REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 636/2018-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. F. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika D. F., optuženika T. H., optuženice K. H. i optuženika H. P., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 9. travnja 2018. broj K-16/2017-78, u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika D. F., M. D., odvjetnika iz O. i branitelja optuženika K. F., Z. D., odvjetnika iz O.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženice K. H., a u povodu tih žalbi te žalbi optuženika D. F., optuženika T. H. i optuženika H. P., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u cijelosti te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I., žalbe optuženika D. F., optuženika T. H. i optuženika H. P. postale su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku od 9. travnja 2018. broj K-16/2017-78, proglašeni su krivima:

1.1. Optuženik D. F. zbog tri kaznena djela protiv gospodarstva, i to zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisana u točkama 1. i 2. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude, za koja su mu utvrđene kazna zatvora od jedne godine (točka 1.) te uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. kazna zatvora od osam mjeseci (točka 2.) te poticanja na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u

I Kž 636/2018-8

gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/11., opisanog u točki 3. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude, za koje mu je, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci pa je optuženik D. F. za ta djela i uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine.

1.1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku D. F. je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. travnja 2015. do 26. svibnja 2015.;

1.2. Optuženik T. H. zbog dva kaznena djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisana u točkama 3. i 4. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude, za koja su mu, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., utvrđene kazne zatvora od šest mjeseci za svako djelo pa je optuženik T. H. za ta djela i uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 11 mjeseci, a na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik T. H. u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku T. H. će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. travnja 2015. do 26. svibnja 2015.;

1.3. Optuženica K. H. zbog dva kaznena djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisana u točkama 5. i 6. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude, za koje su joj, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., utvrđene kazne zatvora od šest mjeseci za svako djelo pa je optuženica K. H. za ta djela i uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora od 11 mjeseci, a na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđena neće biti izvršena ako optuženica K. H. u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženici K. H. će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. travnja 2015. do 26. svibnja 2015.

1.4. Optuženik H. P. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/11., opisanog u točki 6. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude, za koje je, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., osuđen na kazna zatvora od osam mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku H. P. je izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik H. P. u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

I Kž 636/2018-8

1.4.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku H. P. će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. travnja 2015. do 26. svibnja 2015.

2. Na temelju članka 560. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17), utvrđeno je da 1.803.481,94 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik D. F. ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. opisanim u točki 3. izreke prvostupanjske presude te da taj novčani iznos postaje imovina Republike Hrvatske. Ujedno je naloženo optuženiku D. F. da Republici Hrvatskoj isplati 1.803.481,94 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude i to pod prijetnjom ovrhe.

2.1. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08-17 odlučeno je da je optuženik D. F. dužan na ime naknade štete isplatiti oštećeniku H. š. d.o.o. ukupno 15.348.549,86 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok je u preostalom dijelu imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenik H. š. d.o.o. upućen u parnicu.

2.2. Također je odlučeno da će se o troškovima kaznenog postupka u skladu s člankom 148. stavkom 5. ZKP/08-17 odlučiti posebnim rješenjem.

3. Nasuprot tome, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08-17, optuženik D. V. i optuženik K. F. oslobođeni su optužbe zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11.

3.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-17 odlučeno je da troškovi iz članka 145. stavka 2. točaka 1.-5. ZKP/08-17 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv te presude žalbu su podnijeli:

4.1. Državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08-17) u odnosu na oslobađajući dio presude te zbog odluke o kaznenoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP/08-17) u odnosu na osuđujući dio presude. Žalbom se predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ukine pobijanu presudu u njezinom oslobađajućem dijelu te da u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a u njezinom osuđujućem dijelu da ju preinači na način da opt. D. F. izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju, a da se optuženicima T. H., K. H. i H. P. izreknu bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju“.

4.2. Optuženik D. F. po branitelju M. D., odvjetniku iz O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni odnosno o oduzimanju imovinske koristi,

I Kž 636/2018-8

s prijedlogom „da II-stupanjski sud prihvati njegovu žalbu, preinači I-stupanjsku presudu i njega oslobodi optužbe, ili da II-stupanjski sud prihvati njegovu žalbu, ukine I-stupanjsku presudu i predmet vrati I-stupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“ U žalbi je zatraženo da se optuženika i njegovog branitelja izvijesti o sjednici na kojoj će se odlučivati o podnesenim žalbama.

4.3. Optuženik T. H. po branitelju V. O., odvjetniku iz N., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili preinači i okrivljeni oslobodi od optužbe“.

4.4. Optuženica K. H. po braniteljici V. Š., odvjetnici iz N., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom „da se usvoji njezina žalba i da se pobijana presuda preinači i ista oslobodi od krivnje i odgovornosti, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na dopunu postupka, te da se branitelj optužene pozove na sjednicu vijeća“.

4.5. Optuženik H. P. po branitelju T. B., odvjetniku iz O. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da pobijanu presudu preinači te IV-okrivljenog oslobodi optužbe, odnosno podredno da presudu ukine i predmet vrati I-stupanjskom sudu na ponovni postupak“.

5. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbe optuženika T. H., K. H. i H. P., predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, žalbe II-opt. T. H., III- opt. K. H. i IV-op H. P. odbije kao neosnovane“.

5.1. Na žalbu državnog odvjetnika odgovore su podnijeli:

5.1.1. Optuženik T. H. po branitelju V. O., odvjetniku iz O., s prijedlogom „da se okrivljenik oslobodi od optužbe“.

5.1.2. Optuženik H. P. po branitelju T. B., odvjetniku iz O., predlažući kao u žalbi.

5.1.3. Optuženik D. V. po branitelju M. V., odvjetniku iz O., s prijedlogom „Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu“. U odgovoru je zatraženo da se branitelja optuženika izvijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda u ovom kaznenom predmetu.

5.1.4. Optuženik K. F. po branitelju Z. D., odvjetniku iz O., predlažući „Da Vrhovni sudu RH odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i u odnosu na VI-opt. K. F. potvrdi prvostupanjsku presudu“ te da se optuženika i branitelja izvijesti o vremenu održavanja sjednice drugostupanjskog vjeća.

I Kž 636/2018-8

5.2. Optuženici D. F. i K. H. nisu odgovorili na žalbu državnog odvjetnika.

6. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika D. F., M. D., odvjetnika iz O. i branitelja optuženika K. F., Z. D., odvjetnika iz O., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izvješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, optuženik D. F., optuženica K. H. i njezina braniteljica V. Š., odvjetnica iz O., optuženik D. V. i njegov branitelj M. V., odvjetnik iz O. te optuženik K. F. pa je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22.; dalje: ZKP/08-22), održana u njihovoj odsutnosti.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženice K. H. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 su osnovane, a postupajući u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08-22 i člankom 479. ZKP/08-22 u povodu tih žalbi te žalbi optuženika D. F., optuženika T. H. i optuženika H. P., a po službenoj dužnosti, ovaj je sud utvrdio da je navedena bitna postupovna povreda počinjena u odnosu na sve optuženike, zbog čega je pobijanu presudu trebalo, što prihvaćanjem žalbi državnog odvjetnika i optuženice K. H., a što po službenoj dužnosti, ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uslijed čega su žalbe optuženika D. F., optuženika T. H. i optuženika H. P., postale bespredmetne.

9. U pravu su državni odvjetnik te optuženica K. H. kada u podnesenim žalbama (državni odvjetnik samo u odnosu na oslobađajući dio presude) tvrde da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 jer da ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kako u odnosu na oslobađajući dio presude, tako i u odnosu na osuđujući dio presude te da su razlozi koji su navedeni u presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Zbog toga je u odnosu na oslobađajući dio presude i točku 3. izreke osuđujućeg dijela presuda ukinuta prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika te po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-22, a u odnosu na točke 5. i 6. izreke i optuženicu K. H. presuda je ukinuta prihvaćanjem njezine žalbe, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta primjenom članka 479. ZKP/08-22 jer su razlozi izneseni u žalbi K. H. od koristi i za optuženike D. F., T. H. i H. P. koji su se žalili zbog bitne povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, ali nisu na ovakav način istaknuli navedenu bitnu postupovnu povredu, nego su u žalbama parafrazirali navedenu zakonsku odredbu bez ikakvog obrazloženja u čemu bi se ona sastojala. Stoga je u povodu prihvaćenih žalbi, po službenoj dužnosti trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu i u odnosu na preostali dio osuđujuće presude. Uslijed svega toga su žalbe optuženika D. F., optuženika T. H. i optuženika H. P., postale bespredmetne.

I Kž 636/2018-8

9.1. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da su u pobijanoj presudi u odnosu na oslobađajući dio i točku 3. osuđujućeg dijela u odnosu na odlučne činjenice izneseni proturječni razlozi.

9.2. Naime, kao što to pravilno uočava državni odvjetnik, prvostupanjski sud je, obrazlažući osuđujući dio pobijane presude (stranica 30., odlomak 2.) naveo: „Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da su I-opt. D. F., II-opt. T. H., V-opt. D. V., VI- opt. K. F. i S. S. dogovorili, a na traženje I-opt. D. F., da se sa žiro-računa ili blagajne TD C. d.o.o. isplati više pozajmica formalno na ime V-opt. D. V., VI-opt. K. F. i S. S., a da su oni po isplati novac predali I-opt. D. F., ili po njegovom nalogu izvršili uplate drugim osobama, a sve to sa ciljem da I-opt. D. F. pribave znatnu protupravnu imovinsku korist.“. Nasuprot tome, obrazlažući oslobađajući dio pobijane presude, prvostupanjski sud je naveo (stranica 38., odlomak 3.): „Analizom navoda obrana I, V i VI-optuženika, te iskazom S. S. i usporedbom istih sa utvrđenjima vještaka knjigovodstvene struke proizlazi utvrđenim da radnje V i VI-optuženika, te namjera poduzimanja istih nije bila usmjerena na pribavljanje znatne nepripadne imovinske koristi I-opt. D. F..“. Dakle, u odnosu na optuženike D. V. i K. F. koji su oslobođeni optužbe za počinjenje kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11. se kod obrazlaganja točke 3. osuđujućeg dijela navodi da su u dogovoru s ostalim suoptuženicima postupali s namjerom da optuženiku D. F. pribave imovinsku korist, dok se kod obrazlaganja oslobađajućeg dijela presude tvrdi da nisu imali takvu namjeru, što je međusobno proturječno i zbog toga se u tom dijelu pobijana presuda ne može valjano ispitati.

9.3. Također s pravom upire državni odvjetnik i na daljnju proturječnost unutar obrazloženja prvostupanjske presude. Naime, obrazlažući točku 3. izreke pobijane presude u osuđujućem dijelu, prvostupanjski sud utvrđuje da je postupanjem optuženika T. H. koji je na zahtjev optuženika D. F. isplatio optuženicima D. V. i K. F. te S. S. više pozajmica svjestan da optuženik D. F. primljeni iznos novca neće vratiti, čime je na opisani optuženiku D. F., a na štetu trgovačkog društva C. d.o.o. pribavljena protupravna imovinska korist od 1.803.481,94 kuna, dok u odnosu na oslobađajući dio utvrđuje da trgovačko društvo C. d.o.o. radnjama optuženika D. V. i K. F. nije pretrpjelo nikakvu štetu. Stoga su i u tom dijelu razlozi u pobijanoj presudi razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, zbog čega se presuda ni u tom dijelu ne može valjano ispitati.

9.4. Osim toga, ispitujući u odnosu na ovaj dio presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio postojanje i daljnjeg oblika bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 jer je u pobijanoj presudi izreka proturječna samoj sebi i stoga nerazumljiva pa se pobijana presuda niti zbog toga ne može ispitati.

9.5. Naime, pobijanom su presudom u točki 3. osuđujućeg dijela izreke, optuženici D. F. i T. H. proglašeni krivima i to optuženik D. F. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi s članom 37. KZ/11., a optuženik T. H. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. Pritom su u točki 3., osim radnji za koje su terećeni optuženici D. F. i T. H., opisane i radnje za koje su terećeni i u oslobađajućem dijelu presude oslobođeni optuženici D. V. i K. F.. Jednaka je situacija i s činjeničnim opisom u oslobađajućem dijelu presude jer su i tu, osim radnji optuženika D. V. i K.

I Kž 636/2018-8

F. koji su oslobođeni optužbe, opisane i radnje za koje su optuženici D. F. i T. H. proglašeni krivima. Doduše, jedan dio činjeničnog opisa iz optužnice je u oslobađajućem dijelu ispušten, ali većina radnji optuženika koji su proglašeni krivima je opisana i u tom dijelu. U takvoj pravnoj situaciji, kada je prvostupanjski sud utvrdio da dvojica od optuženika čije su radnje sadržane u istoj točki činjeničnog opisa nisu počinili na teret im stavljeno kazneno djelo, a ostali jesu, prvostupanjski sud je trebao razdvojiti jedinstveni činjenični opis optuženja u dvije točke. Jedna je točka činjeničnog opisa trebala sadržavati subjektivne i objektivne sastavnice samo kaznenih djela za koje su optuženici D. V. i K. F. oslobođeni optužbe, a druga je točka trebala sadržavati samo sastavnice djela za koja su optuženici D. F. i T. H. proglašeni krivima. No, proglašavajući krivima optuženike D. F. i T. H. za cjelokupni činjenični opis kako je on sadržan u optužnici zajedno s radnjama i drugih suoptuženika, a potom oslobađajući optužbe optuženika D. V. i K. F. za gotovo isti činjenični opis u oslobađajućem dijelu presude, prvostupanjski je sud pogriješio i izreku presude učinio proturječnom samoj sebi, a time je izreka pobijane presude postala nerazumljiva te se zato ne može ispitati.

10. S pravom u svojoj žalbi tvrdi optuženica K. H. da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa je nije moguće ispitati.

10.2. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, nakon što je pobrojao sve dokaze izvedene čitanjem, iznio sadržaj obrane svih optuženika te sadržaj pojedinih isprava, nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja i strojarskog vještačenja, utvrđuje ukratko ponavljajući činjenični opis djela da je ova optuženica počinila djela za koja je u izreci pobijane presude pod točkama 5. i 6. proglašena krivim. Pritom prvostupanjski sud uopće ne ocjenjuje provedene dokaze niti ih dovodi u međusobnu vezu, odnosno u vezu s obranom optuženice, a iskaze u tijeku postupka ispitanih svjedoka niti ne spominje, bilo da ih reproducira, bilo da ih dovodi u vezu s ostalim u tijeku postupka izvedenim dokazima te obranom. Također ne daje niti ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženice K. H.. Pritom je u obrazloženju izostala bilo kakva raščlamba, kako objektivnih elemenata optuženici na teret stavljenih kaznenih djela, tako i njezinog subjektivnog odnosna prema tim djelima.

10.3. Ovakvim obrazlaganjem prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao razloge o odlučnim činjenicama, odnosno nije jasno i nedvosmisleno obrazložio iz kojih razloga proizlazi da je dokazano da je optuženica počinila svako od kaznenih djela stavljena joj na teret optužnicom Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku i to upravo na način kako je opisano u točkama 5. i 6. izreke osuđujućeg dijela pobijane presude. Dakle, prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude nije naveo iz čega proizlaze, kako objektivni, tako i subjektivni elementi bića kaznenih djela za koja je optuženica proglašena krivom. Također je prvostupanjski sud ovakvim uopćenim obrazloženjem propustio dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, odnosno dati razloge zbog kojih vjeruje knjigovodstveno-financijskom te strojarskom vještačenju, a ne prihvaća optuženičinu obranu, kao i dati razloge zbog kojih smatra da je svako od djela iz izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude za koje ja ovu optuženicu proglasio krivom počinjeno upravo na način opisan u izreci. Pritom sud u potpunosti propušta obranu optuženice K. H. dovesti u vezu s

I Kž 636/2018-8

obranama ostalih suoptuženika te iskazima svjedoka, koji se u presudi samo nabrajaju kod izvedenih dokaza.

10.4. Premda ostali suoptuženici koji su pobijanom presudom proglašeni krivima ne ističu ovu postupovnu povredu na ovakav način, odnosno ne obrazlažu je (iako optuženici D. F. i T. H. kroz pobijanje činjenica navode i da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama), ovaj je sud, u skladu s člankom 479. ZKP/08-22 utvrdio da su razlozi navedeni u žalbi optuženice K. H. od koristi i za optuženike D. F., T. H. i H. P., zbog čega je presuda ukinuta i u odnosu na te optuženike. Doduše, u odnosu na optuženika D. F. su u presudi dati neki razlozi (što nije slučaj kod optuženice H.), međutim, i tu su u potpunosti izostali razlozi zbog kojih prvostupanjski sud ne prihvaća optuženikovu obranu, koja nije dovedena u vezu s iskazima većine svjedoka, od kojih neki i potvrđuju optuženikovu obranu, a niti s obranama drugi suoptuženika.

10.5. Osim toga, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-22, ovaj je sud utvrdio da ni oslobađajući dio pobijane presude, uz već utvrđene proturječnosti po žalbi državnog odvjetnika, ne sadrži razloge o odlučim činjenicama na jednak način kao i osuđujući dio presude.

11. Slijedom svega navedenog trebalo je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08- 22, što prihvaćanjem žalbi državnog odvjetnika i optuženice K. H., a što po službenoj dužnosti, pobijanu presudu ukinuti u cijelosti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uslijed čega su žalbe optuženika D. F., T. H. i H. P. postale bespredmetne.

. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno provesti sve raspoložive (po potrebi i nove) dokaze i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, vodeći računa o svemu na što je upozoren ovim rješenjem. Tu će odluku valjano i potpuno obrazložiti, vodeći pritom računa da obrane optuženika i u tijeku postupka izvedene dokaze nije dovoljno samo interpretirati uz puko utvrđenje da iz izvedenih dokaza proizlazi da su optuženici počinili na teret im stavljena kaznena djela, pritom navodeći ukratko sadržaj činjeničnih opisa kaznenih djela, nego je potrebno jasno i argumentirano izvedene dokaze dovesti u međusobnu vezu, kao i u vezu s obranama optuženika, i utvrditi iz kojeg dokaza proizlazi (odnosno, kod oslobađajuće presude ne proizlazi) koja od odlučnih činjenica. Također je potrebno navesti i zbog čega sud vjeruje ili ne vjeruje pojedinom dokazu, odnosno zbog čega ga prihvaća ili ne prihvaća, a naročito je potrebno osvrnuti se na obrane optuženika.

12.1. Upravo u odnosu na obrane optuženika, prvostupanjski sud će obratiti naročitu pozornost na iskaze svjedoka koji su ispitani u tijeku postupka i koji u određenim dijelovima potkrepljuju obrane pojedinih optuženika, o čemu u prvostupanjskoj presudi uopće nema riječi. Čak štoviše, gotovo svi svjedoci, osim što je navedeno da su ispitani, odnosno da su njihovi iskazi pročitani, u pobijanoj presudi nisu ni spomenuti, a niti se vidi iz presude zbog čega njihovi iskazi nisu prihvaćeni, kao što nisu prihvaćene ni obrane optuženika, premda su neke u dijelovima potkrijepljene obranama drugih suoptuženika ili iskazima ispitanih svjedoka, kao što to proizlazi iz

I Kž 636/2018-8

sadržaja zapisnika o ispitivanju svjedoka, a nije navedeno ni zbog čega sud te obrane, odnosno iskaze svjedoka ne prihvaća.

12.2. Također će prvostupanjski sud prilikom donošenja nove presude obratiti pozornost, u slučaju da donese ponovno osuđujuću presudu i optuženicima ublaži kazne, da se u izreci i obrazloženju poziva na iste odredbe o ublažavanju kazne jer se u pobijanoj presudi u izreci prvostupanjski sud kod ublažavanja kazni pozvao na članak 48. stavak 1. KZ/11., odnosno na odredbu prema kojoj se može izreći blaža kazna kada je to zakonom izričito propisano, a u obrazloženju navodi da su kod optuženika utvrđene naročite olakotne okolnosti koje opravdavaju blaže kažnjavanje, koja je mogućnost sadržana u članku 48. stavku 2. KZ/11.

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.