REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2608/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz N., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica M. F.-G., odvjetnica u B., protiv tuženika D. T. iz K., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u U., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4351/2018-2 od 5. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-685/2017-39 od 3. svibnja 2018., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4351/2018-2 od 5. veljače 2019. u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (točka II.1. izreke), se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužitelj M. B. iz N., … vlasnik nekretnina označenih kao k.č.br. 64 u naravi pašnjak, upisane u zk.ul. 775, k.o. B.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na istim nekretninama, a u protivnom istu će zamijeniti ova presuda nakon pravomoćnosti.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.430,04 kuna u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana."
III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.200,00 kuna odbija se kao neosnovan.“
2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj P- 685/2017-39 od 3. svibnja 2018. u dijelu pod točkom I.2. izreke.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj P-685/2017-39 od 3. svibnja 2018. u dijelu pod točkom I.1., I.3. i II. izreke pa se o tome sudi:
1. Utvrđuje se da je tužitelj M. B. iz N., … vlasnik nekretnina označenih kao k.č.br. 64 u naravi pašnjak, upisane u zk.ul. 775, k.o. B.
2. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 10.205,04 kuna na ime naknade troška postupka, u roku od 15 dana.
3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kuna.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.“
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (točka II.1. izreke), tuženik je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP stranke mogu podnijeti redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (članak 382. stavak 1. točka 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (članak 382. stavak 1. točka 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b toga zakona (članak 382. stavak 1. točka 3. ZPP).
6.1. Odredbama članka 373.a ZPP propisano je: (stavak 1.) „Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.“, (stavak 2.) „Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.“, (stavak 3.) „U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona“.
6.2. U ovome slučaju drugostupanjski sud je odlučujući po žalbi tužitelja tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva ocijenio osnovanim i prvostupanjsku presudu preinačio pravilno postupajući u smislu citiranih odredaba članka 373.a ZPP, sve nakon što je činjenice odlučne za odluku o predmetu spora utvrdio iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.
6.3. Stoga, a obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredaba članka 373.a ZPP, protiv takve je (prema odredbi članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP) dopuštena redovna revizija.
6.4. U takvoj situaciji, kada postoje pretpostavke za podnošenje revizije iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP nema pretpostavki za podnošenje revizije iz stavka 2. članka 382. ZPP (izvanredne revizije).
7. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini označenoj k.č.br. 64 u naravi pašnjak, upisane u zk.ul.br. 775, k.o. B.
9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnica nekretnine k.č.br. 64, pašnjak, zk.ul.br. 775 k.o. B. bila upisana M. B. rođena G. (prabaka tuženika),
- da je u katastru kao posjednik nekretnine bio upisan M. B., suprug pokojne M. G. (koji je preminuo 1966. godine),
- da iz posjedovnog lista broj 26. Državne geodetske uprave, Područni ured Pazin, Ispostava Pazin od 15. siječnja 2001. proizlazi da je kao posjednik nekretnine k.č.br. 64, pašnjak, k.o. B. evidentiran tužitelj,
- da iz sadržaja prijedloga za pokretanje ostavinskog postupka od 20. siječnja 2014. kojim je iniciran ostavinski postupak iza pokojne M. B. rođena G. proizlazi da D. T. (ovdje tuženik), M. T., K. D. rođena T. i M. T., traže raspravu ostavine samo za predmetnu k.č.br. 64 k.o. B., te da u samom prijedlogu navode: "Pristajemo da nakon provedenog ostavinskog postupka opisana nekretnina pripadne u vlasništvo M. B. iz N., … , budući su svi njegovi prednici i on osobno u neprekidnom posjedu posljednjih 140 godina, a mi nikada nismo bili u posjedu iste",
- da je povodom prijedloga od 20. siječnja 2014. vođen ostavinski postupak, te je Općinski sud u Rovinju, po Javnom bilježniku D. D. donio rješenje o nasljeđivanju broj O-22/14 u kojem je kao jedina imovina navedena predmetna nekretnina i kao jedini nasljednik proglašen tuženik,
- da je se u zemljišne knjige, temeljem rješenja o nasljeđivanju, kao vlasnik predmetne nekretnine upisao tuženik (Z-4127/2014 od 24. travnja 2014.),
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetna nekretnina u posjedu njegove obitelji od prije 1943., da ju je posjedovao njegov otac M. B. koji je preminuo 1943., da je predmetnu nekretninu njegov otac stekao u diobi sa svojom braćom, da ju je poslije posjedovala njegova majka koja je preminula 1985., da predmetnu nekretninu od 1985. do danas posjeduje tužitelj, te da je u dogovoru s tuženikom koji mu je bio voljan priznati vlasništvo prikupio sve papire za ostavinu iza zemljišnoknjižne vlasnice M. B. rođena G., ali da kad je tuženik proglašen nasljednikom, se predomislio i nije mu više želio priznati vlasništvo.
10. S obzirom na utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80 i 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91 i 91/96, dalje: ZOVO) i odredbu članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) je zaključio da tužitelj nije dokazao svoj posjed, niti posjed svojih prednika, te je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva.
11. Drugostupanjski sud je zaključio da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću jer iz isprava i izvedenih dokaza (izvadak iz katastra, prijedlog za pokretanje ostavinskog postupka) koji se nalaze u spisu proizlazi bitna činjenica kako se tužitelj nalazio u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine od 1986. pa do 2014. kada su započeli sukobi i sporovi između njega i tuženika u pogledu predmetne nekretnine.
11.1. Drugostupanjski sud je zaključio da postoji poštenje (savjesnost) posjeda na strani stjecatelja sporne nekretnine – tužitelja kao materijalnopravne pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Naime, tužitelj nije imao razloga posumnjati da mu sporna nekretnina ne pripada jer mu tuženik nikada nije osporavao pravo na posjed. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, tužitelj je ispunio zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (članak 72. ZOVO, odnosno članak 18. ZVDSP).
11.2. Stoga je primjenom članka 28. stavak 4. ZOVO i članka 159. ZVDSP preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP i prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.
12. Revizijskim navodima tuženik osporava činjenicu poštenja tužitelja.
13. Prije svega valja reći da prema odredbi članka 388. stavak 1. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.
14. Dakle, imajući u vidu navedene odredbe, kada je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju bio na snazi ZOVO, a završetak tijeka roka za dosjelost završio je za vrijeme važenja ZVDSP, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle kada je pravo vlasništva stečeno.
15. U konkretnom slučaju, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo je teći dok je na snazi bio članak 28. stavak 2. ZOVO prema kojemu savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok prema stavku 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.
16. U vrijeme završetka istog roka, na snazi je bio ZVDSP, koji ima isto zakonsko rješenje u pogledu duljine rokova.
17. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZVDSP, vlasništvo stvari stječe se dosjelošću samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema stavku 2. samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema stavku 3. istog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
18. Prema odredbi članka 18. stavak 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
19. Pravilno je drugostupanjski sud u smislu odredbe članka 18. stavak 5. ZVDSP, zaključio da je posjed tužitelja pošten i to neovisno o tome što su u zemljišnim knjigama kao vlasnici spornih nekretnina bili upisani prednici tuženika. Naime, kraj utvrđenih činjenica da je se tužitelj ponašao kao da je vlasnik sporne nekretnine, a da mu prednici tuženika nikada nisu osporavali pravo vlasništva, to sama okolnost da su prednici tuženika i kasnije tuženik u zemljišnim knjigama bili upisani kao vlasnici ne čini posjed prednika tužitelja nepoštenim (nesavjesnim).
20. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj bio samostalni i pošteni posjednik predmetne nekretnine najmanje 20 godina (računajući od smrti majke) i da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz odredbe članka 159. stavak 3. ZVDSP.
21. Zbog svega navedenog, a s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
