REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1439/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., pok. J. iz K. Š., OIB ... , zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u K. S., protiv prvotužene J. G. rođ. Č., A., OIB ... , drugotuženika V. G. pok. D., A., OIB: ... i trećetuženika M. G. pok. D., A., OIB ... , zastupanih po punomoćniku V. D., odvjetniku u O., radi upisa prava suvlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Zk-72/2020-2, od 27. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-1584/2019-35 od 19. veljače 2020., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-72/2020-2 od 27. listopada 2020. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-1584/2019-35 od 19. veljače 2020. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se upis prava suvlasništva na čest.zem. 432 i čest.zem. 437 upisanih u Z.U. 208 k.o. O. za 1/2 dijela u korist prednika tužitelja pok. J. G. pok. A..

2. Nalaže se upis prava suvlasništva na čest.zem. 435 upisane u Z.U. 445 k.o. O. za 1/2 dijela u korist prednika tužitelja pok. J. G. pok. A..

3. Nalaže se tuženima da tužitelju naknade parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osampostotnih poena."

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kn u roku od 15 dana.".

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, ovaj je sud, rješenjem poslovnog broja Revd-456/2021-2 od 16. veljače 2021., dopustio podnošenje revizije protiv te presude, zbog slijedećeg pitanja:

„Predstavlja li tužba kojom nasljednik osobe koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao nositelj prava vlasništva nekretnine (a koja nekretnina nije bila obuhvaćena ostavinom u rješenju o nasljeđivanju iza nositelja prava vlasništva), a koja tužba je podnesena protiv nasljednika drugog nasljednika te iste osobe, a kojom se traži:

- brisanje upisa sadašnjeg prava vlasništva tuženika i brisanje prethodno tome upisanog prava vlasništva pravnog prednika tuženika,

- uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja postojećeg prije tih spornih upisa i

- kojom se posljedično tome traži i (ponovni) upis prava vlasništva prednika tužitelja,

u pogledu zahtjeva za upis prava vlasništva prednika tužitelja samostalnu nasljedničku tužbu u smislu Zakona o nasljeđivanju ili se radi o jedinstvenoj i isključivo brisovnoj tužbi u smislu Zakona o zemljišnim knjigama?“.

4. Slijedom toga rješenja, tužitelj je protiv navedene drugostupanjske presude podnio reviziju zbog navedenog dopuštenog pravnog pitanja, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 80/2022). Predložio je ovom sudu preinačiti nižestupanjske odluke i „usvojiti“ tužbeni zahtjev, a, podredno, ukinuti ih i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražio je trošak revizije.

5. U odgovoru na reviziju svi su se tuženici usprotivili navodima revizije i predložili su je odbiti, kao neosnovanu. Potražili su i trošak toga podneska.

6. Revizija je osnovana.

7. Iako je predmet spora u revizijskom stupnju postupka (samo) zahtjev za nalaganje upisa prava suvlasništva pok. J. G. u pogledu nekretnina opisanih u toč. 1., radi davanja odgovora na revizijom postavljeno pitanje ovaj sud prvenstveno mora navesti da je inicijalno postavljen tužbeni zahtjev bio širi i u osnovi se sastojao od zahtjeva za (pojednostavljeno navedeno i bez navođenja zemljišnoknjižnih čestica na koji se tužbeni zahtjev odnosi, kao i rješenja temeljem kojih su upisi provedeni):

- nalaganje brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog pojedinim rješenjima, prema kojim su tuženici, odnosno prednik tuženika (a brat tužitelja) bili upisani kao suvlasnici;

- nalaganje uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja a po kojem bi prednik tužitelja, pok. J. G., bio upisan kao suvlasnik;

- istovremeni upis prava suvlasništva u korist (revizijski sud ovdje naglašava sljedeće) prednika tužitelja pok. J. G. pok. A. za ½ dijela, a ovo se odnosi na nekretnine opisane u toč 1. ovoga obrazloženja (kao što se i prethodne alineje odnose na te nekretnine). Ovdje se napominje da je samo dio zahtjeva obuhvaćen ovom, zadnjom alinejom, predmet zahtjeva u revizijskom stupnju postupka (v. toč. 1.).

7.1. Slijedom tako postavljenog zahtjeva Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, je donio presudu poslovnog broja P-1205/15 od 11. travnja 2016. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti.

7.2. Odlučujući o žalbi protiv ovdje odluke, a što je dalje nužno za obrazložiti za donošenje odluke povodom ovo predmetne revizije, drugostupanjski je sud u odluci poslovnog broja Gž Zk-448/2017-2 od 20. rujna 2018. zapravo izrazio pravno shvaćanje o svojevrsnoj dvojnoj pravnoj prirodi takvog (toč. 7.) tužbenog zahtjeva i to:

a. onoj u smislu brisovne tužbe, u smislu čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013) – a to u dijelu kojem se traži brisanje zemljišnoknjižnog stanja uz uspostavu ranijeg;

b. onoj u smislu cit. „(kvazi)alternativnog zahtjeva iz čl. 188. st. 2. ZPP-a“ u dijelu u kojem se zahtjeva „upis prava suvlasništva na predmetnim nekretninama u korist prednika tužitelja pok. J. G. pok. A. za ½ dijela“, pa je ocijenio da se u tom dijelu radi o zahtjevu koji predstavlja hereditarnu (nasljedničku tužbu).

7.3. U dijelu koji je kvalificirao kao brisovnu tužbu taj je sud potvrdio prvostupanjsku presudu (kojom je tužbeni zahtjev odbijen), no ta je drugostupanjska presuda ukinuta odlukom revizijskog suda Rev 103/2021-2 od 16. veljače 2021. te je predmet vraćen na postupanje drugostupanjskom sudu, a koji je ukinuo prvostupanjsku odluku u tom dijelu (dakle, u dijelu kojim se traži brisanje zemljišnoknjižnog stanja uz uspostavu ranijeg) i to rješenjem poslovnog broja Gž Zk 25/2021-2 od 2. rujna 2021. ispravljenog rješenjem poslovnog broja Gž Zk 25/2021-5 od 19. svibnja 2022. i predmet je vratio sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje, a prvostupanjski je postupak još u tijeku. Dakle, to nije predmet intervencije u revizijskom stupnju postupka pa ovaj sud ne vidi razloge upuštanja u obrazloženje nižestupanjskih sudova u pogledu toga dijela zahtjeva.

7.4. U dijelu koji je kvalificirao kao nasljednički zahtjev taj je sud rješenjem ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu da predmet sagleda kroz prizmu toga pravnog instituta, koji je sud, prihvaćajući pravno shvaćanje višeg suda o kvalifikaciji prirode tužbenog zahtjeva, donio presudu broj P-1584/2019 od 19. veljače 2020., kojom je odbio tužbeni zahtjev za taj dio (toč. 1. i 7. zadnja alineja), primjenjujući rokove iz čl. 144. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 52/71, 47/78 i 56/00; dalje: ZN) te zaključio da je, s obzirom da je zajednički prednik stranaka, J. G. umro 1981. godine, a ovopredmetna tužba podnesena 2015. godine, protekao desetogodišnji i dvadesetogodišnji rok za zahtijevati ostavinu (rokovi iz čl. 144. st. 1. i 2. ZN-a). Takvo pravno shvaćanje je potvrdio drugostupanjski sud donijevši 27. listopada 2020. presudu poslovnog broja Gž Zk-72/2020-2.

8. Postupak u dijelu koji se odnosi na nasljednički zahtjev je pravomoćno okončan (toč. 7.4.) i predmet je ovorevizijskog razmatranja.

9. Međutim, zbog koncepcije dopuštenog revizijskog pitanja – koje u biti propituje je li se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na upis suvlasništva na pok. J. G. treba razmatrati kao posebni hereditarni zahtjev ili se cijeli inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev (toč. 7.) mora sagledavati kao jedinstvena brisovna tužba – ovaj sud mora ući i u ocjenu združenog utjecaja tako postavljenih dijelova tužbenog zahtjeva (jednog – onog nesporno brisovnog karaktera i drugog – spornog, hereditarnog).

10. Stoga, pri davanju odgovora na revizijom postavljeno pitanje, prvenstveno treba poći od koncepcije sveukupno postavljenog tužbenog zahtjeva – kako je pojednostavljeno prikazan u toč. 7.

11. Odredbe nasljednog zakonodavstva praktično reguliraju institut nasljedničke tužbe i zahtjeva (hereditatis petitio) kroz odredbu čl. 144. ZN-a (što u bitnom jednako regulira čl. 138. Zakona o nasljeđivanju – Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019), koja glasi:

„Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca zastaruje prema savjesnom držaocu za godinu dana otkada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke.

Prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastaruje za dvadeset godina.“.

12. Ono što je odmah za primijetiti je da ta odredba regulira nasljednikovo pravo „zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja“; međutim, u ovome, konkretnom sporu, tužitelj ne zahtjeva ostavinu. On (samo) zahtjeva nalaganje brisanja trenutnog zemljišnoknjižnog stanja, uspostavu prijašnjeg i upis prava suvlasništva svoga prednika, pri čemu je za uvidjeti da ne zahtjeva te intervencije u korist sebe kao titulara, već su titulari isključivo treće (sada preminule) osobe.

12.1. Doduše, tužitelj ovo potonje zahtjeva kao nasljednik svoga prednika, ali u konkretnom slučaju, njegov položaj univerzalnog sukcesora se u ovoj parnici ograničava na njegovom postupovnopravnom statusu – postojanju aktivne legitimacije za vođenje ovoga postupka za vraćanje zemljišnoknjižnog stanja u prijašnje, u korist njegovog prednika (uostalom, ova postupovnopravna legitimacija je tužitelju potvrđena i rješenjem ovoga suda poslovnog broja Rev 103/2021-2 od 16. veljače 2021.).

12.2. Eventualnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva (u koju ocjenu merituma ovaj sud, ovom odlukom, nikako ne ulazi), tužitelj (tom sudskom odlukom) neće izravno steći nijedno pravo na ostavinu ili iz ostavine, nego će se zemljišnoknjižno stanje „povratiti“ u stanje vlasništva njegovog prednika. Tužitelj će tek poslije toga morati, raspoloživim mu pravnim sredstvima (kroz adekvatne sudske postupke) eventualno ishoditi svoje pravo na tim nekretninama.

13. Već temeljem navedenog je jasno da se u konkretnom slučaju ne radi o nasljednopravnom zahtjevu u smislu navedene odredbe ZN-a, nego da je inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev formalnopravno koncipiran, i treba ga sagledavati, kao jedinstveni zahtjev brisovne tužbe pravnog sljednika nekoć upisanog suvlasnika.

13.1. Činjenica da se povrh zahtjeva za brisanje sadašnjeg i za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, zahtjeva i istovremeni upis prava suvlasništva u korist (revizijski sud ovdje naglašava sljedeće) prednika tužitelja pok. J. G. pok. A. (dakle, nikakvog prava samog tužitelja), ne daje u ovom, konkretnom, slučaju, cjelokupnom tužbenom zahtjevu nikakav drugi karakter osim onog brisovnog, jer sveukupnim tužbenim zahtjevom tužitelj supstancijalno zapravo samo smjera na uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja.

14. Nadalje je za obrazložiti da, iako se priroda tužbenog zahtjeva prvenstveno ima sagledavati u okviru zahtjeva postavljenog po samom tužitelju, kao i u okviru činjeničnog supstrata kakvog ga predstavlja tužitelj, specifična priroda nasljedničkopravnog zahtjeva (zbog kojeg je ponekad otežano razlučiti je li se tužbeni zahtjev, odnosno odluka po postavljenom zahtjevu, temelji na suprotstavljanju isključivo nasljednopravnih ili (i) singularnih ovlaštenja) rezultira time da će se kod ocjene predmeta razmatranja i pravnog pristupa, kao i kod pravne kvalifikacije tužbenog zahtjeva, kod takvih vrsta zahtjeva, morati uzimati u obzir i istaknuti prigovori tuženika.

14.1. Tako u ovom, konkretnom slučaju, tuženici kao bitan prigovor ističu i da, u odnosu na predmetnu nekretninu, oni svoje pravo ne crpe iz nasljednog prava po zajedničkom stranačkom predniku (pok. J. G.), nego po singularnom pravu koje je sa (sada pokojnih) J. i J. G. prešlo na prednika tuženika (sada pok.) D. G. i to singularnim pravnim poslom za njihova života – ugovorom o darovanju iz 1977. godine. Stoga se ovaj predmet neće moći riješiti samo u okviru sagledavanja eventualno suprotstavljenih konkurirajućih nasljednih prava parničnih stranaka, nego i razmatrajući odnose koji izlaze iz domene nasljednopravnih, čime se ovakvom zahtjevu (čak i neovisno o onom prethodno zaključenom u toč. 13.) dodatno negira karakter nasljedničkog.

15. Sve navedeno čini neodrživim pravni pristup drugostupanjskog suda o pravnoj kvalifikaciji predmetnog tužbenog zahtjeva kao nasljedničkog te je pravno shvaćanje ovoga suda da se ovdje (toč 7.), uzimajući u obzir sve posebne okolnosti ovoga, konkretnog slučaja, radi o jedinstvenoj brisovnoj tužbi.

16. Slijedom svega navedenog, ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešnog postupovnopravnog pristupa nižestupanjskih sudova pa je valjalo, temeljem odredbe čl. 394. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

17. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sudov ponovno provesti postupak i donijeti novu, zakonitu odluku.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije (toč. II. izreke) utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.