REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kž-832/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Plešea kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. N., zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: K- 245/2020. od 9. studenog 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog S. N. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni S. N. zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa mu je po tom zakonskom propisu izrečena novčana kazna od 30 dnevnih iznosa u R. H. u visini od 190,40 kuna što iznosi 5.712,00 kuna.
2. Na temelju odredbe članka 42. stavak 6. KZ/11 okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju odredbe članka 43. stavak 1. KZ/11, izrečena novčana kazna naplatiti će se prisilno, putem M. financija – nadležne financijske institucije, ako je okrivljenik u cijelosti ili djelomično ne plati u roku koji mu je određen.
4. Na temelju odredbe članka 43. stavak 2. i stavak 3. KZ/11 ako se izrečena novčana kazna u roku od 3 mjeseca neće moći prisilno naplatiti, sud će je uz pristanak okrivljenika zamijeniti radom za opće dobro, a ako okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, na način da će se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeniti 1 (jednim) danom zatvora.
5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljenik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i točke 6. istog Zakona u ukupnom iznosu od 1.572,00 (tisuću petsto sedamdeset i dvije) kune u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom prisilne naplate, kao i nužne izdatke privatnog tužitelja, te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, o čemu će sud donijeti posebno rješenje.
6. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja M. Š., odvjetnika iz Č., zbog svih žalbenih osnova. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7. Branitelj okrivljenika zatražio je obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, kojoj je sjednici pristupio i u cijelosti ostao kod žalbenih navoda.
8. Odgovor na žalbu nije podnesen.
9. Žalba nije osnovana.
10. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
10.1. Iako okrivljenik u žalbi navodi da žalbu podnosi zbog svih žalbenih osnova, pa time i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala postupovna povreda prvostupanjskog suda pa je stoga ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
11. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.
11.1. Niti taj žalbeni osnov okrivljenik u žalbi ne obrazlaže, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 i nije utvrdio da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.
11.3. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11.4. Prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
11.5. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća iskaz okrivljenika u kojem navodi da je u inkriminirano vrijeme vidio privatnog tužitelja u njegovom osobnom vozilu u lovištu L. društva na lokaciji H. most, gdje je u svom osobnom automobilu na zadnjem sjedištu imao malokalibarsku pušku, što nije dozvoljeno. Okrivljenik tvrdi da je u to siguran te da je o tome obavijestio i L. društvo.
11.6. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika iskazuje privatni tužitelj J. L. navodeći da u inkriminirano vrijeme nije bio sa svojim vozilom na području spornog lovišta i da nije držao na zadnjem sjedalu malokalibarsku pušku, da je zbog toga protiv njega vođen i stegovni postupak koji je pravomoćno obustavljen jer nije bilo dokaza, a da je u inkriminirano vrijeme bio na svom radnom mjestu. Iskaz okrivljenika i privatnog tužitelja nije potkrijepljen niti jednim personalnim dokazom u cijelosti, tim više što je svjedok J. naveo samo da je vidio osobni automobil kakvog ima i privatni tužitelj, ali nije vidio privatnog tužitelja niti je govorio da bi vidio registraciju tog vozila, dok drugi ispitani svjedoci nemaju neposrednih saznanja o samom događaju.
12. S obzirom na navedeno ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je našao dokazanim da je okrivljenik za privatnog tužitelja iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju kad je naveo da ga je vidio u njegovom osobnom vozilu na području lovišta i da je na zadnjem sjedalu imao malokalibarsku pušku, a što nije dozvoljeno, koje tvrdnje okrivljenika nisu utvrđene istinitim, a okrivljenik je znao da će takovim neistinitim tvrdnjama naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja tim više što ga je prijavio i stegovnom sudu, a takva tvrdnja je podobna naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja i postala je pristupačna većem broju osoba, zbog čega je ispravno prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi iznio je u cijelosti valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 13. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.
14. Iako okrivljenik u uvodnom dijelu žalbe ističe da se žali zbog svih žalbenih osnova, što uključuje i žalbu zbog odluke o kazni, taj žalbeni osnov ne obrazlaže, pa kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08), to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.
14.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio njegove osobne imovinske prilike, da nije do sada dolazio u sukob sa zakonom, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene, pa mu je sukladno navedenom izrekao minimalnu novčanu kaznu, smatrajući da izrečena kazna odgovara vrsti i težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje i posljedicama, a u skladu je s načelom individualizacije kazne i ličnosti okrivljenika, smatrajući da će se takvom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i svrsi kažnjavanja.
15. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud u dijelu odluke o kazni ispravno vodio računa o svim olakotnim okolnosti i u odsutnosti otegotnih okolnosti dao je primjeren značaj ovako utvrđenim olakotnim okolnostima. Niti sam okrivljenik u svojoj žalbi ne ističe neku novu okolnost koju sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni, pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da će se sa novčanom kaznom od 30 dnevnih iznosa u R. H., u visini od 190,40 kuna, što iznosi 5.712,00 kuna u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., zbog čega je žalba okrivljenika neosnovana i u tom dijelu.
16. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 11. listopada 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše, v. r.
