REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 589/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja G. B. iz Z., OIB ... , zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika P. b. S. I. iz Z. ... , OIB ... , zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-974/2020-2 od 22. listopada 2020., kojom je potvrđena, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1337/2019-33 od 7. srpnja 2020., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-974/2020-2 od 22. listopada 2020., i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1337/2019-33 od 7. srpnja 2020., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici tužiteljici isplatiti 4.607,17 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi joj troškove postupka u iznosu od 6.687,50 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-191/2021-3 od 17. veljače 2021. dopustio je reviziju protiv drugostupanjske presude radi pitanja:

"1. Obračunavaju li se prilikom mjesečnog fonda radnih sati za zaposlenike u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja u redovne radne sate i blagdani i neradni dani ako takvi dani padaju od ponedjeljka do petka, odnosno tvori li redovni mjesečni fond radnih sati zaposlenika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja, ili umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja, ili umnožak radnih dana bez subota i nedjelja?

2. Primjenjuje li se zaključak 153. Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora na obračun mjesečnog fonda radnih sati za djelatnike u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju?

3. Uzima li se kod stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora prvotno naznačena vrijednost predmeta spora, kao orijentir za uspjeh stranaka u sporu do konačne specifikacije tužbenog zahtjeva, te predstavlja li specifikacija tužbenog zahtjeva kod stupnjevite tužbe djelomično povlačenje tužbe, te treba li tuženiku u tom slučaju priznati trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, te obveže tužitelja da joj nadoknadi troškove postupka i troškove revizijskog postupka.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženica pogrešno primjenjujući odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13), odnosno odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje: KU/18), pogrešno obračunala mjesečni fond radnih sati, a posljedično tom i broj prekovremenih sati, te su predmet spora i troškovi postupka.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženice mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/19.

9. Navedene odredbe glase:

"Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.".

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, a koje glasi:

"Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13, 96/15) vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15?)".

11. Navedene odredbe glase:

"Članak 18.

Ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Sjedište povjerenstva je u ministarstvu.

Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora:

– daje obvezujuća tumačenja odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane,

– prati izvršavanje ovoga Ugovora,

– izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

Članak 19.

Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova.

Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku.

Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanju rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Ugovora. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane.

Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje.

Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.".

12. Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

13. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

14. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem“ i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.".

15. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15, na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.".

16. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

17. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

18. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

19. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.".

20. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

21. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

22. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženice da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

23. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

24. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18.

25. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/19.

26. Budući da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje (kolovoza 2015. do travnja 2019.), neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim u cijelosti.

27. Slijedom iznesenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153., nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

28. U odnosu na treće pitanje drugostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u konkretnom slučaju postupak pokrenuo stupnjevitom tužbom u smislu odredbe članka 186.b ZPP-a, uz obvezu da će po pribavi podataka od tuženika i provedenog financijskog vještačenja urediti tužbeni zahtjev na način da će zatražiti određeni iznos, da je po provedenom vještačenju tužitelj zatražio utuženi iznos od 4.607,17 kn, pa smatra da navedeni iznos predstavlja vrijednost predmeta spora u ovom postupku (članak 186.b stavak 4. ZPP-a), te da se, protivno tvrdnjama tuženika, s obzirom na takvo postupanje tužitelja, ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe, posljedično čemu je pravilno tužitelju odmjeren trošak prema tarifnom stavku i bodovima sukladno tako određenoj vrijednosti predmeta spora za radnje poduzete po punomoćniku tužitelja.

29. Tuženik u reviziji navodi da je tužitelj u ovom predmetu prvotno postavio tužbeni zahtjev sukladno čl. 186.b ZPP-a, da u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, ali je tijekom postupka (na pripremnom ročištu) istu naznačio u iznosu od 10.001,00 kn, da bi u podnesku od 21. siječnja 2020., postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.607,17 kn, te smatra da je tužitelj time djelomično povukao tužbu, s obzirom da je vrijednost predmeta spora prvotno glasila na iznos od 10.001,00 kn. Dalje je naveo da je tuženik na raspravi od 12. veljače 2020., izjavio da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe, te je pritom zatražio naknadu parničnog troška za djelomično povučenu tužbu. Smatra da je tužitelj podneskom od 21. siječnja 2020., snizio tužbeni zahtjev, a što predstavlja djelomično povlačenje tužbe, nakon čega je tuženik u zakonskom roku u smislu čl. 164. st. 8. ZPP-a zatražio da mu tužitelj naknadi parnični trošak, te da je sud o takvom zahtjevu tuženika trebao odlučiti.

30. Mjerodavne odredbe ZPP-a, za pitanje troškova postupka u navedenoj situaciji, glase:

" Članak 35.

Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

Članak 40.

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Članak 186.

Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.).

Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.

Članak 191.

Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

Članak 193.

Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

Tužba se uz izričiti pristanak tuženika može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred sudom prvog stupnja dovršava. U tom slučaju tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj suglasnosti za povlačenje tužbe.

Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

Članak 186.b

Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona.".

31. 1. Pri iznošenju odgovora na postavljeno pitanje važno je naglasiti da je novelom 2003. uvedena je u hrvatsko parnično procesno pravo posebna vrsta kondemnatorne tužbe – tzv. stupnjevita tužba. Stupnjevita tužba je izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP-a). Njome se omogućuje utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu sasvim poznati, zbog toga što mu te podatke tuženik kojem su ti podaci poznati ili dostupni odbija priopćiti ili mu uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe je slojevit, ostvaruje se u dva stupnja: u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe. Prilikom podnošenja stupnjevite tužbe sudu samo manifestacijski zahtjev već u tužbi treba biti određen, a tužitelj će konačni i određeni zahtjev postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke.

31. 2. Dakle, postupak u povodu stupnjevite tužbe odvija se u dva stadija. U prvom se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu u smislu odredbe čl. 186.b st. 1. ZPP-a, a zatim, nakon što tužitelj pobliže odredi svoj sljedeći zahtjev u smislu odredbi čl. 186.b st. 2. ili st. 3. ZPP-a, o drugom zahtjevu. Ako tužitelj u skladu sa sudskim rješenjem precizira tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe, daljnji postupak provodi se kao u povodu svake kondemnatorne tužbe. U tom slučaju sud konačnom presudom odlučuje o manifestacijskom zahtjevu i o naknadno određenom zahtjevu za isplatu.

31. 3. Kako u vrijeme podnošenja stupnjevite tužbe njegov drugi tužbeni zahtjev nije preciziran, kada ga tužitelj konačno odredi može se pokazati da treba ponovno naznačiti vrijednost predmeta spora. Ako taj drugi tužbeni zahtjev glasi na novčani iznos, tužitelj to ne treba učiniti jer upravo naznačena svota predstavlja vrijednost predmeta spora po ovom drugom tužbenom zahtjevu. U drugim slučajevima, kad se drugi precizirani tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, tužitelj treba naznačiti vrijednost predmeta spora sukladno odredbama 40. st. 2. ZPP-a. Pri tome se, odredba čl. 186. st. 5. ZPP-a, koja nalaže tužitelju da ponovno naznači vrijednost predmeta spora, odnosi na izračunavanje vrijednosti predmeta spora.

32. 1. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 186.b st. 5. ZPP-a, a prema kojoj je tužitelj dužan već u tužbi iz čl. 186.b st. 1. ZPP-a naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu sa čl. 40. st. 2. ZPP-a, te da je prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. toga članka dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ZPP-a, kao i sadržaj odredbe čl. 186. st. 1. i 2. ZPP-a nedvojbeno proizlazi da je tužitelj trebao već u tužbi označiti vrijednost predmeta spora (dalje VPS) i manifestacijskog zahtjeva. Tužitelj je u ovom slučaju to učinio na pripremnom ročištu i označio VPS-a u iznosu od 10.001,00 kn, pa se sukladno tome trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu, do uređenja tužbe, odnosno postavljanja kondemnacijskog zahtjeva treba odrediti prema toj VPS.

32. 2. Kako je tužitelj 21. siječnja 2020. postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.607,17 kn, time, suprotno tvrdnji tuženika, nije djelomično povukao tužbu za preostali iznos (do iznosa od 10.001,00 kuna), neovisno od toga što je VPS prvotno glasila na iznos od 10.001,00 kn, jer se radi o dva različita zahtjeva, od kojih je jedan nenovčani-manifestacijski, a drugi kondemnatorni na isplatu konkretno određenog iznosa, koji tijekom postupka nije mijenjan. Prema tome, navodi tuženika da se na raspravi od 12. veljače 2020. nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, i da te je pritom potraživao naknadu parničnog troška, s obzirom da je smatrao da je tužitelj djelomično povukao tužbu, su potpuno irelevantni kada nije ni došlo do povlačenja tužbe. Stoga pogrešno tuženik smatra da je tužitelj podneskom od 21. siječnja 2020., snizio tužbeni zahtjev, a što bi predstavljalo djelomično povlačenje tužbe, te da je sud o takvom njegovom zahtjevu (o trošku) trebao odlučiti.

33. Slijedom iznesenoga za zaključiti je:

Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva ( čl. 40. st. 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe.

34. Iz navedenih razloga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u svezi čl. 400. st. 3. ZPP-a ukinuti i odluku o troškovima postupka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

35. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.