REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 9/2018-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja A. A., OIB … iz B., kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-138/2017-4 od 4. svibnja 2018., za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1714/17-2 od 8. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1701/16-5 od 22. ožujka 2017., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-410-20/14-01/1586, Ur broj: 513-04-16-03 od 20. rujna 2016. kojim rješenjem je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod Klasa: UP/I-410-20/2011-001/01649, Urbroj: 513-07-12-03/2014-0004 od 19. veljače 2014., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti te se preinačuje presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 1714/17-2 od 8. lipnja 2017. i presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1701/16-5 od 22. ožujka 2017. i sudi:
Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-410-20/14-01/1586, Ur broj: 513-04-16-03 od 20. rujna 2016. i predmet se vraća nadležnom upravnom tijelu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1714/17-2 od 8. lipnja 2017. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1701/16-5 od 22. ožujka 2017.
2. Presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1701/16-5 od 22. ožujka 2017. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-410-20/14-01/1586, Ur broj : 513-04-16-03 od 20. rujna 2016.
3. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-410-20/14-01/1586, Ur broj: 513-04- 16-03 od 20. rujna 2016. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod Klasa: UP/I- 410-20/2011-001/01649, Urbroj: 513-07-12-03/2014-0004 od 19. veljače 2014.
4. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod Klasa: UP/I-410-20/2011-001/01649, Urbroj: 513-07-12-03/2014-0004 od 19. veljače 2014. odlučeno je da se poreznom obvezniku A. A. utvrđuje osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 200.000,00 kuna. Na ovu osnovicu utvrđen je porez na promet po stopi od 5% u iznosu od 10.000,00 kuna.
5. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: DORH) podnijelo je protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev i preinači presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1714/17-2 od 8. lipnja 2017 na način da žalbu tužitelja uvaži te ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet tuženiku na ponovni postupak. 6. Zainteresirana osoba A. A. je odgovorio na zahtjev DORH-a.
7. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti je osnovan.
8. Sukladno odredbi članka 78. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje ove presude.
9. DORH smatra da su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenili Zakon o porezu na promet nekretnina, jer su utvrdili poreznu obvezu primjenom odredbe članka 4. Zakona, a na predmetni slučaj je bilo moguće primijeniti odredbu članka 11. stavka 8. navedenog Zakona te tvrdi da sud sam u obrazloženju svoje odluke navodi da je predmetnim Sporazumom o zamjeni nekretnina od 15. lipnja 2011. utvrđeno da se „u posjedu zamijenjenih nekretnina nalaze potpisnici sporazuma oduvijek“ što znači da nije nastala stvarna zamjena nekretnina, što su potpisnici sporazuma jasno objasnili vezano uz postupak komasacije.
10. Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu na prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev, pozivajući se na odredbe članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretninama („Narodne novine“ broj 69/97, 26/00, 127/00, 153/02 i 22/11, dalje: ZPPN-a) kojom je propisano da je predmet oporezivanja, promet nekretninama. Prometom nekretnina u smislu ovog Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva u Republici Hrvatskoj. Stavkom 2. istog članka Zakona o porezu na promet nekretninama određeno je da se stjecanjem nekretnine u smislu st.1. ovoga članka, smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnine u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba. Člankom 6. stavkom 2. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da je obveznik poreza na promet nekretnina pri zamjeni nekretnina svaki sudionik u zamjeni i to za vrijednost nekretnine koju stječe. Stoga je ocijenio da razlozi koje je naveo tužitelj da kroz Sporazum o zamjeni nekretnina ispravlja eventualno pogrešne upise u zemljišnim knjigama, nisu od utjecaja na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari niti na zakonitost osporene presude.
11. U okolnostima konkretnog slučaja, izloženo pravno shvaćanje ne prihvaća ovaj revizijski sud.
12. Naime, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08) ugovorom o zamjeni svaki se suugovaratelj obvezuje prema svom suugovaratelju predati mu stvar u vlasništvo.
13. U konkretnom slučaju, sudovi pogrešno smatraju da je ugovorom o zamjeni od 15. lipnja 2011. ostvaren promet nekretninama i stjecanje vlasništva na osnovu takve obveze (zamjene). Naime, iz Sporazuma o zamjeni nekretnina razvidno je da je isti sklopljen radi usklađivanja stvarnog stanja sa zemljišnoknjižnim stanjem, posljedica čega je da je svaka ugovorna strana nastavila koristiti nekretninu koju je i ranije koristila, pa do faktične zamjene nekretnine nije ni došlo. Dakle, prema shvaćanju ovog revizijskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do prometa nekretnina, u smislu odredbe članka 4. stavaka 1. i 2. ZPPN-a, pa samim time nije nastala niti obveza plaćanja poreza na promet nekretninama.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 78. stavka 8. ZUS- odlučiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
