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, time da nisu naznačili određeni zahtjev u pogledu glavne stvari odnosno visinu potraživanja, a ovo u smislu odredbe članka 186. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. – dalje u tekstu: ZPP). Dalje, podneskom od 9. listopada 2020. tužitelji su naznačili da potražuju, 1. tužitelj Z. C. 87.537,22 kn, a 2. tužitelj T. D. 81.000,00 kn. Prethodni postupak je zaključen 23. listopada 2020. Međutim, suprotno stavu tužene, tužbeni zahtjev, a kako su ga tužitelji postavili podneskom od 9. listopada 2020. ne predstavlja preinaku tužbe. Da bi se radilo o preinaci tužbe potrebno je da je, u smislu odredbe članka 191. stavka 1. ZPP-a, došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećeg ili isticanja drugog iz postojeći, dugim riječima, potrebno je da je već postojao zahtjev koji je onda povećan. Kako u konkretnom slučaju tužitelji nisu postavili određen zahtjev sve do 9. listopada 2020. to isti ne predstavlja preinaku tužbe, već se tu praktički radi o dopuni/ispravku tužbe.
13.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji su podneskom od 15. veljače 2022. uskladili tužbeni zahtjev sa provedenim vještačenjem pa sada 1. tužitelj Z. C., za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. potražuje ukupno 80.856,33 kn, dok 2. tužitelj T. D. za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. potražuje ukupno 65.892,50 kn. Uzevši u obzir zahtjeve tužitelja iz podneska od 9. listopada 2022. i iz podneska od 15. veljače 2022., proizlazi da su tužitelji podneskom od 15. veljače 2022. ustvari smanjili tužbeni zahtjev jer 1. tužitelj sada ukupno potražuje 80.856,33 kn, umjesto ranije 87.537,22 kn, a 2. tužitelj potražuje 65.892,50 kn umjesto ranije 81.000,00 kn. Prema tome, a pozivom na odredbu članka 191. stavak 3. ZPP-a kojom je normirano da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen, podneskom od 15. veljače 2022. tužitelji nisu preinačili tužbu. Jedino se može raditi o preinaci u odnosu na dio potraživanja koje se odnosi na potraživanje za prosinac 2018. godine, koji nije ranije utužen, obzirom su tužitelji sve do provedenog financijsko–knjigovodstvenog vještačenja tražili razliku neisplaćene plaće za razdoblje od siječnja 2014. godine do studenoga 2018. godine, da bi podneskom od 15. veljače 2000. bio obuhvaćen i prosinac 2018. godine, pa je ovaj sud u odnosu na taj dio zahtjeva, rješenjem na raspravnom zapisniku dopustio preinaku tužbe, ovo su smislu odredbe članka 190. stavak 3. ZPP-a.
14. Prigovor zastare tužene nije osnovan. Prema odredbi članka 139. ZR-a potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, a prema odredbi članka 232. stavka 2. citiranog Zakona odredba o zastari potraživanja neće se primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu istog, odnosno 7. kolovoza 2014. Kako tužitelji potražuje razliku u plaći za razdoblje od 1. siječnja 2014., koja je dospjela 28. veljače 2014. (naime, u ugovoru o radu člankom 9. propisano je da je poslodavac plaću za prethodni mjesec, dužan isplatiti najkasnije do 30. u mjesecu, dakle plaća za tekući mjesec dospijeva zadnjeg u idućem mjesecu) predmetni postupak je pokrenut tužbom kod suda prvog stupnja 21. prosinca 2018., to proizlazi da nije protekao navedeni zakonom propisani rok. Što se pak tiče potraživanja tužitelja po preinačenom tužbenom zahtjevu, za prosinac 2018., koji dopijeva 30. siječnja 2019., a obzirom je do preinake došlo 15. veljače 2022., to niti za potraživanje za taj mjesec nije nastupila zastara.
15. Obzirom na iznijeto, a nakon ocjene svih dokaza koji predstavljaju pravni temelj potraživanja ovaj sud je tužbeni zahtjev, a kako je postavljen podneskom od 15. veljače 2022. prihvatio u cijelosti, dok je s ostatkom zahtjev kao neosnovanim (razlika između potraživanja iz zahtjeva od 9. listopada 2020. i onog od 15. veljače 2022.) tužitelje valjalo odbiti.
16. Na dosuđeni iznos tužiteljima pripada zakonska zatezna kamata na pojedine mjesečne iznose, a ovo u smislu odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 121/11., 78/15. i 29/18.), osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće od 80.856,33 kn odnosno od 65.892,50 kn, kako su to tužitelji ispravno potraživali. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. ZR-a, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tužene kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljima dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tužena nije došlau zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljima ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja (takvo shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-1229/16 od 4. travnja 2016.).
17. Obzirom na uspjeh tužitelja u postupku, (nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog potraživanja) kao i na činjenicu da nisu imali troškova zastupanja, to sud nije niti odlučivao o troškovima postupka.
U O. 11. listopada 2022.
Sutkinja: Ljiljana Jakša
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).
O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavljeno:
1. Sindikat R. H., Z.
2. D. I., odvjetnik u S. B.
Broj zapisa: eb312-d9b91
Kontrolni broj: 0ef7d-bed77-6c5d0
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=LJILJANA JAKŠA, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
