REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 137/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P., JMBG … iz G. R., Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika Z. S., z. d. d.d. Republika Slovenija, M., OIB …, S. o. d.d. P. H., Z., OIB …, zastupani po Odvjetničkom društvu R. i k. S. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-341/2021-2 od 26. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-82/2020- 11 od 12. studenoga 2020., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-341/2021-2 od 26. srpnja 2021., odbija se.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je zahtijevao isplatu od tuženika - na ime razlike pravične novčane naknade iznos od 32.000,00 kn, sa zateznom kamatom od 15. studenoga 2010. pa do isplate, na ime kamate na kamatu za isplaćeni iznos glavnice od 4.000,00 kn, iznos uglavničene kamate od 1.022,09 kn sa daljnjom zateznom kamatom počevši od 2. studenog 2012. pa do isplate, na ime kamate na kamatu za isplaćeni iznos glavnice od 18.000,00 kn, iznos uglavničene kamate od 621,37 kn sa daljnjom zateznom. kamatom počevši od 2. studenoga 2012., pa do konačne isplate, na ime uništene odjeće 2.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja pa do konačne isplate, na ime tuđe pomoći i njege na iznos od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do konačne isplate, na ime izgubljene zarade iznos od 270.000,00 kn sa zateznim kamatama na svaki dospijevajući iznos mjesečne izgubljene zarade od 2.500,00 kn počevši od 7. srpnja 2011. pa do presuđenja, a od presuđenja pa ubuduće rentu od 2.500,00 kn sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi preciznije navedenoj u toj presudi, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 93.401,00 kn, u roku od 15 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja u cijelosti je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-82/2020-11 od 12. studenog 2020., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe, kao neosnovan.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4956/2021-2 od 24. studenoga 2021. tužitelju dopušteno podnošenje revizije protiv presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-341/2021-2 od 26. srpnja 2021., u odnosu na pravno pitanje:
"Predstavlja li alkoholiziranost oštećenog sama po sebi doprinos šteti ili ta alkoholiziranost mora biti u uzročnoj vezi sa štetom?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja u odnosu na koja je dopuštena. Predlaže da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, ili da se nižestupanjske odluke preinači na način da se usvoji tužba i tuženi zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog, žalbenog i revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete vezano za štetni događaj, prometnu nezgodu, od 10. listopada 2010., u kojoj je sudjelovao M. F., koji je upravljao automobilom R. S. reg. oznake … i tužitelj koji je bio u alkoholiziranom stanju, a koji je pješice prelazio kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza i koji je u toj nezgodi zadobio tjelesne ozljede.
8. U revizijskoj fazi postupka sporan je omjer odgovornosti sudionika prometne nezgode, odnosno sporno je predstavlja li alkoholiziranost oštećenog sama po sebi doprinos šteti ili ta alkoholiziranost mora biti u uzročnoj vezi sa štetom.
9. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su, vezano za doprinos tužitelja u nastanku štete utvrdili da se tužitelj prije stupanja na kolnik nije uvjerio da to može učiniti na siguran način te da bez ovakvog postupanja pješaka ne bi došlo do predmetne prometne nesreće, da je hodao po kolniku pod utjecajem alkohola i prelazio kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, dok je vozač automobila M. F. upravljao brzinom od 53 km/h i nije adekvatno reagirao, jer je intenzivnim kočenjem mogao izbjeći tužitelja, već je krivo procijenio da je pokušaj zaobilaženje bolji način izbjegavanje pješaka koji se nepropisno kretao kolnikom, odnosno prelazio kolnikom kada se automobil nalazio 30,1 m od mjesta sudara, a sigurna udaljenost trebala je biti veća od 58,00 m, da bi bez opasnosti mogao prijeći preko kolnika.
10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da je tužitelj pretežno odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno u visini od 70%, a neadekvatno reagiranje vozača auta M. F., koji je mogao izbjeći nalet intenzivnim kočenjem jer je upravljao vozilom brzinom od 53 km/h, pripisuje se i njegova odgovornost od 30% u nastanku štetnog događaja, pri čemu je glavni uzrok tog štetnog događaja nepropisno prelaženje kolnika od strane tužitelja.
11. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).
12. Tužitelj naznačenim pitanjima osporava pravilnost primjene materijalnog prava, te konkretno pita predstavlja li alkoholiziranost oštećenog sama po sebi doprinos šteti ili ta alkoholiziranost mora biti u uzročnoj vezi sa štetom.
13. 1. Prema navodima tužitelja on se sa svjedokom N. V. nalazio na lijevoj kolnoj traci, pa do prometne nezgode sigurno ne bi došlo da je osiguranik tuženika nastavio kretanje svojom desnim kolnom trakom, a kako je osiguranik tuženika s desne kolne trake prešao na lijevu kolnu traku bez opravdanog razloga, jer mu je desna traka bila slobodna, nejasno je kakav bi to bio doprinos tužitelja nastanku štete.
13. 2. Prema pravnom shvaćanju tužitelja njegov položaj na licu mjesta nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode, te samim time tužitelj ne može biti suodgovoran za predmetnu prometnu nezgodu, a to što je on bio u alkoholiziranom stanju, odnosno u pripitom stanju, nižestupanjski sudovi su pogrešno ocijenili kada su njegov doprinos šteti cijenili od 30 %, a prelazak kolnika na neobilježenom pješačkom prijelazu sa 40 %, iako su sami tuženici doprinos tužitelja nastanku ove štete ocijenili 20 %, pri čemu "nisu postojali niti činjenični niti zakonski razlozi za ovakvu prosudbu".
14. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-170/05. od 17. kolovoza 2005., na koju se pozvao tužitelj, izneseno je pravno shvaćanje, prema kojem "činjenica da je oštećenik-pješak bio u alkoholiziranom stanju ne mora biti u uzročnoj vezi sa štetom, odnosno ne mora značiti da je njegov doprinos nastanku štete jednak doprinosu vozača motornog vozila, koje je, s obzirom na prometne uvjete gotovo pa bezobzirnom vožnjom prouzročio prometnu nezgodu", pa i odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"Alkoholiziranost oštećenog sama po sebi ne znači doprinos šteti već ta alkoholiziranost mora biti u uzročnoj vezi sa štetom.".
15. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi nisu odstupili od navedene prakse revizijskog suda jer kada su utvrdili da je tužitelj bio u alkoholiziranom, odnosno u pripitom stanju, u odnosu na tu činjenicu su i ocijeniti je li ta njegova alkoholiziranost, i u kojoj mjeri, u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nezgode, te su ocijenili da je njegov doprinos nastanku prometne nezgode vezano za njegovo pripito stanje 30%, dok tužitelj u reviziji postavljanjem navedenog pitanja u biti samo osporava pravilnost primjene materijalnog prava tvrdnjom da su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili njegov doprinos šteti od 30 %, time što je on bio u alkoholiziranom stanju, dok je glavni uzrok tog štetnog događaja nepropisno prelaženje kolnika od strane tužitelja.
16. Iz navedenih razloga, je valjalo odbiti reviziju tužitelja pozivom na odredbu čl. 393. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
