Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-602/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ordane Labura i Dalibora Dukića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz S., P. Š. 15, OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. &Đ., S., K. 47 B, protiv tuženika E. osiguranje d.d. Z., U. V. 282, OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o. Z., P. S. I., S., V. 54, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 26. svibnja 2021. godine broj Pn-20/2020, u sjednici održanoj dana 11. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 26. svibnja 2021. godine broj Pn- 20/2020 potvrđuje u dosuđujućem dijelu iz točke I izreke iste, kojim je tužitelju, preko nepobijanog iznosa naknade od 15.111,75 kuna/2.005,67 EUR[1] sa zateznom kamatom na isti, dosuđen daljnji iznos naknade od 9.067,05 kuna/1.203,40 EUR[1] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos naknade teče od dana 26. svibnja 2021. godine do isplate, te se

žalba tuženika djelomično prihvaća i prvostupanjska presuda u preostalom dosuđujućem dijelu iz točke I izreke iste, preinačuje tako što se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa naknade u iznosu od 6.044,70 kuna/802,27 EUR[1] , sa zateznom kamatom na isti.

II Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, preinačuje se prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu navedenom pod točkom III izreke iste, tako što se nalaže tuženiku da tužitelju isplati zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 24.178,80 kuna/3.209,08 EUR[1] teče od dana 21.10.2019. godine do 25.05.2021. godine, te se

žalba tužitelja djelomično odbija kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje u preostalom odbijajućem dijelu iz točke III izreke iste.

III Djelomično se prihvaća žalba tuženika, i povodom te žalbe po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o parničnom trošku (točka II izreke) tako što se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 8.850,00 kuna/1.174,60 EUR[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od dana presuđenja po prvostupanjskom sudu 26. svibnja 2021. godine do isplate, u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena.

IV Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju, s temelja naknade štete na vozilu, isplati iznos od 30.233,50 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od 26. svibnja 2021. godine do isplate (točka I izreke), te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 14.250,00 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom na isti (točka II izreke), dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, kojim se traži dosuda zatezne kamate na iznos naknade za razdoblje od 21. listopada 2019. godine do dana 25. svibnja 2021. godine, odbijen kao neosnovan (točka III izreke).

2. Protiv te presude žalbe su izjavile obje stranke.

2.1. Tužitelj, po punomoćniku, žalbom osporava odbijajući dio prvostupanjske presude iz točke III izreke iste, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, i predlaže da se u tom dijelu presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

2.2. Tuženik žalbom pobija djelomično – preko iznosa od 15.111,75 kuna – dosuđujući dio prvostupanjske presude iz točke I izreke iste, i odluku o parničnom trošku (točka II izreke), zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), i predlaže preinaku presude u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Tuženik u žalbi ne navodi kojim propustima prvostupanjskog suda bi bile ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka. S obzirom na to, i da ovaj sud, ispitujući prvostupanjsku presudu po žalbama obiju stranaka, u granicama propisanim člankom 365. stavkom 1. i 2. ZPP, nalazi da presuda nije donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tuženika, izjavljena zbog istaknutog žalbenog razloga, nije prihvaćena.

6. Predmet spora ove parnice je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete proizišle iz prometne nezgode od 18. listopada 2019. godine, prouzročene nepropisnom vožnjom osiguranika tuženika. Radi se o šteti nastaloj na automobilu tužitelja.

6.1. U provedenom postupku među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, kao ni visina predmetne štete u iznosu od 30.223,50 kuna. Bilo je sporno pitanje postojanja podijeljene odgovornosti stranaka za nastanak štete, odnosno, da li je tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štete, i ako jeste, u kolikoj mjeri, a koje pitanje je, s obzirom na žalbu tuženika, sporno i u ovom stadiju parnice.

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom, na temelju ocjene u postupku izvedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja prometnog vještaka S. U., kojeg je u cijelosti prihvatio, i na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi, utvrdio:

- da je do prometne nezgode došlo u noći, na S. ulici u S., na mjestu gdje je na cesti iscrtana puna uzdužna središnja linija i brzina kretanja vozila ograničena na 40 km/sat, pred samim raskršćem te ceste i sporednog prilaznog puta na istu,

- da je prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika time što je, upravljajući automobilom marke P., i u namjeri da sa svoje kolovozne trake skrene lijevo na naprijed navedeni prilazni put, tu radnju poduzeo bez da se prethodno, pogledom unatrag preko lijevog ramena, uvjerio da istu može obaviti bez dovođenja u opasnost drugih sudionika u prometu, zbog čega nije uočio vozilo marke B., kojim je tužitelj, vozeći brzinom od 45 km/h, već izvršavao radnju pretjecanja vozila osiguranika tuženika, te je do sraza vozila došlo na lijevoj kolovoznoj traci, gledajući u smjeru kretanja oba vozila,

- da je osiguranik tuženika, prije nego što je započeo s radnjom skretanja ulijevo, mogao uočiti vozilo tužitelja koje je već bilo u fazi pretjecanja te

- da do nezgode ne bi došlo da je osiguranik tuženika propustio vozilo tužitelja, odnosno, da je tužitelj upravljao brzinom od 28 km/h i poduzeo intenzivno kočenje kojim bi svoj automobil zaustavio prije sraza vozila.

8. Na temelju naprijed navedenih činjenica, koje ni u ovom žalbenom postupku nisu sporne, prvostupanjski sud je zaključio da je za nastanak predmetne štete odgovoran isključivo osiguranik tuženika, zbog čega je tuženikov prigovor da je za nastanak štete, u dijelu od 50%, suodgovoran i tužitelj, ocijenio neosnovanim, te, je, pozivom na odredbe članka 1045. i članka 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), tužbeni zahtjev u dijelu glavnog zahtjeva, usvojio u cijelosti, a glede sporednog, kamatnog zahtjeva, djelomično, zauzevši stajalište da se u konkretnom slučaju radi o imovinskoj šteti čija visina je utvrđena pobijanom presudom, zbog čega da i zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade tužitelju, po odredbi članka 1098. ZOO, pripada od dana presuđenja, a ne i za vremensko razdoblje proteklo prije toga dana.

9. Tužitelj u žalbi osporava naprijed istaknutu pravnu ocjenu prvostupanjskog suda i smatra da mu zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete pripada od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

9.1. Tuženik u žalbi, pozivajući se na okolnosti u kojima je došlo do predmetne prometne nezgode, osporava ocjenu prvostupanjskog suda glede postojanja isključive odgovornosti osiguranika tuženika i smatra da je tužitelj suodgovoran za predmetnu štetu u mjeri od 50%.

10. Ovaj sud, pak, nalazi da je sud prvog stupnja, na temelju pravilno utvrđenih činjenica, pogrešno zaključio da ne postoji podijeljena odgovornost stranaka za predmetnu štetu. Naime, po prosudbi ovog suda, kraj činjenica da je i tužitelj poduzeo radnju pretjecanja na mjestu na kojem izvođenje te prometne radnje nije dopušteno, i pri tome svojim vozilom upravljao brzinom većom od dopuštene – tužitelj je svojim ponašanjem doprinio nastanku štete u dijelu od 20 %. Stoga u konkretnom slučaju postoji podijeljena odgovornost stranaka za nastalu štetu: tužitelja u mjeri od 20% i tuženika u mjeri od 80%.

10.1. Kraj takvog stanja stvari, ovaj sud, imajući u vidu prvostupanjskom presudom utvrđenu visinu štete te omjer podijeljene odgovornosti stranaka za istu, nalazi da tužitelju na ime naknade pripada iznos od 24.178,80 kuna, razmjeran mjeri suodgovornosti tuženika za nastanak štete. S obzirom na to, valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti, i u dijelu kojim je tužitelju, preko nepobijanog iznosa od 15.111,75 kuna, dosuđen daljnji iznos naknade od 9.067,70 kuna, prvostupanjsku presudu potvrditi, a u preostalom dosuđujućem dijelu – za daljnji iznos dosuđene naknade od 6.044,70 kuna, žalbu tuženika prihvatiti i u tom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

11. U odnosu na odluku o sporednom, kamatnom zahtjevu valja istaći da je naprijed istaknuta pravna ocjena prvostupanjskog suda pogrešna, zato što je posebnim zakonom – člankom 12. stavkom 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13) propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade, ima pravo i na isplatu kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (vidi presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. svibnja 2019. godine broj Rev-2026/2016-2).

11.1. Slijedom naprijed navedenog valjalo je i žalbu tužitelja djelomično prihvatiti i prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu djelomično preinačiti dosudom tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene naknade od 24.178,80 kuna za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 21.10.2019. godine do 25.05.2021. godine, a glede preostalog odbijajućeg dijela (kojim je za navedeno razdoblje odbijen kamatni zahtjev na daljnji iznos naknade od 6.044,70 kuna), žalbu tužitelja odbiti i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

12. Konačno, budući da je preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, valjalo je, prihvaćanjem žalbe tuženika i po službenoj dužnosti (članak 166. stavak 2. ZPP), prvostupanjsku presudu preinačiti i u dijelu odluke o parničnom trošku (točka II izreke iste).

12.1. Stranke su u provedenoj parnici uspjele djelomično, tužitelj za 80% i tuženik u dijelu od 20%, a prvostupanjskom presudom pravilno je utvrđena visina opravdanih parničnih troškova tužitelja u iznosu od parnični trošak tužitelja iznosi 14.250,00 kuna.

12.2. Kraj takvog stanja stvari, tužitelju, prema odredbi članka 154. stavka 2. ZPP, pripada dio opravdanog parničnog troška koji odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna kojim se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak stranke koja je u parnici uspjela u manjoj mjeri, u konkretnom slučaju postotku od 60%, što iznosi 8.850,00 kuna. Stoga je odlučeno kao pod točkom III ove presude.

13. A budući da su obje stranke djelomično i u približno istoj mjeri uspjele sa žalbama, to je, na temelju članka 166. stavka 1. u vezi članka 154. stavka 4. ZPP određeno da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

14. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 11. listopada 2022. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić v.r.