Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 68 Gž-4469/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednice vijeća, Marine Kunić Stipčić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Andrine Raspor Flis, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja A. Š. iz R., OIB: …, 2. tužitelja R. Š. iz R., OIB: … i 3. tužitelja D. A. iz R., OIB: …, koje zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik u R., protiv tuženika A. Č. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2356/16 od 30. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika A. Č. kao neosnovana i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2356/16 od 30. srpnja 2019. i to pod točkama 1. i 2. izreke te pod točkom 3. izreke za iznos od 11.300,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

II Preinačava se djelomično presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2356/16 od 30. srpnja 2019. i to pod točkom 3. izreke za iznos od 16.125,00 kn i pripadajuće zatezne kamate tekuće na taj iznos od 30. srpnja 2019. do isplate, i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja 1. A. Š., 2. R. Š. i 3. D. A. za nadoknadom troška parničnog postupka u iznosu od 16.125,00 kn i pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30. srpnja 2019. do isplate.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika A. Č. za nadoknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, označenom u izreci, odlučeno je:

„1. Utvrđuje se da preko kč.br. 184/4 k.o. T. – S. koja u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. S. odgovara novoformiranoj k.č. 2364/1, zk.ul. 4695 k.o. S., kao poslužnog dobra, postoji pravo služnosti prolaza i provoza ( služnost puta ) od javne ceste ( ulice … ) pa prema objektu tužitelja koji se nalazi u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. S., na novoformiranoj kč.br. 2364/3 k.o. S., a sve kako je prikazano i označeno plavim linijama i žutom bojom na Skici lica mjesta 1., prilog 5 Nalaza geodetskog vještaka – stalnog sudskog vještaka geodetske struke T. R. ( koji je kod suda zaprimljen 08.02.2018.g.), površine 184 m2, kao i pravo služnosti prolaza, provoza i parkiranja na dijelu koji je na naprijed navedenoj Skici lica mjesta 1. označen slovima A, B, C, D, a sve u korist kč.br. 178/2, zk.ul. 535, zk. tijelo IV, k.o. T. – S., koja odgovara u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. S., novoformiranoj kč.br. 2364/3 k.o. S., kao povlasnog dobra.

2. Tuženik je dužan trpjeti da tužitelji upišu pravo služnosti iz točke 1 ) ove presude u zemljišne knjige ovog suda.

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 27.425,00 kn sa zateznim kamatama od 30. srpnja 2019.g. do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, u cijelosti, tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji 1. A. Š., 2. R. Š. i 3. D. A. (dalje u tekstu: 1. do 3. tužitelji) osporavaju osnovanost žalbenih navoda te predlažu žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, odlučujući o glavnoj stvari, dok je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o trošku postupka.

6. Predmet spora je zahtjev 1. do 3. tužitelja za utvrđenjem postojanja prava služnosti prolaza i provoza (pravo puta) i parkiranja u korist nekretnine kč.br. 178/2, upisane u zk.ul. 535 k.o. T.-S., kao povlasne nekretnine, na teret nekretnine označene kao kč.br. 184, upisane u zk.ul. 2673 k.o. T.-S., odnosno novoformiranoj kč.br. 2364/1, zk.ul. 4695 k.o. S., kao poslužne nekretnine.

7. Nakon provedenog postupka i ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio: da su 1. do 3. tužitelji suvlasnici kč.br. 178/2, upisane u zk.ul. 535 k.o. T.-S. kao IV zk. tijelo, a opisano kao 3 boksa i to prvi od 30 m2, drugi od 45 m[2] i treći od 50 m[2] sagrađeni na kč.br. 178/2 od sjevera prema jugu i to 1. tužitelj A. Š. u 1/4 dijela, 2. tužitelj R. Š. u 1/4 dijela i 3. tužitelj D. A. u 2/4 dijela; da je u navedeni zk.ul. 535 k.o. T.-S. nekretnina kč.br. 178/2 upisana i u I zk. tijelo kao dvorište u društvenom vlasništvu, kao i u zk. tijelo V- opisana kao jedna šupa koja se nalazi na jugozapadnoj krajnjoj točki trećeg boksa upisanog u zk. tijelo I. u veličini od 30 m[2] sagrađena na kč.br. 178/2 kao samovlasništvo tuženika; da je tuženik samovlasnik kč.br. 184/4 označene kao dvorište upisano u zk.ul. 2673 k.o. T.-S., a koja čestica odgovora novoformiranoj kč.br. 2364/1, zk.ul. 4695 k.o. S.; da su 1. do 3. tužitelji vlasništvo kč.br. 178/2 upisano u IV zk. tijelo (3 boksa) stekli temeljem nasljeđivanja i pravnog posla od svojih prednika Š. I. i A. S., dok je tuženik vlasništvo kč.br. 184/4, označeno kao dvorište, stekao nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika; da je utužena poslužna kč.br. 184/4 u zemljišnim knjigama od 1959. bila upisana kao društveno vlasništvo u zk. tijelo I. kao zemljište bez zgrade s pravom korištenja tuženikovih prednika (Č. M.1 , Č. M. , Č. F. i Č. Ž.) sve do 2002. kada je na temelju presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-2161/94 uknjižena kao vlasništvo tuženikova prednika Č. Ž., te potom 2016. na temelju nasljeđivanja u korist tuženika; da je predmetna poslužna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva od 1959. do 8. listopada 1991.; da je utužena povlasna kč.br. 178/2 kao 3 boksa od sjevera prema jugu i to prvi u veličini od 30 m[2] , drugi (garaža) u veličini od 45 m i treći boks (šupa) u veličini od 50 m[2] , 1961. uknjižena u IV zk. tijelo IV. kao vlasništvo tuženikova prednika Č. M.1 , pa potom 11. listopada 1961. na temelju kupoprodajnog ugovora kao suvlasništvo tužiteljevih prednika Š. A. i A. S.; da iz kupoprodajnog ugovora od 4. travnja 1961. proizlazi da je zaključen između M. Č., kao prodavatelja i I. Š. i S. A., kao kupaca, te je člankom 1. utvrđeno da M. Č. prodaje bez svakog bilo ma koje vrste uknjiženog ili neuknjiženog tereta svoja tri boksa koji se nalaze od sjevera prema jugu u dužini dvorišta i to prvi boks od 30 m[2] , drugi boks, odnosno garaža, od 45 m[2] , i treći bok, odnosno šupa, od 50 m , a koji su sagrađeni na kč.br. 178/2, upisana u zk.ul. 535, k.o. T. – S., I. Š. i S. A., te da dozvoljava da isti navedene nekretnine mogu u gruntovnici prenijeti na svoje ime, kao i da dozvoljava kupcima korištenje cijelog dvorišta ispred tih bokseva, dok je člankom 4. utvrđeno da u faktični posjed i uživanje kupljenih nekretnina kupci stupaju s danom zaključenja ugovora, tj. 4. travnja 1961.; da je provedenim uviđajem na licu mjesta u nazočnosti vještakinje geodetske struke utvrđeno da su predmetni boksovi sagrađeni na kč.br. 178/2, da u naravi čine garaže-radionice, da imaju 3 ulazna vrata, s time da su u unutrašnjosti međusobno povezani, da se u srednjem boksu nalazi kanal za popravak vozila, te da sadrže i popratne prostorije- garderobu, WC i kancelariju, da se iza garaža nalaze stijene, da na stropu predmetne garaže nema oštećenja, odnosno da su ista sanirana, te da predmetna garaža nema drugog prilaza s glavne ceste, osim preko utuženog dvorišta, da ispred predmetnih garaža postoje 4 zabetonirane alke, za koje su tužitelji naveli da su postavljene prije 40 godina i da su korištene za ravnanje šasije kamiona, da su na uviđaju tužitelji pokazali trasu utužene služnosti prolaza, provoza i parkiranja te naveli da je prednik tuženika prilikom kupoprodaje iz 1961. dozvolio da koriste cijelo dvorište, a da oni predmetnom tužbom traže da im se omogući pristup u sva tri boksa i da je na uviđaju i tuženik pokazao trasu puta, kojim se po njemu tužitelji mogu služiti; da je pri uviđaju suda utvrđeno da se u predmetnim garažama trenutno ne obavlja nikakva djelatnost, s time da su tužitelji naveli da nekretnine imaju namjeru prodati ili iznajmljivati; da iz nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke proizlazi da se predmet spora nalazi unutar dvorišta u kojeg se ulazi s ulice …, tj. državne ceste DC3, R. – O., da u naravi čini dio dvorišta kojim se dolazi do ulaza u radionicu tužitelja, da se u predmetnom dvorištu nalaze parkirani automobili, te se istim ulazi i u susjedne zgrade i to kbr. 78, 80 i 82, da se istočno od radionice tužitelja nalazi brdo, odnosno stijene, a radionica, osim prilaza preko predmetnog dvorišta nema drugog pristupa, da je za područje predmeta spora u tijeku nova katastarska izmjera i obnova zemljišne knjige, dok su se do postupka obnove zemljišne knjige za to područje vodile dvije evidencije podataka i to za katastar zemljišta u k.o. T. i za zemljišnu knjigu u k.o. S., da je predmet spora na kopiji gruntovnog plana označen žutom bojom i identificiran kao parcela kč.br. 184/4, upisana u zk.ul. 2673 s načinom uporabe dvorištem u vlasništvu tuženika, a radionica u suvlasništvu tužitelja da je označena plavom bojom i identificirana kao parcela kč.br. 178/2, koja se sastoji od tri boksa, upisana u zk.ul. 535 u zk. tijela IV, da se prema podacima stare evidencije katastra zemljište predmeta spora nalazi na kč.br. 807/1 (označen žutom bojom na kopiji katastarskog plana) i na toj parceli se nalazi utuženo dvorište, te kuća tuženika kbr. 76, radiona tužitelja koja je označena plavom strelicom, još jedna kuća kbr. 78 i šupa u južnom dijelu dvorišta, da se prema podacima nove izmjere sporno dvorište, kuća tuženika s kbr. 76 i šupa na južnom dijelu parcele nalaze na parceli kč.br. 2364/1 koja je na kopiji plana s podacima nove izmjere označena žutom bojom, a radionica u suvlasništvu tužitelja da se nalazi na parceli kč.br. 2364/3 i prikazana je plavom bojom; da je vještakinja geodetske struke na skici lica mjesta 1. plavim linijama i žutom bojom označila položaj i površinu služnosti koju 1. do 3. tužitelji predmetnom tužbom zahtijevaju, te je prostor širine 7 m ispred radionice označen slovima A-B-C- D s time da se točka A nalazi na sjeverozapadnom uglu radionice, točka C je kraj postavljenog lanca na sjeveroistočnom uglu kuće, a točka D na međi između kč.br. 2364/1 i kč.br. 2364/2 i ukupna površina tog dijela iznosi 105 m[2] , širina ulaza u dvorište je postavljena na 5,5 m, te nadalje prilaz do ulaza u radionicu u širini od 3 m koliko su široka i vrata radionice, duljina prilaza iznosi 31,8 m, pa ukupna površina služnosti provoza i parkiranja iznosi 184 m[2] ; da je vještakinja geodetske struke na skici lica mjesta 2. označila položaj i površinu služnosti s kojom je tuženik suglasan, a radi se o prilazu s ulice … do vrata radionice koji je označen žutom bojom i duljine je 31,8 m, uz širinu ulaza u dvorišta od 5,5 m te nadalje 3 m, a čija ukupna površina iznosi 101 m[2] i da je vještakinja na skici lica mjesta označila i utvrđene zabetonirane alke u spornom dvorištu prema kojoj se one nalaze unutar dijela predmeta spora označenog slovima A-B-C-D; da su prednici 1. do 3. tužitelja I. Š. i S. A. odmah po kupoprodaji predmetnih bokseva od 1961. u njima obavljali strojobravarsku i mehaničarsku djelatnosti, da je potom tu djelatnost nastavio obavljati i 1. tužitelj A. Š. sve do odlaska u mirovinu 2007., a nakon njega je djelatnost nastavio obavljati 2. tužitelj R. Š. do 2011.; da su se u predmetnim boksevima do 1999/2000. popravljala veća teretna vozila i drugi strojevi, a što se nastavilo i da zatvaranja obrta od strane 1. tužitelja A. Š. tj. do 2007., ali u manjem obimu te da se u tu svrhu nesmetano koristilo cijelo dvorište temeljem dozvole i ovlaštenja prednika tuženika M. Č., a koje ovlaštenje je i pismeno utanačeno naprijed navedenim kupoprodajnim ugovorom od 1961.; da se u razdoblju nakon 2007. djelatnost u radioni obavljala u manjem obimu, uglavnom s osobnim vozilima pa za potrebe radione nije korišteno cijelo dvorište, već samo prostor ispred bokseva i to do 2011. do kada je 2. tužitelj u njemu radio; da su 1. do 3. tužitelji koristili i dio dvorišta ispred garaža za popravak i parkiranje vozila i to svakako do postavljenih željeznih karika (alki) koje su im služile za ravnanje šasija, a koje karike su smještene uz pravac C-D označen na skici lica mjesta na strani 159 spisa, a do kojeg pravca navedeni tužitelji i zahtijevaju utvrđenje služnosti na poslužnoj nekretnini; da je predmetni prostor 2015. dan u zakup trgovačkom društvo S.-C. j.d.o.o. koji je u njemu obavljao djelatnost do 2016., nakon čega je isti ponovno dan u zakup 2018. D. P. koji ga je koristio za skladištenje strojeva i materijala; da je zakupac S.-C. j.d.o.o. za vrijeme trajanja zakupa za potrebe djelatnosti (popravljanja taksi vozila) koristio cijelo predmetno dvorište, a čemu se tuženik usprotivio, što je bio jedan od razloga otkaza ugovora o zakupu; da je prvi puta 1. do 3. tužiteljima i to od strane tuženika osporeno pravo korištenja dvorišnog prostora ispred bokseva tijekom 2015.

8. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica (čl. 220. ZPP) sukladno čl. 8. ZPP, prema kojoj ovlast ocjenjivati izvedene dokaze pripada sudu, a ne strankama, pri čemu je prvostupanjski sud naveo razloge o tome koje je činjenice utvrdio kojim od izvedenih dokaza i kako ih je ocijenio, a žalbeni navodi, kojima tuženik zapravo preocjenjuje te izvedene dokaze suprotno nego je to učinio prvostupanjski sud, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na odlučne činjenice i iz toga izvedene zaključke, tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, izveden iz prednjeg pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve potrebne pretpostavke za stjecanje utuženog prava stvarne služnosti dosjelošću te je pravilno primijenio materijalno pravo navedeno u pobijanoj presudi kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 9/92, 77/92, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., a koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima – „Narodne novine“, broj 53/91, kao zakon Republike Hrvatske, dalje: ZOVO), stvarna služnost stječe se dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio.

11. Prema odredbi čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15- pročišćeni tekst - dalje: ZV) stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

12. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a prema odredbi stavka 3. istog članka rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

13. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je izvršavanje sadržaja utuženog prava stvarne služnosti po 1. do 3. tužiteljima i njihovim pravnim prednicima za korist povlasne nekretnine započelo 1961. i trajalo nesmetano do 2015. (jer je tijekom 2015. prvi puta 1. do 3. tužiteljima po tuženiku osporeno pravo korištenja dvorišnog prostora ispred bokseva za vrijeme dok je u prostoru obavljao djelatnost zakupac S.- C. j.d.o.o.), što je nedvojbeno bilo vidljivo okolini i da se kroz to vrijeme niti tuženik, a niti njegovi pravni prednici tome nisu protivili to je njihov posjed bio pošten, a nije utvrđeno da se radi o stjecanju posjeda silom, prijevarom ili na zamolbeni način do opoziva, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, imajući u vidu da je povlasna nekretnina do 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva (što se žalbom niti ne osporava), to je zakonsko vrijeme posjedovanja od 20 godina prema odredbi čl. 229. st. 1. ZV isteklo 2011., kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije odlučna činjenica da se u razdoblju od 2011. (kada je 2. tužitelj zatvorio obrt) do 2015. (kada je prostor dan u zakup S. j.d.o.o.) u predmetnom prostoru nije obavljala djelatnost, kao niti da su se u tom periodu ispred predmetnih bokseva znali parkirati i stanari okolnih zgrada i njihovi posjetitelji, jer je prvostupanjski sud utvrdio da je u tom razdoblju na objekt tužitelja pala grota s obližnje stijene i oštetila krov koji je po tužiteljima i saniran i da su tužitelji i u tom razdoblju izvršavali služnost za dolazak do svog objekta i parkiranje vozila ispred njega, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, tako da je pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 58. ZOVO, odnosno čl. 229. st. 3. ZV.

15. Na žalbene navode valja odgovoriti da činjenica da li predmetni boksevi imaju ili nemaju uporabnu dozvolu, kao i sam izgled građevine na povlasnoj nekretnini, pored utvrđenih činjenica o obavljanju djelatnosti u njima i izvršavanju sadržaja utužene služnosti za korist povlasne nekretnine, nije pravno odlučna.

16. Također, na žalbene navode valja navesti da u ovom postupku predmet raspravljanja nije ukidanje prava predmetne stvarne služnosti tako da svi žalbeni navodi usmjereni na to kako predmetna stvarna služnost nema razumnu svrhu nisu pravno odlučni, jer razumna svrha predmetne stvarne služnosti nije pravno odlučna činjenica za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, a sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama.

17. Prvostupanjski sud je o troškovima parničnog postupka pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP te 1. do 3. tužiteljima priznao pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka, ali je pri tome djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo i to Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/15, 103/14, 144/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

18. Pravilnom primjenom Tarife 1. do 3. tužiteljima za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, budući se radi o postupku radi služnosti, pripada nadoknada troška jednokratne nagrade od 200 bodova (Tbr. 7/2) uz uvećanje od 20% prema Tbr. 36/1, što prema vrijednosti boda od 10,00 kn i uvećano za 25% PDV-a sveukupno iznosi 3.000,00 kn.

19. Prvostupanjski sud je pravilno 1. do 3. tužiteljima priznao nadoknadu troškova postupka za trošak uviđaja i geodetskog vještačenja od 6.600,00 kn i za sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 850,00 kn, što tuženik određenim žalbenim razlozima niti ne osporava.

20. Budući da 1. do 3. tužiteljima na naprijed navedeni način pripada nadoknada troška parničnog postupka od 11.300,00 kn to je dio njihovog zahtjeva za nadoknadom tih troškova u iznosu od 16.125,00 kn, koji im je iznos prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava priznao, valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Radi navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I izreke presude ovog suda, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP kao pod točkom II izreke presude ovog suda.

22. Tuženik je uspio sa žalbom u neznatnom dijelu (djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka) koji uspjeh ne opravdava da mu se prizna pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe pa niti djelomično, radi čega je njegov zahtjev za nadoknadom troška parničnog postupka u povodu žalbe odbijen kao neosnovan kako je navedeno u točki III izreke ove presude na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 11. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.