REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1365/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika Jadranka d.d. Mali Lošinj, Dražica 1, OIB 70741052040, koga zastupa punomoćnik Branimir Kojić, odvjetnik u Malom Lošinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3530/2021-2 od 17. studenoga 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-14/2020-71 od 21. svibnja 2021., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3530/2021-2 od 17. studenoga 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-14/2020-71 od 21. svibnja 2021. u dijelu pod točkom I. izreke (kojom je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica dijela spornih nekretnina) i dijelu pod točkom III. izreke (kojom je odlučeno o troškovima postupka).
2. Tuženik je predložio dopustiti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
"1. Može li se jednom stečeno pravo vlasništva tuženika (temeljem sudske odluke Z-253/93) dokinuti pozivom na odredbe naknadno donesenih propisa (Zakona o privatizaciji, NN 27/96 i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN 91/96) ili navedeno predstavlja postupanje protivno stavu Europskog suda za ljudska prava da greška države (koja se očituje u nekonzistentnom zakonodavstvu i praksi sudova) ne smije ići na štetu pojedinca i već stečenog prava?
2. Može li tužitelj nakon donošenja posebnog zakona (lex specialis) koji regulira upravo pitanje vlasništva turističkog zemljišta neprocijenjenog u postupku pretvorbe i privatizacije (Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, a potom i Zakon o procijenjenom građevinskom zemljištu) pravo vlasništva na turističkom zemljištu stjecati temeljem odredbi drugih zakona (lex generalis) i to Zakona o privatizaciji, NN 27/96 i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN 91/96?
3. Treba li kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, u rok dosjelosti uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991., u slučaju kada je i prije toga dana trajao pošten i istinit posjed u korist tuženika i prednika tuženika?
4. Može li tuženik, nakon provedene pretvorbe prava vlasništva, steći pravo vlasništva nekretnine nepocijenjene u temeljni kapital društva, na originaran način – dosjelošću, ukoliko je tuženikov posjed utemeljen na odluci suda o uknjižbi prava vlasništva, u trajanju dužem od 20 godina nakon provedene uknjižbe?“
3. U obrazloženju važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik se pozvao na odluke Visokog trgovačkog suda broj Pž-5980/2014 od 29. kolovoza 2017. i Pž-4359/2021 od 24. studenoga 2021., odluke revizijskog suda broj Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019., Rev-291/14 od 17. travnja 2018. i Rev-3802/2019 od 25. rujna 2019., odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2882/2020 od 14. siječnja 2021., te odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Gashi protiv Hrvatske i Radomilja protiv Hrvatske.
4. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da prijedlog nije dopušten.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama na kojima je tuženik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik, a koje nisu procijenjene u društveni kapital pravnog prednika tuženika u postupku pretvorbe.
7. Drugostupanjski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00) kao posebni zakon koji uređuje pretvorbu prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima iz čl. 390. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12). Budući da nije bilo sporno da predmetne nekretnine u postupku pretvorbe nisu bile procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, a tuženik nije dokazao da je zatražio obnovu postupka pretvorbe, tužbeni zahtjev je prihvaćen primjenom čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00).
8. O prvom naznačenom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu, jer tuženik postavljajući to pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je pravo vlasništva stekao na temelju sudske odluke. Naime, odluka na koju tuženik ukazuje, a koja je donesena u zemljišnoknjižnom postupku, nije odluka na temelju koje je tuženik stekao pravo vlasništva, već je riječ o odluci kojom je u zemljišnoknjižnom postupku dopušten upis prava vlasništva. Osim toga, odluke Europskog suda za ljudska prava na koje se tuženik poziva (Trgo protiv Hrvatske, Gashi protiv Hrvatske i Radomilja protiv Hrvatske), a u kojima je izraženo shvaćanje u odnosu na prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba, donesene su u drugačijoj pravnoj situaciji, pa stoga te odluke ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti prvog postavljenog pitanja.
9. Drugo naznačeno pitanje, a koje se odnosi na odnos između posebnog i općeg zakona, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer se pobijana presuda temelji na zaključku da je tužiteljica pravo vlasništva stekla na temelju Zakona o privatizaciji kao posebnog zakona. Osim toga, u odnosu na drugo pitanje u prijedlogu nisu izloženi dostatni razlozi važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se predlagatelj nije pozvao na odluke u kojima je u odnosu na to pitanje (kako ga je tuženik postavio) izravno odgovoreno odnosno izraženo pravno shvaćanje.
10. Treće i četvrto pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer u pobijanoj presudi u odnosu na ta pitanja nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje, a u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačeno odgovarajuće postupovnopravno pitanje kojim bi se mogla osporavati presuda koja nije dostatno obrazložena. Revizijski sud nije ovlašten sam iznalaziti i kreirati pravna pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Osim toga, u odnosu na četvrto pitanje u prijedlogu nisu izloženi odgovarajući razlozi važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer u odlukama na koje se predlagatelj pozvao u odnosu na to pitanje nije izraženo pravno shvaćanje.
11. Budući da, slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: eb315-646e3
Kontrolni broj: 0b4a0-8228a-0fb2b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
