REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-5675/2022

Visoki prekršaji sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene E.T.Q.S. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (“Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19. i 84/21.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku , Stalne službe u Korčuli broj: Pp J- 1434/2019 od 21. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave, dubrovačko-neretvanske Policijske postaje Korčula kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljena E.T.Q.S. je oslobođena od optužbe da bi počinila prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obrazloženjem da je prvostupanjski sud ispitujući optužni prijedlog utvrdio da okrivljenoj nije stavljeno na teret da bi njeno ponašanje kritične zgode prema njenom suprugu kod istog prouzročila povredu dostojanstva ili uznemirenost, pa je iz navedenog razloga budući da iz činjeničnog opisa ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavka 3. Prekršajnog zakona na temelju odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenicu oslobodio od optužbe.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe da nije pravilno obrazloženje prvostupanjskog suda da nije došlo do povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve te da time nema bitno obilježja prekršaja iako žrtva-suprug te dvoje njihove malodobne djece ispred kojih se nasilje dogodilo nisu bili ispitani, te slijedom toga da je došlo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu da provede postupak i donese novu presudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 157/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 118/18.) ovaj sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10.Prekršajnog zakona , nisu počinjene niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika a u predmetu nije nastupila niti zastara prekršajnog progona na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, nije prihvaćena žalba ovlaštenog tužitelja da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka i da je prvostupanjski sud činjenično stanje trebao utvrditi provedbom dokaza ispitivanja supruga okrivljene te djece pa da je na taj način činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

6. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona donio presudu kojom se okrivljenica oslobađa od optužbe budući da je citiranom odredbom zakona propisano, ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.

6.1. Dakle, iz činjeničnog opisa prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret u optužnom prijedlogu ne može se podvesti pod prekršajnu odredbu članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kojom odredbom je propisano tko u nazočnosti djeteta ili osobe ili djeteta s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje u obitelji iz članka 10. ovog zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, a odredbom članka 10. Prekršajnog zakona je propisano, između ostalog, nasilje u obitelji je psihičko nasilje koje kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Dakle iz činjeničnog opisa prekršaja koji je okrivljenici stavljen na teret u optužnom prijedlogu ne proizlazi da je njezino ponašanje kod oštećenih izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenost , pa takav činjenični opis se ne može podvesti kao prekršajno djelo iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer nedostaje odlučna činjenica koja čini zakonsko obilježje prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7.Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud ispitujući optužni prijedlog u smislu odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona utvrdio da djelo koje se okrivljenoj stavlja na teret nije prekršaj te je donio presudu kojom se okrivljenica oslobađa optužbe, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

8. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. listopada 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek v.r.

Mirjana Margetić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 (četiri) ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.