Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-497/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja I. C. iz M. B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Doma zdravlja ..., K., OIB ..., kojeg zastupa ravnateljica N. D., dr. med., a nju zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj 11 Pr-233/2021-26 od 3. ožujka 2022., 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj 11 Pr-233/2021-26 od 3. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete, isplatiti iznos od 7.965,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 6.187,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22.), s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu štete koju trpi zbog ozljeđivanja u nezgodi na radu koja se desila 7. srpnja 2020., kada je kao radnik tuženika obavljajući poslove vozača sanitetskog prijevoza zadobio ozljedu palca lijevog stopala.

5. U ovom stadiju postupka sporna je osnova odgovornost tuženika, a time i visina štete.

6. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz prijave nesretnog slučaja H. osiguranju, Police osiguranja od nezgode H. osiguranja, i iz dopisa H. osiguranja d.d. od 29. travnja 2021., proizlazi kako je tužitelj navedenom osiguravajućem društvu prijavio predmetnu štetu, a koja je likvidirana bez ikakve isplate,

- da iz iskaza svjedokinje J. A. proizlazi kako je 7. srpnja 2020. bila u pratnji svoje majke u Bolnici B. kada ih je sa sanitetskim vozilom vozio tužitelj kao vozač sanitetskog vozila tuženika; da ih je tužitelj dovezao pred njihovu kuću i da je prilikom transporta majke iz sanitetskog vozila u kuću došlo je do ozljeđivanja tužitelja, i to na način što su njezinu majku, koja je bila nepokretna i u ležećem položaju na sanitetskim kolicima, gurali po stepeništu prema ulazu u kuću, a radi se o stepeništu koje je popločeno kamenim pločama dimenzija oko 40 x 40 cm, kada se jedna ploča izmakla, tj. olabavila tako da se okrenula i pala tužitelju na stopalo; da je tužitelj bio obuven u cipele, ali da mu je taj udarac ozlijedio lijevo stopalo; da mu je odmah počela teći krv i kada se izuo da je vidjela kako mu je ozlijeđen palac koji je krvavio; da mu je ona pružila prvu pomoć na način što mu je dezinficirala ozljedu i zamotala palac, a nakon toga se tužitelj s tako zamotanom nogom sam odvezao sa sanitetskim vozilom, te da je tom prilikom tužitelj bio sam u transportu, odnosno da nitko od službenih osoblja niti drugih pacijenata tom prilikom nije bio u sanitetskom prijevozu,

- da iz iskaza svjedoka D. P. proizlazi kako je u vrijeme predmetnog događaja bio zaposlen kao koordinator vozača sanitetskih vozila tuženika, Ispostave D. S.; da se u vrijeme spornog događaja nalazio kod kuće, tj. da nije bio na radnom mjestu, kada ga je 7. srpnja 2020. u poslijepodnevnim satima, nazvao tužitelj koji je bio na radnom mjestu obavljajući redovnu smjenu vozača sanitetskog vozila koja mu je taj dan trebala trajati do 23,00 sati, a koji ga je obavijestio da mu je došlo do ozljede na radnom mjestu prilikom iskrcaja jednog pacijenta iz sanitetskog vozila i unošenja pacijenta u njegov dom na način što mu je ozlijeđen prst na stopalu i da ne zna da li će moći odraditi smjenu do kraja ali da će ipak pokušati, a kako je to vrijeme bilo vrijeme godišnjih odmora da mu je sugerirao da pokuša odraditi smjenu do kraja na što je on rekao da će to učiniti i da je istu i odradio,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je 7. srpnja 2020., bio na svom radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza, kada je dovezao jednu pacijenticu iz bolnice B. do njezine kuće u Sv. K. Z. i kada je transportirao tu pacijenticu u njezin dom da je došlo do predmetne ozljede; da je do ozljede došlo na način što je tu pacijenticu unašao u njezinu kuću na nosilima iz sanitetskog vozila koja imaju kotače u ležećem položaju; da je njezina kćer bila s prednje strane gdje se nalazila glava pacijentice, a on sa stražnje strane tj. gdje su se nalazile noge pacijentice, a kada su došli pred ulaz, a radilo se o uskom prilazu u kuću, na tom dijelu nalazilo se stepenište popločano s pločama od kulira dimenzija 50x50 cm s oštrim rubom, a teškima sigurno iznad 20 kg, pa kada je nosilima zakoračio na tu jednu ploču na sam rub, ona se olabavila, podigla i okrenula, te pala njemu točno na lijevo stopalo; da je bio obuven u lagane ljetne cipele i odmah je osjetio jaku bol na mjestu ozljede te mu počela teći krv; da su brzo unijeli pacijenticu u kuću, a zatim mu je njezina kći dala zavoj i pomogla mu očistiti i zamotati tu ranu; da se nakon toga odvezao sa sanitetskim vozilom u Ambulantu u D. S. gdje je nazvao koordinatora, te ga obavijestio o ozljeđivanju, a ujedno su mu tamo ponovno previli ranu; da je odlučio da će ipak odraditi tu smjenu do kraja jer ga nije imao tko zamijeniti jer je bilo vrijeme godišnjih odmora, a imao je i nalog odvesti jednog pacijenta u bolnicu B., a kada je tog pacijenta tog dana dovezao na B. tamo da su mu ponovno još jedanput zamotali nogu te nakon što mu je medicinska sestra vidjela ozljedu da je rekla je da bi to trebalo operirati i da nije dobro te je zvala liječnika koji je to potvrdio; da je rekao da ne može tada ostati te su se dogovorili da ću doći na daljnju obradu ozljede i eventualnu operaciju za dva dana; da je drugi dan imao slobodno te nije išao na posao, a treći dan tj. 9. srpnja 2020. da je otišao u bolnicu B. kojom prilikom mu je utvrđeno da mu je prilikom ozljeđivanja pukla kost te nokat te mu je izvršena operacija i kasnije mobilizacija prsta; da ni nakon toga uzimao bolovanje već se dogovarao s kolegama za slobodne tako da ne bi morao uzimati bolovanje, a nakon operacije da je par dana mirovao, a nakon toga se vratio na posao, s time što ga još povremeno boli prst na mjestu ozljede.

7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete kao radnik protiv poslodavca, a kod kojega je doživio predmetnu radnu nezgodu, i to na temelju odredbi članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO), u vezi s odredbom članka 1100. ZOO-a, kao i na temelju odredbe članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR), a u vezi s odredbom članka 25. Zakon o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – u daljnjem tekstu: ZZR), koji su vrijedili u momentu ozljeđivanja tužitelja 7. srpnja 2020.

8. S obzirom na naprijed navedeno, prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka i tužitelja utvrdio da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja njegovih redovnih radnih zadataka u okviru njegovog radnog mjesta i za vrijeme radnog vremena, koji radni zadatak mu je povjeren od strane tuženika njegovog poslodavca, temeljem naloga i uputa istoga, a koji da je obavljao isključivo uz primjenu materijalnih sredstava i opreme koje mu je povjerio tuženik, pa da je sukladno navedenim zakonskim odredbama tuženik u cijelosti odgovoran tužitelju za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju.

9. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac odgovoran tužitelju za nastalu štetu na temelju odredbe članka 25. ZZR-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis, prema kojoj odredbi poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), prema općim propisima obveznog prava, kao što je odgovoran i prema odredbi članka 111. stavku 1. ZR-a.

9.1. Isto tako, a imajući na umu gornja činjenična utvrđenja pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj nije pridonio nastanku štetnog događaja jer je isti postupio uobičajeno, kada je prilikom prijevoza pacijentice iz bolnice do njezine kuće, odnosno kada je prilikom unašanja pacijentice u njezinu kuću na nosilima sanitetskog vozila koja imaju kotače u ležećem položaju po stepenicama, to činio skupa s drugom osobom u ovom slučaju s kćerkom pacijentice.

9.2. Tuženik je kao poslodavac, taj koji mora organizirati rad na siguran način prema pravilima zaštite na radu, a posebno u uvjetima koji mogu nastati u transportu nepokretnih pacijenata njihovoj kući jer guranje i nošenje pacijenta, koji je nepokretan i u ležećem položaju na sanitetskim kolicima po stepeništu prema ulazu u kuću, po stepeništu koje je popločeno kulir pločama i od kojih sve nisu dobro pričvršćene, što proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda, ukazuje da iste predstavljaju opasnu stvari i takvo guranje i nošenje pacijenta po istima opasnu djelatnost. Za navesti je da stepenice same po sebi nisu opasna stvar, ali ako su popločane s teškim kamenim- betonskim pločama koje nisu pravilno učvršćene tada iste predstavljaju opasnu stvar i time povećanu opasnost za nastanak štete, a što se u konkretnom slučaju i desilo.

9.3. Isto tako, ni guranje pacijenta u ležećem položaju na sanitetskim kolicima po ravnoj površni ne bi bila opasna radnja, ali ako se u takvom položaju pacijent nosi i gura po stepenicama, tada je to opasna radnja jer osoba koja vrši takvu radnju (u ovom slučaju to je bio tužitelj skupa s drugom osobom), prvenstveno je usredotočena na pacijenta i njegovu sigurnost, pa kako se tužitelj nalazio na stražnjem dijelu kolica dok je dizao i gurao kolica po stepenicama, to je očito da nije mogao uočiti ploču koja nije bila dobro pričvršćena za pod, a isti je, kako to proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda na takav način obavljao poslove svoga radnog mjesta po nalogu tuženika. Stoga je i po stavu ovoga suda pravilno prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja.

9.4. Imajući na umu navedeno, na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tuženika koji se odnose na to da je tužitelji bio osposobljen za rad na siguran način, kada je tužitelj postupio, kako to proizlazi iz utvrđenja suda, uobičajeno u obavljanju poslova svog radnog mjesta i po nalogu tuženika. Stoga, u ovom slučaju tužitelju za štetu odgovora tuženik, a ne treća osoba na čijem stepeništu se desila nezgoda jer je opće poznato da djelatnost tuženika obuhvaća, i to da na svojim sanitetskim kolicima uveze nepokretnog pacijenta u njegov dom, sve dok se ne smjesti na odgovarajući način, pa je očito da takvim postupanjem tužitelj nije doprinio nastanku predmetne radne nezgode.

10. Nadalje je prvostupanjski sud odlučujući o neimovinskoj šteti koju je tužitelj pretrpio u svezi sa štetnim događajem na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrdio da je tužitelj nastradao na poslu, a kada je zadobio ozljede natučenje i nagnječenje palca lijevog stopala, prijelom nokta palca lijevog stopala, razderotinu ležišta nokta palca lijevog stopala prijelom donjeg članka palca lijevog stopala, zbog kojih mu je ozljeda učinjen manji operativni zahvat u smislu potpunog odstranjenja nokta, uz zbrinjavanje ležišta nokta, nakon čega je provedena i rehabilitacija.

10.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je zbog zadobivene povrede trpio bolove jakog intenziteta dva sata, bolove srednjeg intenziteta dva dana i bolove blagog intenziteta narednih 20 dana.

10.2. Isto tako, prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja je došlo do smanjene životne aktivnosti zbog opisane ozljede od 1%, kao i naruženosti u blažem stupnju, a koja je vidljiva samo povremeno trećim osobama.

10.3. Na temelju procjene vještaka utvrđeno je kako je tužitelj trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, zatim kroz slijedeća dva sata jaki sekundarni strah, te daljnjih dva dana srednjeg intenziteta, a strah blažeg intenziteta sljedećih 20 dana.

10.4. Tužitelju je prema nalazu i mišljenju vještaka bila potrebna pomoć i njega druge osobe 14 dana po jedan sat dnevno, kod obavljanja težih fizičkih poslova.

11. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužitelj zadobio navedene prigode, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 1100. ZOO-a, zaključio da tužitelju za povredu prava osobnosti pripadala pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 7.755,00 kuna, pri čemu je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha te utvrđenom stupnju smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, kao i cilju kojem služi ta naknada. Stoga je pravilno taj sud postupio kada je po ovoj osnovi tužitelju dosudio navedeni iznos, skupa sa zatraženim kamatama primjenjujući odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, u svezi s člankom 1103. ZOO-a.

12. U odnosu na imovinsku štetu na ime tuđe njege i pomoći, tužitelju na temelju odredbe članka 1095. ZOO-a, pripada pravo na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 210,00 kuna, kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud, s time što ni tuženik posebnim žalbenim navodima dosuđenu ukupnu štetu ne pobija.

13. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka, koju je pravilno prvostupanjski sud donio na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), kao i odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a.

14. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

15. S obzirom na sve navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 11. listopada 2022.

Sutkinja:

Marija Šimičić, v. r.