Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 17 Gž Ovr-2202/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. b. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. i partneri j.t.d., Z., protiv ovršenika S. L. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. M., odvjetniku u K., radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-813/2018-41 od 3. rujna 2021., dana 11. listopada 2022.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovršenika, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-813/2018-41 od 3. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke, te se u tom dijelu rješava:
Odgađa se ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodi pod poslovnim brojem P-662/2019.
II. Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-813/2018-41 od 3. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I., II.,
III. i IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
III. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je kupac R. Š. stavio najvišu ponudu u iznosu od 312.800,00 kuna, te su istom dosuđene nekretnine upisane u zk. ul. 840 k.o. K. II i to kčbr. 2541/1, površine 3957 m2, dvorište površine 1465 m2, zgrada mješovite uporabe, površine 2492 m2, ukupne površine 3957 m2, i to 36. suvlasnički dio: 1/170 etažno vlasništvo (E-36), dvosobni stan na četvrtom katu, lijevo od ulaza, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 60,53 m2 s time da je kupcu R. Š. naloženo platiti razliku kupovnine u iznosu od 273.700,00 kuna, u roku od 60 dana od dana objave rješenja o dosudi na oglasnoj ploči suda (točka I. izreke).
Određeno je i da nakon što kupac R. Š. uplati razliku kupovnine u ukupnom iznosu od 273.700,00 kn i nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Karlovcu upisati kupca R. Š. kao vlasnika nekretnine navedene u točki I. izreke (točka II. izreke), te da će sud, nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine i nakon što kupac položi razliku kupovnine u iznosu od 273.700,00 kuna, donijeti zaključak o predaji nekretnine kupcu R. Š. (točka III. izreke). Također, naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu da nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi i nakon uplate razlike kupovnine briše zabilježbe i uknjižbe pobliže navedene u toj točki izreke (točka IV. izreke).
Na kraju, odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodi pod brojem P-662/2019 (točka V. izreke).
2. Protiv rješenja žali se ovršenik, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odnosno podredno, isto preinačiti.
3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana.
4. Žalba je osnovana.
5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe utvrdio da nije ispunjena niti jedna od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ, te da se ovršenik osim toga nije pozvao niti na jednu točku iz čl. 65. st. 1. OZ temeljem koje predlaže odgoditi ovrhu. Također, sud prvog stupnja utvrdio je da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu il teško nadoknadivu štetu.
6. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja odbio je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe kojim je ovršenik predlagao da se ovrha odgodi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred sudom prvog stupnja vodi pod posl.
7. Utvrđenja suda i pravna shvaćanja suda prvog stupnja ne mogu se međutim, prihvatiti. Naime, u postupku nije sporno da je ovrha određena temeljem Sporazuma uz Ugovor o kreditu br. … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 12. lipnja 2006. Također, nije sporno da ovršenik kao tužitelj protiv ovrhovoditelja kao tuženika pred Općinskim sudom u Karlovcu podnio tužbu kojom, između ostalog, zahtijeva utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu koji u ovom ovršnom postupku predstavlja ovršnu ispravu.
8. Dakle, ovršenik je podnio tužbu radi utvrđenja djelomične ništetnosti javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha, pa stoga postoji razlog za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZZ. Okolnost što ovršenik nije upućen i nije pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno što ne postoji razlog za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ na koju okolnost ukazuje sud prvog stupnja ne isključuje postojanje razloga za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ.
9. Nadalje, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan ovdje predmetnom - ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Sud Europske unije je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle, Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.
10. Sud Europske unije je u presudi broj C-407/18 utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Imajući u vidu navedeno jasno je da se radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalnopravnoj situaciji koja vezuje i sud prvog stupnja, pa kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive, to ovaj sud smatra da su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ.
11. Naime, kako je ranije navedeno, ovršenik je protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja djelomične ništetnosti ovršne isprave i to zbog nepoštenosti pojedinih odredaba ugovora čime postoji razlog za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ. Nadalje, u slučaju prodaje nekretnine, do koje je u konkretnom slučaju i došlo, prije nego što se u parničnom postupku ispita nepoštenost spornih odredbi ugovora o kreditu, ovršeniku bi nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Naime, kupac nekretnine u ovršnom postupku uživa zaštitu iz čl. 110. OZ, pa bi stoga zaštita ovršenika kao potrošača nakon eventualnog uspjeha u parničnom postupku bila nepotpuna i nedovoljna.
12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovršenika, pobijano rješenje preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke, te odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred sudom prvog stupnja vodi pod poslovnim brojem P-662/2019.
13. Kako je pobijano rješenje preinačeno te ovrha odgođena, to je posljedično, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, valjalo pobijano rješenje ukinuti u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
14. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. listopada 2022.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.
