REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 739/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, Zagreb, Horvatovac 102/a, OIB: 28163265527, kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar, Zagreb, Masarykova 15, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1090/2021-4 od 13. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1275/20 od 21. siječnja 2021. u toč. I. i II. izreke, u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženice.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 43.959,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. srpnja 2019. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.
II/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.185,00 kn, u roku 15 (petnaest) dana.
III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 395,00 kn, kao neosnovan."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1275/20 od 21. siječnja 2021. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.645,00 kn, kao neosnovan."
3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda broj Revd 1646/2022-2 od 13. travnja 2022. zbog pitanja koje glasi:
"Može li se potraživanje tužitelja s osnove isplate dodatka na plaću radniku/djelatniku tužitelja, koji je poslodavac, visokoškolska ustanova, a koja sredstva na ime dodatka osigurava treća osoba, i koju isplatu je tužitelj izvršio, smatrati zahtjevom za naknadu štete, obzirom da se temeljem pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-284/2014-2 od 4. rujna 2018. ta isplata ima smatrati izdatkom za drugoga sui generis?"
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. U ovoj parnici radi se o odštetnom zahtjevu u visini 43.959,72 kn s naslova odštetne odgovornosti tuženice jer je tužitelj bio dužan temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08, 93/08, 2/09 i 142/10 – dalje: KU) isplatiti svom djelatniku naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a za ispunjenje te obveze tuženica nije osigurala i isplatila tužitelju sredstva sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 i 96/18 – dalje: ZZDVO), gdje je čl. 107. st. 1. toč. 2. propisano da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti kao njegove sastavnice financiraju iz državnog proračuna, dok je čl. 109. st. 3. istog Zakona propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.
8. Nije sporno da je tuženica sa Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje: Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dohodak za posebne uvjete rada i da je radniku tuženice Miroslavu Petrociju isplaćen utuženi iznos upravo na ime tog dodatka, na kojeg navedeni radnik nesporno ima pravo jer je to utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1904/12 od 31. srpnja 2013.
9. Nije sporno da tuženica nije tužitelju u sklopu ispunjenja svoje obveze iz čl. 107. ZZDVO posebno doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca.
10. Pravna osnova potraživanja tužitelja je naknada imovinske štete koja se sastoji u umanjenju imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog odnosa.
11. Sukladno odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) imovinska šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njenog povećanja.
12. Slijedom navedenog u odgovoru na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom sporu, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i sud drugog stupnja, tj. da je time što je tuženica sa Sindikatom sklopila KU kojim je radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji obvezuje tužitelja kao poslodavca i koji je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom, drugim propisom među kojima ulazi i KU, a pritom nije tužitelju ispunjenje obveze iz čl. 107. ZZDVO doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja, tuženica je propuštajući ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on ispunio iz postojećih sredstava kojima raspolaže, počinila štetnu radnju kojom je tužitelju umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos pa je tuženica stoga dužna i taj iznos naknaditi tužitelju. Iz izloženog jasnog proizlazi da u predmetnoj situaciji nije riječ o izdatku za drugoga sui generis (u tom smislu i ovaj sud u Rev 46/2022-3 od 28. rujna 2022. i Rev 276/2022-2 od 13. travnja 2022.).
13. Pritom je za naglasiti, da u slučaju kada je revizija dopuštena u odnosu na određeno pravno pitanje za koje je ocijenjeno da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao što je slučaj u ovom predmetu, revizijski sud nema mogućnosti ispitivanja pobijane presude izvan postupovnopravnog okvira koji određuje postavljeno pitanje i razlozi koji se odnose na njega. U tom smislu u ovoj pravnoj stvari cijeneći sve iznesene razloge, revizijski sud se ograničio isključivo na ispitivanje revizijskih navoda koji se odnose na određeno naznačeno pitanje zbog kojih je revizija dopuštena i razloge koji su bili od odlučnog značenja za odgovore na ta pitanja (čl. 391. st. 1. i čl. 385.a st. 2. ZPP). Stoga navode revizije da je za predmetno potraživanje nastupila zastara nije moguće uzeti u razmatranje.
14. Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tuženice odbiti i riješiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Rev 739/2022-2-1
ODVOJENO MIŠLJENJE
suca izvjestitelja Đura Sesse u predmetu ovog suda Rev-739/22
Zahtijevam da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz odluku u ovom predmetu i da se objavi na mrežnim stranicama E-spisa i Supra Nove zajedno sa odlukom u ovom predmetu.
1. U gore označenom predmetu ovaj sud je odlučivao u revizijskoj fazi postupka o pravilnosti pravnog shvaćanja suda drugog stupnja – Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske glede odštetnog zahtjevu tužitelja Sveučilišta u Zagrebu, Prirodoslovnog –matematičkog fakulteta u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske zbog isplate koju je tužitelj bio dužan isplatiti svom radniku na ime dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada.
2. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1646/22 od 13. travnja 2022. zbog pitanja koje glasi:
"Može li se potraživanje tužitelja s osnove isplate dodatka na plaću radniku/djelatniku tužitelja, koji je poslodavac, visokoškolska ustanova, a koja sredstva na ime dodatka osigurava treća osoba, i koju isplatu je tužitelj izvršio, smatrati zahtjevom za naknadu štete, s obzirom da se temeljem pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-284/2014 od 4. rujna 2018., ta isplata ima smatrati izdatkom za drugog sui generis?".
3. U ovoj parnici radi se o odštetnom zahtjevu s naslova odštetne odgovornosti tužene jer je tužitelj bio dužan temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08 ,93/08, 2/09 i 142/10 - dalje KU) isplatiti svom djelatniku naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a za ispunjenje te obveze tuženik nije osigurao i isplatio tužitelju sredstva sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 i 96/18 - ZZDVO), gdje je čl. 107. st. 1. t. 2. propisano da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti kao njegove sastavnice financiraju iz državnog proračuna, dok je čl. 109. st. 3. istog zakona propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.
Nije niti sporno da je tuženica sa Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dodatak za posebne uvjete rada i da je radniku tužene Saši Lekiću isplaćen utuženi iznos upravo na ime tog dodataka, na kojeg rečeni radnik nesporno ima pravo jer je to utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-13241/13 od 14. travnja 2014.
Rev 739/2022-2-1
Nije niti sporno da tuženica nije tužitelju u sklopu ispunjenja svoje obveze iz čl. 107. ZZDVO nije posebno doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca.
4. Većina u vijeću smatra da je pravni osnov potraživanja tužitelja je naknada imovinske štete koja se sastoji u umanjenu imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog odnosa.
Sukladno odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) imovinska šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njenog povećanja.
5. Slijedom navedenog u odgovoru na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom sporu, većina u vijeću u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i sud drugog stupnja, to jest da je time što je tuženica s Sindikatom sklopila KU kojom je radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji obvezuje tužitelja kao poslodavca i koji je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom, drugom propisima među koje ulazi i KU, a pri tome nije tužitelju u ispunjenju obveze iz čl. 107. ZZDVO doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja tuženica je propuštajući ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on i ispunio iz postojećih sredstva kojima raspolaže, počinila štetnu radnju kojom je tužitelju umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos pa je tuženica stoga dužna taj iznos naknaditi tužitelju.
6. Na žalost ne mogu se složiti sa stavom većine u ovoj pravnoj stvari i povodom odgovora na pitanja koje je u reviziji postavljeno, iz razloga koje iznosim u nastavku.
7. Odredbom čl. 4. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 i 96/18 – dalje ZZDVO) propisano je:
(1) Akademsku zajednicu čine svi nastavnici, suradnici, studenti i drugi sudionici u procesu visokog obrazovanja.
(2) Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.
(3) Akademske slobode pripadaju svim članovima akademske zajednice a obuhvaćaju slobodu znanstvenog i umjetničkog istraživanja i stvaralaštva, poučavanja, međusobne suradnje i udruživanja, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovom Zakonu.
(4) Akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća:
– utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata,
– izbor čelnika i nastavnika,
– upravljanje resursima s kojima raspolažu visoka učilišta.
Rev 739/2022-2-1
(5) Autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici
Hrvatskoj, sukladno ovom Zakonu, obuhvaća:
– uređenje unutarnjeg ustroja,
– utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa,
– financijsku autonomiju u skladu s ovim Zakonom,
– odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji,
– ostale oblike autonomije, sukladno ovom Zakonu.
(6) Akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje.
13. Dakle glede obveza tužitelja posebno valja istaknuti načela autonomije sveučilišta i njenih sastavnica u upravljanju resursima i glede financijske autonomije (čl. 4. st. 4. al. 3., i st. 5. al. 3.).
8. Odredbom čl. 107 ZZDVO propisano je:
(1) Visoka učilišta, instituti i druge znanstvene organizacije financiraju se iz:
1. sredstava osnivača,
2. državnog proračuna Republike Hrvatske,
3. proračuna županija, gradova i općina,
4. školarina,
5. prihoda od znanstvenih, istraživačkih, umjetničkih i stručnih projekata, znanstvenih i stručnih elaborata i ekspertiza,
6. zaklada, donacija i pomoći,
7. prihoda od nakladničke djelatnosti,
8. prihoda ostvarenih na tržištu,
9. prihoda od imovine, udjela u trgovačkim društvima, prihoda ostvarenih od pravnih osoba iz članka 66. ovoga Zakona, kao i prihoda od ulaganja fizičkih i pravnih osoba, 10. ostalih izvora.
Dakle izvori financiranja visokih učilišta pa i tuženika nisu samo sredstva iz priračuna već i druga sredstva, koja po prirodi stvari visoka učilišta koriste ili bi trebali koristiti za svoje potrebe ali i za ispunjavanje svojih zakonskih obveza.
9. Članom 109. st. 3. ZZDVO određeno je da se javna sveučilišta, veleučilišta i visoke škole financiraju se iz državnog proračuna uzimajući u obzir utvrđene kapacitete pojedinoga visokog učilišta, cijenu pojedinih studija te ocjenu o njihovoj kvaliteti na temelju vrednovanja iz članka 16. ovoga Zakona (st.1.), te da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju se korisnicima u ukupnom iznosu, a korisnici ih svojim proračunom raspoređuju za pojedine namjene, sukladno statutu i drugim općim aktima. Proračun sveučilišta donosi senat na prijedlog rektora, a proračun veleučilišta i visoke škole stručno vijeće na prijedlog dekana (st. 3.).
10. Dakle iz ove odredbe slijedi da je sveučilište dužno sredstva raspoređivati sukladno namjeni, ali sukladno statutu i drugom općim aktima.
Rev 739/2022-2-1
11. Prema Statutu Sveučilišta u Zagrebu – pročišćeni tekst iz 2017. Senat Sveučilišta donosi proračun na prijedlog Rektorskog zbora (čl. 21. st. 1. t. 4. Statuta).
12. Prema čl. 43. Statuta Fakultetsko vijeće donosi proračun i završni račun Fakulteta (st. 3. t. 5.).
13. Sukladno Pravilniku o osnovama financiranja Sveučilišta u Zagrebu, čl. 2. st. 2. propisano je da Sveučilište i njegove sastavnice kroz financijsko poslovanje osiguravaju materijalna i druga prva zaposlenika najmanje u mjeri predviđenoj kolektivnim ugovorim.
14. Člankom 3. Pravilnika u proračun Sveučilišta kao pravne osobe ulaze svi prihodi i rashodi Sveučilišta, a iz čl. 4. st. 1. Pravilnika slijedi da proračun sadržava sve prihode i rashode te primitke i izdatke sistematizirane financijskim propisima, a izrađeni su uvažavajući zakone i druge propise.
15. Prema tome, jasno je da autonomija sveučilišta i njegovih sastavnica, što je nesporno i tužitelj u sebi sadrži i autonomiju stavljanja proračuna ali i obvezu ispunjavanja svih obveza pa i onih predviđenih kolektivnim ugovorom.
Kako je Fakultetsko vijeće ima pravo i obvezu donositi proračun visokog učilišta u koji ulaze svi prihodi i rashodi, s time da prihode čine sredstva iz raznih izvara a ne samo iz prihoda državnog proračuna (čl. 107. ZZDVO), prema pravnom shvaćanju suca izvjestitelja time što tužitelj nije svojim autonomnim aktima koje ima ovlast sam autonomno donositi nije predvidio izdatke za prava iz kolektivnog ugovora, pa i izdatke za dodatke na ime posebnih uvjeta rada, niti je očito smatrao potrebnim izmijeniti donesene proračune da bi se i toj obvezi udovoljilo iz sredstva prihodovne strane proračuna ne može na strani tuženice ležati odštetna odgovornost za izdatke tužitelja koje je on po zakonu morao izvršavati, neovisno što tužena nije izvršila doznaku sredstva posebno i za podmirenje izdataka na ime prava radnika na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada.
16. Slijedom navedenog pravno shvaćanje, kojeg iznosim u ovom izdvojenom mišljenju, trebalo je glasiti:
Odredba članka 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke znači da ne postoji odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci već je na poslodavcu odgovornost da sukladno zakonu i drugom propisima sredstva raspoređuje tako da može ispunjavati uredno sve svoje obveze.
Zagreb 19. siječanj 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: eb313-22463
Kontrolni broj: 01cc0-c8967-0bf74
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
