REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3974/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A. S., CA, SAD, OIB …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika J. P., iz K., OIB …, zastupanog po punomoćniku Ž. D., odvjetniku iz P., radi namirenja tražbine iz založene stvari, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-770/2020-2 od 5. svibnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-212/2018-10 od 19. srpnja 2019., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-770/2020-2 od 5. svibnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-212/2018-10 od 19. srpnja 2019.
2. 1. U prijedlogu je postavio slijedeća pravna pitanja:
1. U slučaju kada tužitelj kao zajmodavac ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ugovora o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju), a isti nije stranka u odnosu na javnog bilježnika niti sudionik pravnog posla u smislu odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu (nadalje u tekstu: ZJB), te istome javni bilježnik ne može staviti potvrdu ovršnosti na predmetni ugovor o zajmu temeljem odredbe članka 54. stavka 7. ZJB- a, je li tužba radi namirenja potraživanja tužitelja prodajom založene stvari, odnosno nekretnine, jedino pravno sredstvo temeljem kojeg je tužitelj u mogućnosti ostvarivati svoja prava iz Ugovora o zajmu sklopljenog u formi javnobilježničkog akta s tuženikom, odnosno predstavlja li tužba radi namirenja potraživanja kao takva valjani pravni interes za podnošenje tužbe u parničnom postupku?
2. Je li ugovor o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju) bez iskazane klauzule ovršnosti ovršna isprava?".
2. 2. U prijedlogu tvrdi da su navedena pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, posebno imajući u vidu činjenicu da je zauzeto stajalište nižestupanjskih sudova u izravnoj koliziji sa citiranim odredbama ZJB-a te službenog očitovanja Hrvatske javnobilježničke komore, koja potvrđuje navode tužitelja o pravnom interesu za pokretanje ovosudnog parničnog postupka.
3. Iznoseći razloge važnosti navedenim pitanjima poziva se na odluke: Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3448/2018-2 od 16. siječnja 2020., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3362/18 od 16. travnja 2019., i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-275/2019-2 od 17. prosinca 2019. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da tužitelju temeljem odredbe čl. 385.a ZPP-a dopustiti reviziju
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika uz sijedeće obrazloženje:
"9. Predmetni ugovor o zajmu sukladno čl. 54. st. 1. ZJB-a predstavlja javnobilježnički akt, koji u smislu čl. 23. toč. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može pokrenuti ovrha. Naime, ugovor sadrži činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, tj. obvezu vraćanja kredita u jednakim mjesečnim ratama, kao i izjavu zajmoprimca i ovdje tuženika, kao jamca, da se na temelju tog akta protiv njih može neposredno pokrenuti ovrha na predmetnim nekretninama i cjelokupnoj imovini radi ostvarenja dužne činidbe nakon njezine dospjelosti, kao i potvrdu javnog bilježnika I. M. broj OV-1634/11 od 7. lipnja 2011. o solemnizaciji ugovora, a koja potvrda u smislu čl. 230. st.1. ZPP-a predstavlja javnu ispravu, s time da stranke tijekom postupka sukladno čl. 230. st. 3. ZPP-a nisu predložile nijednog dokaza da su u istoj neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljena. Stoga, analognom primjenom čl. 263. st. 2. OZ-a predmetni ugovor ima učinak sudske nagodbe pa je primjenom čl. 323. ZPP-a tužbu trebalo odbaciti, slijedom čega je odlučivanjem o tužbenom zahtjevu počinjena prethodno navedena bitna procesna povreda.
10. Navodi tužitelja kako nije u mogućnosti pokrenuti ovršni postupak jer ne raspolaže izvornikom ugovora kao ovršnom ispravom, nisu osnovani. Naime, čl. 16. predmetnog ugovora utvrđeno je da je ugovor sastavljen, potpisan i solemniziran u šest primjeraka, s time da četiri primjerka preuzima zajmodavac, jedan korisnik zajma, a jedan javni bilježnik. Dakle, iz ugovora proizlazi da su tužitelju uručena četiri primjerka solemniziranog ugovora pa kako tužitelj nije iznio konkretne razloge zbog čega ne raspolaže izvornikom ugovora kako to tvrdi, niti je u tom pravcu dostavio dokaze, njegova tvrdnja ostaje nedokazana".
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena navedena pravna pitanje te su za njih određeno izloženi određeni razlozi.
8. 1. Međutim, postavljajući prvo pravno pitanje tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da on kao zajmodavac ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ugovora o zajmu, iako je drugostupanjski sud utvrdio da tužitelj tu činjenicu nije dokazao jer mu je pri solemnizaciji ugovora uručeno četiri primjerka predmetnog ugovora o zajmu. Utoliko odluke na koje se poziva nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i ne mogu biti razlog važnosti prvom postavljenom pitanju.
8. 2. Ni drugo pitanje nije važno, jer se njime traži odgovor na to je li ugovor o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju) bez iskazane klauzule ovršnosti ovršna isprava, s obzirom da u pobijanoj odluci nije izneseno pravno shvaćanje prema kojem bi ugovor o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju) bez iskazane klauzule ovršnosti bio ovršna isprava.
9. Kako postavljena pitanja, koje je tužitelj postavio ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
