REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Kž-727/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. Š., zbog kaznenog djela iz članka 271. stavka 4. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj KO-DO-1105/2021 od 26. travnja 2022., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-914/2021 od 15. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni A. Š. oslobođen je optužbe da bi počinio teško kazneno djelo protiv sigurnosti iz članka 271. stavka 4. KZ/97 u svezi članka 265. stavka 2. i 3. KZ/97, činjenično opisano izrekom te presude. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjska presuda sadrži jasne i dostatne razloge o utvrđenju svih odlučnih činjenica u kojima nema znatnog proturječja niti su razlozi proturječni s izrekom pobijane presude jer je, kako iz izreke tako i iz obrazloženja presude, razvidno da je prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio optužbe temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 budući da nije dokazano da bi počinio djelo za koje se optužuje. Iz ovih razloga, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 na koju se poziva žalitelj u navodima žalbe.

7. Također suprotno tvrdnji žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako se optužuje.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme na privremenom radilištu na obnovi hotela B. bio koordinator zaštite na radu trgovačkog društva A. d.o.o. koje je bilo glavni izvođač radova, a koje je trgovačko društvo sklopilo više ugovora o izvođenju radova s raznim kooperantima, pa tako i s kooperantom, tvrtkom S. d.o.o. Tvrtka S. d.o.o. je za izvođenje istih radova sklopila predugovor s tvrtkom M.@V d.o.o., zatim je ta tvrtka sklopila predugovor s obrtom T., a obrt T. je ugovorio posla s obrtom S., u vlasništvu S. S.. I. K. je bio radnik kojeg je S. S. angažirao za rad na tom gradilištu u ime svog obrta i inkriminiranog dana radeći na privremenom radilištu na obnovi hotela B. isti je pao s visine 8,3 metra, a uslijed pada je zadobio ozljede zbog kojih je na licu mjesta preminuo.

9. Okrivljenik negira da bi do nesreće došlo iz razloga što je on kao koordinator zaštite na radu, a kako ga se tereti navodima optužnog akta, propustio organizirati suradnju više izvoditelja radova poradi naizmjeničnog obavljanja poslova, pri čemu da nije vodio evidenciju poslodavca i radnika na radilištu kako bi u svakom trenutku imao saznanja o svim prisutnim radnicima na gradilištu kako ne bi došlo do ugrožavanja života i zdravlja ljudi, pa da bi time propustio ujedno osigurati djelatnicima podizvođača zaštitu od mogućeg pada jer su se radovi obavljali na visini od 5,6 metara, odnosno, 8,3 metra.

10. Iskazao je da je on koordinirao kooperante s kojima je trgovačko društvo A. d.o.o. imalo zaključene ugovore o izvođenju radova, a da nije bio zadužen za koordinaciju s podizvođačima kooperanata. Nije mu bilo poznato da je tvrtka S. d.o.o. s kojom je trgovačko društvo A. d.o.o. imalo zaključen ugovor, angažiralo druge podizvođače, a s tvrtkom S. d.o.o. je od strane trgovačkog društva A. d.o.o. dogovoreno da tamo gdje se izvode radovi na fasadi su oni zaduženi za postavljanje skele koja im je i plaćena. Smatra da u nijednom propisu ne piše da je na ovom gradilištu trebalo raditi evidenciju radnika na način da u svakom trenutku zna koji su radnici prisutni na gradilištu. U konkretnom slučaju nije znao da su I. K. i još jedan radnik radili na gradilištu za tvrtku S. S. niti je znao gdje su radili. On je obilazio ovaj dio gradilišta na kojima su se trenutno izvodili radovi prema planu uređenja, odnosno, prema dogovoru s izvođačima.

11. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti okrivljenika imao na umu i sadržaj plana uređenja Hotela B. u B. od 3. siječnja 2006., iz kojeg između ostalog proizlazi da se svi kooperanti moraju obavezno pridržavati uputa za uskladištenje materijala, svaki od njih dužan je provoditi zaštitu na radu te organizirati rad i izvođenje radova tako da njegovi radnici pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost drugih izvođača, a sve u skladu sa člankom 57. Zakona o zaštiti na radu. Svaki kooperant na radilištu B. dužan je izraditi procjenu opasnosti iz koje će biti vidljivo koja su to radna mjesta s posebnim uvjetima rada i koji radnici trebaju obaviti liječnički pregled kod specijaliste medicine rada.

12. Iz ugovora o građenju broj 2/2005 koji su sklopili Hoteli B. d.d. B. i A. d.o.o. 28. studenog 2005. proizlazi da je predmet istog ugovora kojim naručitelj Hoteli B. d.d. povjerava, a izvođač A. d.o.o. preuzima izvođenje građevinskih, obrtničkih i instalaterskih radova u Hotelu B., a navedena je i obveza izvođača, između ostalog, izvođač je dužan za svoje radove provoditi mjere zaštite na radu te koordinirati rad svih učesnika u gradnji.

13. Iz sadržaja ugovora zaključenog između A. d.o.o. i S. d.o.o. od 2. ožujka 2006. o izvođenju soboslikarskih–ličilačkih radova na Hotelu B. u B. proizlazi, između ostalog, da se izvoditelj – u ovom slučaju S. d.o.o. obvezuje imati osposobljenu radnu snagu za rad na siguran način i sprovoditi sve potrebne mjere zaštite na radu.

14. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud savjesno i kritički analizirao iskaze svjedoka D. P., D. M., T. B., D. T., D. S., M. V., M. T. i S. S. te je pravilno utvrdio da iz njihovih iskaza ne proizlazi sa sigurnošću da okrivljenik kao koordinator za zaštitu na radu nije organizirao suradnju između poslodavaca izvođača radova u odnosu na sprečavanje ozljeda na radu i opasnosti za zdravlje ljudi i da je propustio osigurati djelatnicima podizvođača zaštitu od mogućeg pada jer su se radovi obavljali na visini od 5,6, odnosno 8,3 metra.

15. Prilikom takvog utvrđenja prvostupanjski sud je cijenio da iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da su se u inkriminirano vrijeme radovi odvijali na južnoj strani Hotela B. u B. gdje je bila postavljena skela i radilo se po pravilima struke, a da je radnik I. K. smrtno stradao na zapadnoj strani hotela gdje u tom trenutku nisu bili planirani radovi niti je bila postavljena skela. Osim toga, svjedok S. S. koji je angažirao I. K. za rad je iskazao da mjesto na kojem je radio I. K. i na kojem je smrtno stradao nije ona strana zgrade za koju im je rekao, tj. njemu i još jednom radniku, da završe radove.

16. Međutim, iskaz ovog svjedoka prvostupanjski je sud pravilno doveo u vezu s presudom Županijskog suda u Varaždinu od 2. srpnja 2010. prema kojoj je S. S. proglašen krivim što je 22. ožujka 2006. u D. B. na privremenom radilištu na obnovi Hotela B. na kojem je glavni izvođač bio A. d.o.o. u svojstvu vlasnika obrta S.-B. nakon što je sklopio podugovor s soboslikarskim-ličilačkim obrtom T., kao podizvođačima radova na obnovi hotela, protivno postupio odredbama članka 55. Zakona o zaštiti te članka 46. i 47. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu te odredbama plana uređenja radilišta, time da je pri obavljanju poslova nanošenja fasadne žbuke na drugom i trećem katu hotela propustio osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu, ne osiguravši svojim djelatnicima nikakvu zaštitu od mogućeg pada jer su se radovi obavljali na visini od 5,6 m, odnosno, 8,3 m, iako je znao da se takvi radovi mogu izvoditi samo uz korištenje odgovarajućih skela ili na drugi podesan način te da na toj visini moraju biti postavljene odgovarajuće nadstrešnice tako da visina s koje djelatnici mogu pasti ne prelazi 300 cm te da djelatnici moraju biti vezani odgovarajućim zaštitnim pojasom jer se rad odvijao na balkonima na kojima nije bilo ograde, premda je bio svjestan da zbog nepridržavanja mjera zaštite na radu može nastupiti opasnost za zdravlje i život ljudi, ali olako držeći da se to neće dogoditi te je zbog navedenih njegovih propusta, došlo do pada djelatnika Ilije Križanca koji je tom prilikom smrtno stradao.

17. Na temelju navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju S. S. bio zadužen za provođenje zaštite na radu za djelatnika svog obrta S.-B., pa tako i za I. K. koji je smrtno stradao.

18. Osim toga, iz plana uređenja hotela B. u B. od 3. siječnja 2006. proizlazi da je svaki od kooperanata dužan provoditi zaštitu na radu te organizirati rad izvođenja radova tako da njihovi radnici pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost drugih izvođača, a sve u skladu s člankom 57. Zakona o zaštiti na radu. I prema nalazu i mišljenju vještaka Zorana Vincekovića, proizlazi da je glavni izvođač radova izradio plan uređenja gradilišta i utvrdio da su kooperanti dužni za svoj dio obveze izraditi svoje planove uređenja radilišta i svoje procjene opasnosti za svoj dio posla, pa tako i da se u svom poslu moraju pridržavati mjera zaštite na radu.

19. Okrivljenik je iskazao da nije znao da je tvrtka S. d.o.o. s kojom je trgovačko društvo A. d.o.o. imalo zaključen kooperantski ugovor, angažirala podizvođača radova, a niti da je znao da u tom trenutku kada se dogodila nesreća pokojni I. K. i još jedan radnik koje je angažirao podizvođač S. S. rade na gradilištu, a posebno da rade na mjestu gdje prema planu rada nisu radovi niti bili predviđeni. Cijeneći iskaz okrivljenika, kao i iskaze svjedoka S. S. te nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u tom dijelu iskaz okrivljenika potvrđen iskazom svjedoka S. S.. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenik nije mogao voditi dnevnu evidenciju poslodavaca i zaposlenika nazočnih na privremenom zajedničkom radilištu jer radnik I. K. nije bio niti prijavljen da radi od strane poslodavca, a na gradilištu je radio prvi dan.

20. Ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da nije sa sigurnošću dokazano da bi okrivljenik kao koordinator zaštite na radu trgovačkog društva A. d.o.o. koje je bilo glavni izvođač radova propustio organizirati suradnju više izvoditelja radova radi naizmjeničnog obavljanja poslova kako ne bi došlo do ugrožavanja života i zdravlja ljudi, pa tako ni da bi propustio osigurati djelatnicima izvođača zaštitu od mogućeg pada jer su se radovi obavljali na visini od 5,6 m, odnosno, 8,3 m.

21. Iz ovih je razloga pravilno prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio optužbe temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 jer nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se optužuje.

22. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je po članku 482. ZKP/08 odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 11. listopada 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević, v.r.