REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 6 Pr-9336/2020-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A.C. OIB: … iz K., kojeg zastupa punomoćnik M.B., odvjetnik iz Z. protiv tuženika INSTITUT OIB: …, Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2022. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M.G., odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika B.G., dana 11. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku INSTITUT, OIB: … Z., da tužitelju A.C. OIB: … iz K., na ime razlike plaće isplati iznos od 13.732,60 kn / 1.822,63 eura[1] bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 884,14 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

- 885,48 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- 888,16 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- 888,16 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- 888,16 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- 888,16 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- 894,37 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- 968,25 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- 1.120,80 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- 1.072,62 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- 1.070,17 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- 1.070,17 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- 1.254,29 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- 959,69 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 5.625,00 kn / 746,57 eura[2] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 07. prosinca 2020. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je 23. studenog 2006. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008 godine na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno uvjetnima iz članka 3 Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine. Sukladno članku 11 stavak 4 Izmjena Dodatka Sporazuma, ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, primjena Izmjena Dodatka Sporazuma istekla je 26. s iječnja 2017. godine. Vlada RH i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. godine usvojili vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka 4 stavak 5 u vezi članka 7 stavak 1 Izmjena Dodatka Sporazuma. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem članka 3 Izmjena Dodatka Sporazuma ispunjeni su krajem 2015. godine s početkom primjene od siječnja 2016. godine. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi da je BDP realno veći za 1.2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dana 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi da je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi 2%, tužitelj tvrdi da je krajem studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz članka 3 Izmjena Dodatka Sporazuma jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Tužitelj smatra da mu je tuženik od siječnja 2016. godine bio dužan obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, a obračunavao mu je plaću po umanjenoj osnovici.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 07. rujna 2022. gdoine tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće isplati iznos od 13.732,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos tekućom od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev navodeći da osporava pravnu valjanost sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama jer ih nije potpisao sindikat, a on je potpisao Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. S obzirom da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma potpisalo manje potpisnika od prethodnih sporazuma i dodatka sporazuma, tuženik smatra da iste nisu pravno valjane, da nisu stupile na snagu i ne proizvode pravne učinke te da su ništetne i nepostojeće. Tuženik tvrdi da je arbitražna odluka od 07. studenog 2011. godine pravno nevaljana jer u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao sindikat. Iz istih razloga tuženik osporava vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 28. prosinca 2012. godine. Tuženik tvrdi da Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama nisu na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor jer im nisu prethodili pregovori u smislu Zakona o radu. Tuženik tvrdi da se ne radi o kolektivnim ugovorima pa ne postoji obveza uvećanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama odnosno i drugih usklađivanja plaća. U pogledu ovih pravnih izvora ne radi se o kolektivnim ugovorima jer ne postoje odredbe s normativnim učinkom - pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se primjenjivala na sve zaposlene pa tužitelj kao radnik tuženika nije aktivno legitimiran potraživati prava iz Sporazuma, Dodatka Sporazuma i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma. Tuženik tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće u javnim službama na način na koji tvrdi tužitelj. Tuženik je istaknuo prigovor zastare.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovore o radu (list 10-13 spisa), IP-obrasce (list 14-27 spisa), izračun razlike plaće (list 28 spisa), dokumentaciju (list 29-80 spisa).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

7. Člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

8. Najstarije tužiteljevo potraživanje odnosi se na prosinac 2015. godine koje je dospjelo 15. siječnja 2016. godine.

9. S obzirom da je tužba podnesena 07. prosinca 2020. godine, a najstarije potraživanje odnosi se na prosinac 2015. godine, koje je dospjelo 15. siječnja 2016. godine, sud je zaključio da od dospijeća tog potraživanja 15. siječnja 2016. godine do dana podnošenja tužbe 07. prosinca 2020. godine nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14). Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

10. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 23. studenog 2006. godine sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno da će se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećavati za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini u odnosu na osnovicu u prethodnoj godini.

11. Dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim su potpisnici suglasni da se danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto.

12. Člankom III Dodatka Sporazumu određeno je da u trenutku kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

13. Dana 26. listopada 2011. godine donesene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojima je članak II izmijenjen i glasi tako da su potpisnici Izmjena i dopuna suglasni da se od dana potpisa Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto. Članak III je izmijenjen na način da osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama.

14. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu usvojene su u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine donesene od strane arbitraže koja se sastoji od neutralnog predsjednika arbitraže, dva predstavnika sindikata javnih službi- potpisnika Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i dva predstavnika Vlade RH.

15. Vlada RH i Sindikati javnih službi donijeli su 28. prosinca 2012. godine vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te su u članku 2 utvrdili da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u 4 tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV stavka 5 Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. prosinca 2013. godine.

16. Člankom 3 vjerodostojnog tumačenja njegovi potpisnici su utvrdili da su vjerodostojnim tumačenjem otklonjene dvojbe oko primjene dokumenata iz članka 1 tumačenja, zbog čega nema potrebe za izmjenama navedenih dokumenata izvan uvjeta i postupaka predviđenih tim dokumentima.

17. Tuženik je istaknuo prigovor ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine, prigovor ništetnosti vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. godine i Arbitražne odluke od 07. studenog 2011. godine jer nisu potpisani od strane svih potpisnika Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, koje je potpisalo osam potpisnika, dok Izmjene i Dopune od 26. listopada 2011. godine je parafirao, ali nije potpisao jedan potpisnik Sporazuma i Dodatka Sporazumu, a to je sindikat. Tuženik tvrdi da navedeni sindikat nije sudjelovao u donošenju Arbitražne odluke niti je na njezino provođenje pristao. Navedeni sindikat nije pristao i potpisao vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012. godine pa tuženik tvrdi da je isto ništetno. Tuženik tvrdi da sklapanju Kolektivnog ugovora i svih njegovih dodataka, izmjena i dopuna nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu pa isti na predstavljaju kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava već se radi o običnom ugovoru obveznog prava.

18. Tuženikov prigovor ništetnosti sud je ocijenio neosnovanim jer kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve stranke koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju, a tuženik nije tvrdio niti dokazao da je sindikat bio protuzakonito isključen iz kolektivnog pregovaranja. Upravo suprotno, navedeni sindikat je parafirao Izmjene dodatka sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

19. Člankom XI Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. godine propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s tim da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

20. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine sklopljene su na rok od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016. godine. Sukladno članku 199 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14), primjenom pravila o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, primjena pravnih pravila sadržanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. godine, odnosno tri mjeseca nakon isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor (26. listopad 2016. godine). Tuženik neosnovano tvrdi da se u konkretnom slučaju ne radi o kolektivnim ugovorima te da ne postoje odredbe s normativnim učinkom-pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno primjenjivala na sve zaposlene, tako i tužitelja jer pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru uređuju način obračuna plaće u javnim službama, a plaća predstavlja sadržaj radnog odnosa.

21. Slijedom navedenog sud je zaključio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno članku 2 Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 124/09) kojim je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi.

22. Člankom VII stavak 1 Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. godine propisano je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

23. Iz odredbe članka III Izmjena i dopuna proizlazi da se ta odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice na dalje. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku vidljivo je da od četvrtog tromjesečja 2014. godine na dalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je nasuprot tome, BDP rastao, što znači da nema uvjeta za odgodu uskladbe u smislu članka VII stavak 1 Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. godine.

24. Državni zavod za statistiku je 28. kolovoza 2015. godine objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj je navedeno da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

25. Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojem je navedeno da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

26. Državni zavod za statistiku je 04. ožujka 2016. godine objavio da je BDP za četvrto tromjesečje 2015. godine realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

27. Aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku je 2% iz čega proizlazi da je krajem studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz članka III Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. godine, što znači da je osnovica za plaću u prosincu 2015. godine trebala iznositi 5.415,37 kn bruto. 28. Člankom IV Izmjena dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. godine određeno je da će se usklađenje pariteta izvršiti na način da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS- om u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini.

29. Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članku III i IV ovih Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje se započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne, osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih 6 mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%.

30. Vlada Republike Hrvatske donijela je uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama kojom je umanjila koeficijent za 3%, što znači da je koeficijent s 1,25 smanjen na 1,2125.

31. S obzirom da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću primjenom osnovice od 5.108,84 kn, a trebao mu je obračunavati plaću primjenom uvećane osnovice, sud je zaključio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće koja proizlazi iz primjene navedenih osnovica.

32. Iz navedenog razloga tužitelju je na ime razlike plaće dosuđen ukupan iznos od 13.732,60 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, jer plaća sukladno članku 92 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/14) dospijeva petnaestog dana u slijedećem mjesecu.

33. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15).

34. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

35. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 11.05.2021. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 30.03.2022. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 12.09.2022. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu za objavu presude 11.10.2022. godine u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/3).

36. Ukupan trošak tužitelja iznosi 4.500,00 kn, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 1.125,00 kn pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 5.625,00 kn.

37. Tužitelju je temeljem članka 30 stavak 2 Ovršnog zakona dosuđena kamata na parnični trošak.

38. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 07. rujna 2022. godine jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.

39. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. listopada 2022.

Sudac:

Jasminka Galešić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku