REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2480/2017-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J., OIB … , iz Ž., zastupan po punomoćniku M. B. odvjetniku u S. protiv tuženika 1) D. P. rođene P., OIB … , iz S., 2) D. P., OIB … , iz S., 3) A. J. rođne P., OIB … , iz S. i 4) A. P., OIB … , iz Z., tuženici pod 1) i 2) zastupani po punomoćnici S. P., odvjetnici u S., a tužena pod 3) zastupana po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., radi prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2259/16 od 11. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-159/13 od 19. listopada 2015., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se slijedom toga ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2259/16 od 11. svibnja 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-159/13 od 26. siječnja 2016. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se revizija tužitelja glede pitanja:

„1. Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno i potpuno i mora li drugostupanjski sud odgovoriti na bitne žalbene navode u kojima žalitelj upućuje da je prvostupanjski sud odstupio od pravnog shvaćanja, koja su u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, već prije toga izrazili isti drugostupanjski sud, ali i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: Vrhovni sud) i Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud)?

2. Je li dopuštena promjena ustaljene sudske prakse bez dostatnog pravno relevantnog obrazloženja?

4. Ima li uplata kapare, nakon sklopljenog predugovora, pravno značenje sklopljenog ugovora o kupoprodaji?“.

III. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj kupoprodajom stekao pravo vlasništva 1/4 idealnih dijelova čest.zem.117/14, površine 556 m2, katastarske oznake čest.zem.686/1 K.O. K., kulture pašnjak, pa su tuženici dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva 1/4 idealnih dijelova cjeline navedene nekretnine i to svaki za 1/16 idealnih dijelova koji im pripada, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s njihovog imena, a ako tako ne postupe takvu ispravu zamijenit će ova presuda.

2. Tuženici su dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak."

II – Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženicima pod 1) i 2) parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna.

III – Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici pod 3) parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.listopada 2015.g. do isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj zbog pitanja:

„1. Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno i potpuno i mora li drugostupanjski sud odgovoriti na bitne žalbene navode u kojima žalitelj upućuje da je prvostupanjski sud odstupio od pravnog shvaćanja, koja su u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, već prije toga izrazili isti drugostupanjski sud, ali i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: Vrhovni sud) i Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud)?

2. Je li dopuštena promjena ustaljene sudske prakse bez dostatnog pravno relevantnog obrazloženja?

3. Je li pravni posao kojeg su stranke sklopile pod nazivom Predugovor zaista predugovor u smislu čl. 268. ZOO-a, samo zato što su se strane Predugovora dogovorile da će, nakon što prodavateljica kupcu izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine ili je riječ o glavnom ugovoru budući da konkretni pravni akt nazvan „predugovor“ sadržava, pored oznake ugovornih strana i sve bitne sastojke glavnog ugovora, a to su predmet i cijena, kao i rok isplate cijene, ali i utvrđenje da se kupac obvezao platiti kaparu što je odmah i učinio?

4. Ima li uplata kapare, nakon sklopljenog predugovora, pravno značenje sklopljenog ugovora o kupoprodaji?“.

3. Trećetuženica je podnijela odgovor na reviziju.

4. Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

5. Sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

6. U reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva idealnog dijela nekretnine kako je to pobliže opisano u izreci presude suda prvog stupnja i da mu tuženici kao pravni slijednici pokojne Ivke Poljak izdaju ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos u njegovo vlasništvo uz istovremeno brisanje tuženika kao suvlasnika na toj nekretnini.

8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je kako slijedi:

- da su, sada pok. I. P. pok. J., kao prodavateljica, te D. J. kao kupac, dana 1. prosinca 2008., ovjeren kod javnog bilježnika Z. M.Š. u S. pod br. OV-20817 i OV- 20818, sklopili Predugovor o kupoprodaji zemljišta i to č. zem. 117/14, k.o. K., u površini od 556 m[2] - k. č. zem. 686/1, k. o. K. (toč. I.), za cijenu od 50 EUR-a po m ili ukupno od 27.800,00 EUR-a (toč. IV), da je kupac na ime kapare isplatio iznos od 7.500,00 EUR-a (toč. VI.), da su ugovorne stranke suglasne ugovorile da će međusobno sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine iz toč. I. kada prodavatelj osigura kupac ispravu podobnu za uknjižbu vlasništva zemljišta i to najkasnije do 31. prosinca 2009. i da će tada kupac prodavateljici isplatiti ostatak ugovorene cijene;

- da prodavateljica dana 26. svibnja 2010. umrla i da su je prema Rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika N. K. iz S. br. UPP/OS-109/10 (O-3085/10) naslijedili D. P., D. P. A. J. i A. P. svatko od po 1/4 (1/16) dijela i to nekretnine č. zem. 117/14, od 556 m[2] , z. u. 1386, k.o. K.;

- da su tuženici u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici svatko od po 1/16 dijela č. zem. 117/14, L. R. za 2/4 dijela te V. V. za 1/4 dijela;

- da je sada pok. I. P. kao tužiteljica, pokrenula parnicu protiv tuženika B. R. s tužbenim zahtjevom da tuženik tužiteljici izda podobnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva č. zem. 117/14. k.o. K., i da je Općinski sud u Splitu donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev;

- da sada pok. I. P. nije ispunila svoju obvezu iz toč. X. Predugovora;

- da sada pok. I. P. nije s D. J. sklopila glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine;

- da tužitelj pok. I. P. nije isplatio ostatak cijene;

- da je D. J. podnio zahtjev za uknjižbu na temelju Predugovora, ali je zahtjev prvostupanjski sud odbio rješenjem broj Z-7069/10 od 3. kolovoza 2010.

9. Sud drugog stupnja zauzima u svojoj odluci istovjetno pravno shvaćanje kao i sud prvog stupnja da time što su stranke sklopile predugovor kojim su se obvezale sklopiti glavni ugovor kada prednica tuženih preda ispravu podobnu za zemljišno knjižni prijenos, pa kako do sklapanja glavnog ugovora nije došlo to tužitelj ne može na temelju sklopljenog predugovora osnovano tražiti da se njegov zahtjev istaknut u ovoj parnici usvoji.

10. Sukladno odredbi čl. 268. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO/05) predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke ugovora.

11. Iz sadržaja predugovora koje su stranke sklopile slijedi da su se one dogovorile o bitnim sastojcima ugovora, to jest o predmetu ugovora, nekretnini koja se prodaje i kupuje i o cijeni koju tužitelj ima isplatiti prednici tuženih.

12. Prema čl. 268. ZOO predugovor je takav ugovor o kojem se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Predugovor obvezuje po čl. 268. st. 3. ZOO ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora s time što propisi o obliku glavnog ugovora vrijede I za predugovor.

Pravni posao kojega su stranke naslovile kao „predugovor“ a koji sadrži ne samo bitne elemente glavnog ugovora već su stranke istim preuzele obvezu plaćanja cijene, ugovrile su plaćanje kapare i predaju u posjed odmah po primitku kapare i javnobilježničke ovjere prema pravnom shvaćanju ovog suda (pred)ugovor treba smatrati glavnim ugovorom neovisno o tomu kako su stranke naslovile taj pravni posao. U ovoj pravnoj stvari zaključeni predugovor sadrži sve bitne elemente ugovora o prodaji, sadrži obvezu plaćanja cijene i obvezu na isplatu kapare (koja je i isplaćena) pa se zapravo radi o ugovoru a ne predugovoru. (tako i ovaj sud u Rev- 1737/11 od 26. veljače 2013.)

13. Zato nižestupanjski nisu sudovi pravilno ocijenili pravne učinke sklopljenog (pred)ugovora, pa je time i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija tužitelja dopuštena.

14. U nastavku postupka sudovi će ocijeniti koje značenje ima utvrđena činjenica da tužitelj nije isplatio cijenu nekretnine a i o toj činjenici ovisi i pravo tužitelja tražiti izvršenje ugovora (predaju tabularne isprave) ali i pravo tuženih odbiti izvršenje svoje obveze ako tužitelj nije svoju obvezu izvršio ili nije pokazao spremnost izvršiti je (platiti preostali dio cijene), te će potom donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

15. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a.

16. Kako je zbog trećeg pitanja koje je ovaj sud ocijenio važnim pitanjem za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni to ostala pitanja koja u reviziji postavlja tužitelj nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 382. st. 2. ZPP-a jer o odgovoru na njih ne ovisi odluka u ovom sporu pa je slijedom toga odlučeno kao pod II. izreke sukladno odredbi čl. 392.b st. 5. ZPP-a.

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.

ODVOJENO MIŠLJENJE

suca izvjestitelja i članice vijeća u predmetu ovog suda Rev-2480/2017-3

1. U gore označenom predmetu većina sudaca u vijeću zauzelo je pravno shvaćanje ako u dosadašnjoj sudskoj praksi prema kojoj ako predugovor ima sve bitne elemente koji su potrebni za glavni ugovor da ugovorne strane mogu ostvarivati prava iz ugovora.

2. Tako većina u vijeću smatra:

„9. Sukladno odredbi čl. 268. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO/05) predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke ugovora.

10. iz sadržaja predugovora koje su stranke sklopile slijedi da su se one dogovorile o bitnim sastojcima ugovora, to jest o predmetu ugovora, nekretnini koja se prodaje i kupuje i o cijeni koju tužitelj ima isplatiti prednici tuženih.

11. Prema čl. 268. ZOO predugovor je takav ugovor o kojem se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Predugovor obvezuje po čl. 268. st. 3. ZOO ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora s time što propisi o obliku glavnog ugovora vrijede I za predugovor. Pravni posao kojega su stranke naslovile kao „predugovor“ a koji sadrži ne samo bitne elemente glavnog ugovora već su stranke istim preuzele obvezu plaćanja cijene, ugovorile su plaćanje kapare i predaju u posjed odmah po primitku kapare i javnobilježničke ovjere prema pravnom shvaćanju ovog suda (pred)ugovor treba smatrati glavnim ugovorom neovisno o tomu kako su stranke naslovile taj pravni posao. U ovoj pravnoj stvari zaključeni predugovor sadrži sve bitne elemente ugovora o prodaji, sadrži obvezu plaćanja cijene i obvezu na isplatu kapare (koja je i isplaćena) pa se zapravo radi o ugovoru a ne predugovoru. (tako i ovaj sud u Rev-1737/11 od 26. veljače 2013.)“.

3. Uz puno uvažavanje mišljenja većine u Vijeću na žalost ne možemo se složiti sa stavom većine i smatramo da je praksa sudova pa i Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede tumačenja značaja i dometa čl. 268. Zakona o 0bveznim odnosima pogrešna i da prava koja sudska praksa pridaje strankama iz predugovora u primjeni te odredbi ne slijedi iz sadržaja citirane odredbe.

4. Odredba čl. 368. ZOO-a glasi:

„(1) Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.

(2) Propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora.

(3) Predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

(4) Na zahtjev zainteresirane strane sud će narediti strani koja odbija sklopiti glavni ugovor da to učini u roku koji će joj odrediti.

(5) Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo sklapanje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen.

Rev 2480/2017-3-1

(6) Predugovor ne obvezuje ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.“

5. Prema našem pravnom shvaćanju odredba ZOO-a koja uređuje pitanje predugovora određuje samo i jedino obvezu stranaka da će kasnije sklopiti glavni ugovor, kojim će konačno definirati sva svoja prava i obveze glede glavne stvari i sporednih potraživanja.

Stoga po našem mišljenju upravo zbog zahtjeva ravne sigurnosti zakonodavac propisuje za predugovor istu formu kao i za budući glavni ugovor (st. 2.) i određuje da predugovor mora u sebi sadržavati iste bitne sastojke ugovora (predmet i cijenu) ali i neke druge bitne sastojke koje same ugovorne strane odrede kao bitne sastojke ugovora (npr. rok ispunjenja) koje će imati i naknadno sklopljeni glavni ugovor.

6. Te odredbe ne postoje zato da bi predugovor zamijenio glavni ugovor, jer kada bi bilo tako tada odredbe o predugovoru uopće ne bi bile potrebne, već da bi se pojačala sigurnost ugovornih strana da će se glavni ugovor sklopiti upravo onako kako su se predugovorom stanke obvezale urediti svoj budući ugovorni odnos i bitne obveze iz takvog budućeg ugovora.

7. Ako bi tome bilo tako bilo bi moguće stranku koje odbija sklopiti glavni ugovor usprkos sklopljenom predugovoru prisiliti da sklapanje glavnog ugovora, što osim toga slijedi i iz odredbe st. 4. čl. 268. (Na zahtjev zainteresirane strane sud će narediti strani koja odbija sklopiti glavni ugovor da to učini u roku koji će joj odrediti.).

7.1. Postojeća sudska praksa koju i u ovom postupku prihvaća većina u Vijeću zanemaruje ovu odredbu iz koje jasno slijedi da predugovor ne može zamijeniti budući još ne sklopljeni glavni ugovor.

8. Smatramo da je postojeću sudsku praksu, neovisno o tome koliko ona godinama egzistira, makar nije ni tu konzistentna (vidi Rev-40/89) potrebno preispitati i promijeniti jer u pravnom prometu stranke moraju ulaziti odgovorno i svjesno sa znanjem koje posljedice njihovi pravni poslovi imaju. Postojeća sudska praksa u suštini izvrće smisao i domete odredbe čl. 368. ZOO-a i doprinosi pravnom neredu i stavlja stranke u neravnopravni položaj.

9. Stoga smo mišljenja da bi u ovom predmetu reviziju trebalo odbiti i izraziti pravno shvaćanje da tužitelj na temelju sklopljenog predugovora ne može tražiti da se presudom zamjeni činidba koju bi tuženik trebao ispuniti nakon sklopljenog glavnog ugovora već da mu jedino stoji na raspolaganju pravo tražiti da se tuženiku naloži sklapanje glavnog ugovora sa svim elementima koji su nužni da bi se ispunila obveza koja je određena u predugovoru ako su ispunjene pretpostavke za ispunjenje zavisno o tome radi li se o jednostrano obvezujućem ili dvostrano obvezujućem ugovoru i svim ostalim elementima nužnim za ispunjenje preuzetih ugovornih obveza. Osim toga takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-40/89 od 21. rujna 1989. gdje je rečeno:

„Sklapanjem predugovora ne nastaje obveze iz ugovora kojeg su stranke kanile sklopiti, već samo obveze na sklapanje ugovora.“.

10. Tražimo da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz odluku i da se također objavi na mrežnim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i u aplikaciji e- spisa.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.