REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1032/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca, člana vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. V. rođene D., iz B. 12 OIB: ... , 2. tužiteljice A. S. rođene D., iz D., OIB: ... , III. tužitelja J. D. pokojnog S., iz D., OIB: ... , IV. tužitelja N. T. pokojnog L., iz Š. OIB: ... , V. tužitelja J. T. pokojnog N. iz S., OIB: ... , VI. tužitelja P. T. pokojnog J., iz Š. OIB: ... , VII. tužitelja P. T. pok. M., iz Š. OIB: ... i VIII. tužitelja R. T. pok. M., iz Š. OIB:, svih zastupani po punomoćniku V. L., odvjetniku u S., protiv tuženika H. a. d.o.o. iz Z., OIB: ... , zastupanog po punomoćniku V. D., zaposleniku tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-3397/2017-14 od 17. prosinca 2020., ispravljene rješenjem istog suda posl. br. Gž-3397/2017-15 od 26. siječnja 2021., kojom je dijelom potvrđena a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-3240/2017 od 16. listopada 2017., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-3397/2017-14 od 17. prosinca 2020., ispravljene rješenjem istog suda posl. br. Gž-3397/2017-15 od 26. siječnja 2021., u dijelu pod st. I. toč. a) i u dijelu pod st. II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1. M. V., tužiteljici pod 2. A. S. i tužitelju pod 3. J. D., svakom iznos od po 384.367,14 kn, sa zateznom kamatom po stopi propisanoj u odredbi članka 29.st.2. ZOO-a, počam od dana podnošenja tužbe do isplate.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 4. N. T. pokojnog L. i tužitelju pod 5. J. T. pokojnog N., svakom iznos od po 567.595,92 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj u odredbi članka 29.st.2. ZOO-a, počam od dana podnošenja tužbe do isplate.
III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod. 6 P. T. pokojnog J. iznos od 254.637,49 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj u odredbi članka 29.st.2. ZOO-a, počam od dana podnošenja tužbe do isplate.
IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 7. P. T. pokojnog M.-M. i tužitelju pod 8. R. T. pokojnog M.-M., svakom iznos od po 213.422,49 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj u odredbi članka 29.st.2. ZOO-a, počam od dana podnošenja tužbe do isplate.
V. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 493.250,00 kn."
1. 1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Dijelom se odbija žalba tuženika kao neosnovana a dijelom se uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3240/2017 od 16. listopada 2017.,
a) potvrđuje:
- u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke kojom je tužiteljici pod 1 M. V., tužiteljici pod 2 A. S. i tužitelju pod 3 J. D. dosuđen iznos od po 286.890,12 kn s zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj po odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009).,
- u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke kojem je tužitelju pod 4 N. T. pok. L., tužitelju pod 5 J. T. pok. N. dosuđen iznos svakome
od po 423.651,36 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbi članka 29. stavaka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009),
- u pobijanom dijelu dosuđujućem pod točkom III. izreke kojim je tužitelju pod 6 P. T. pok. J. dosuđen iznos od 190.060,42 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredi članka 29. stavaka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009).,
- u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom IV izreke kojem je tužitelju pod 7 P. T. pok. M.-M., i tužitelju pod 8 R. T. pok. M.-M. dosuđen iznos svakome od po 159.297,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbi članka 29. stavaka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009).,
b) preinačuje:
- u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke preko dosuđenog iznosa od po 286.890,12 kn za tužitelje pod 1 M. V., tužiteljicu pod 2 A. S. i tužitelja pod 3. J. D. do iznosa od 384.367,14 kuna (dakle za razliku od po 97.468,32 kn za svakog tužitelja), na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,
- u pobijanom dosuđujućem dijelu točke II. izreke preko dosuđenog iznosa od po od po 423.651,36 kn za tužitelje pod 4. N. T. pok. L., i pod 5 J. T. pok. N., do iznosa od po 567.596,92 (dakle za razliku od po 143.945,56 kn), na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,
- u pobijanom dosuđujućem dijelu točke III. izreke preko dosuđenog iznosa od 190.060,42 kn za tužitelja pod 6 P. T. pok. J. do iznosa od 254.637,49 kn (dakle za razliku iznosa od 64.577,07 kn) na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,
- u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom IV. izreke preko dosuđenog iznosa od po 159.297,71 kn za tužitelje pod 7. P. T. pok. M.-M., i tužitelja pod 8 R. T. pok. M.- M. do iznosa od po 213.422,49 kn (dakle za razliku od po 54.124,78 kn) na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 183.787,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja prvostupanjske presude (16. listopada 2017.) pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
1.2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj: Gž-3397/2017-14 od 17. prosinca 2020., u izreci pod točkom I. a) stavak 1. presude redak četvrti., stavak 2. presude redak četvrti., stavak 3. presude redak treći, i stavak 4. presude redak četvrti na način da umjesto "(16. siječnja 2009)" ispravno treba stajati "(06. studenog 2009)"."
2. Rješenjem ovog revizijskog suda br. Revd-1402/2021 od 29. ožujka 2022. dopušteno je podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi slijedećeg pravnog pitanja:
"Da li u predmetima naknade štete radi oduzimanja zemljišta za izgradnju autoceste rok zastare počinje teći od dana izdavanja uporabne dozvole ili od dana kada tužitelj nije više mogao koristiti nekretninu?"
3. Tuženik je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude i to u dijelu pod st. I. toč. a) i u dijelu pod st. II. izreke podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
4. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju tuženika.
5. Revizija tuženika je osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ,ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatu naknade štete za protupravno oduzeto zemljište na kome je izgrađena autocesta.
8. Uz utvrđenje da su tužitelji vlasnici (suvlasnici) predmetnih nekretnina, da je na istima izgrađena autocesta za koju je izdana uporabna dozvola 21. lipnja 2007. te da je tužba podnesena 16. studenoga 2009., drugostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetnih tražbina tužitelja, jer da od 21. lipnja 2007., kada su tužitelji saznali za opseg štete, pa do utuženja nije protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).
9. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno, a radi čega je u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Prema st. 2. istog zakonskog članka, u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.
11. Zastarni rok tužitelja za predmetne tražbine (s osnova naknade štete) započeo je teći kada im je zemljište faktički oduzeto bez mogućnosti da im se vrati, odnosno kada su saznali da nekretnine ne mogu vratiti u posjed i takve je zadržati – ali i kada su raspolagali ili mogli raspolagati svim relevantnim podacima dostatnim za spoznaju po elementima štete i o tuženiku kao osobi odgovornoj za tu štetu. Početak tog trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO ne može se vezati tek i samo za izdavanje uporabne dozvole za izgrađenu prometnicu. Taj rok je u svakom slučaju započeo teći prije nego je autocesta završena, konkretno – u svakom je slučaju započeo teći kada je cesta dovedena u stanje prema kojemu su tužitelji sa sigurnošću mogli zaključiti da su im nekretnine nepovratno oduzete (kada je po redovnom tijeku stvari šteta postala izvjesna).
12. Stoga, dakle, nepravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je tužiteljima trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO započeo teći izdavanjem uporabne dozvole za autocestu (dana 21. lipnja 2007.).
13. Radi pogrešnog pravnog pristupa u spornom odnosu među strankama činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno.
14. S obzirom na nepravilnost drugostupanjske presude u pogledu odluke o tužbenim zahtjevima tužitelja, kao nepravilna ukazuje se i odluka drugostupanjskog suda o naknadi parničnog troška.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
16. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o preostalom dijelu žalbe tuženika protiv prvostupanjske presude.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
