REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3428/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. d.d. iz R., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik iz odvjetničkog društva B. i P. u Z., protiv ovršenice A. L. iz T. ... OIB ..., koju zastupa punomoćnik A. C., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž Ovr- 551/2021-4 od 16. ožujka 2022., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1860/2019-53 od 24. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž Ovr-551/2021-4 od 16. ožujka 2022., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 1860/2019-53 od 24. lipnja 2021. kojim je odbijen prijedlog za odgodom ovrhe.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Ovrhovoditelj u svom prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja više pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu a s obzirom na prirodu odluke koja se pobija. Smatra da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske, iako pobijano rješenje drugostupanjskog suda o kojem je odlučeno o odgodi ovrhe ne predstavlja rješenje kojim se dovršava postupak, trebao odgovoriti na pitanje vezano za odgodu ovršnih postupaka koje se posljednjih godina učestalo pojavljuju u praksi s obzirom na to da se odnosi na zahtjev za odgodu ovrhe te problematike odgađanja ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka čiji predmet je utvrđenje ništetnim/nepoštenim (pojedinih odredbi) potrošačkih ugovora o kreditu.
3.1. Nadalje, smatra da nižestupanjski sudovi temelje svoje odluke odgodi samo na odluci suda Europske Unije u predmetu C-407/2018, koja se odnosi na uređenje odgode ovrhe u slovenskom zakonodavstvu. Stoga bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti podnošenje revizije i uspostaviti jedinstvenu sudsku praksu vezanu za odluku o dogodi ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice za utvrđenjem ništetnim potrošačkih ugovora o kreditu koja će se temeljiti na odredbama Ovršnog zakona (ne samo na odluci C-407/2018).
4. Prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bilo važno za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prema ocjeni vijeća, a uvažavajući sve navode iz prijedloga za dopuštenje revizije ovrhovoditelja, prijedlog ovrhovoditelja nije dopušten, u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1 Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje u tekstu: OZ).
5.1. Pritom je potrebno istaknuti da su u Obavijesti Europske komisije - Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), uvezi s praksom Suda Europske unije, jasno istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):
„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ ( C-243/08 Pannon GSM). Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito,C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová). To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid;C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko.)".
6. Uvažavajući navedene smjernice i primjenu na ovršni postupak, te činjenice da drugostupanjskim rješenjem o odgodi ovrhe postupak nije pravomoćno završen, to protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o odgodi ovrhe nije dopušteno podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije. Takvo pravno shvaćanje ovoga suda proizlazi i iz Kataloga rješenja iz Ovršnog zakona, donesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Su-IV-4/18-19 od 17. prosinca 2018. i dopunjenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/20-2 od 30. siječnja 2020.
7. Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1 OZ, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Mirjana Magud, v.r.
