REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2820/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., OIB: ... , zastupanog po punomoćnici L. M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ... , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-8257/15-3 od 10. srpnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Pn- 1952/14-10 od 16. srpnja 2015., na sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž- 8257/15-3 od 10. srpnja 2018. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da na ime naknade materijalne imovinske štete isplati tužitelju iznos od 3.000.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana 21. ožujka 2013. pa do isplate, sve to u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da na ime naknade materijalne neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve to u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da naknadi tužitelju parnične troškove sa zateznom zakonskom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve to u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 40.000,00 kn, u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda te je odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena pobijana presuda u odluci o troškovima postupka preko iznosa suđenog točkom II. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada suca koji opravdava tvrdnjom da ga je tijekom ovršnog postupka kao ovršenika propustio uputiti na parnicu radi nedopustivosti ovrhe, kako je predložio u žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave (solemniziranog ugovora o zemljišnoknjižnom zalogu od 27. ožujka 1997. i njegovog dodatka od 19. siječnja 1999.), jer je kredit (isplatu kojeg je jamčio ovrhovoditelju navedenim ugovorima) gotovo u cijelosti vraćen (preostali dio duga je iznosio 6.000,00 €). Umjesto toga je žalba upućena žalbenom sudu koji ju je odbio. Kako nisu prihvaćeni njegovi ponovljeni prijedlozi da se postupi po odredbi čl. 48. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje u tekstu: OZ), sam je podnio tužbu radi nedopustivosti ovrhe, koja je pravomoćno odbačena. Naglašava da je radi duga od oko 6.000,00 € provedena ovrha na njegovoj nekretnini vrijednoj 2.800.000,00 kn, što je uzrokovalo troškove preseljenja i najamnine od 200.000,00 kn, a potom, bez posebnog obrazloženja, zahtijeva isplatu materijalne imovinske štete od 3.000.000,00 kn, a za povredu prava osobnosti još 100.000,00 kn.
8. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl. br. Gžovr-860/04-2 od 14. lipnja 2005. odbio kao neosnovanu žalbu ovršenika (ovdje tužitelja) protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1282/02-2 od 29. studenoga 2002. ocijenivši da njegovi uopćeni žalbeni navodi (da dug treće osobe prema ovrhovoditelju ne iznosi zatraženi iznos, već da je manji) ne upućuju da se radilo o prigovoru iz odredbe čl. 46. st. 2. toč. 9. OZ kojom je propisano da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; te da stoga nije bilo mjesta postupanju u smislu čl. 48. st. 3. OZ, odnosno upućivanju ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer činjenica da je tražbina eventualno manja nego što je to bila u trenutku sastavljanja javnobilježničke isprave, ne ukazuje na prestanak tražbine, već eventualno na njezino smanjenje.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 67. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94, 100/96, 115/97, 131/97, 129/00, 67/01, 5/02, 101/03, 17/04, 141/04), odnosno čl. 106. st. 1. Zakonom o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10 - pročišćeni tekst, 27/11 i 130/11) kojom je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, te obzirom da tužitelj nije dokazao nezakonit odnosno nepravilni rad sudaca kao niti ostale pretpostavke za naknadu štete (protupravnost, uzročnu vezu između štetne radnje i štetu) tužbeni zahtjev je odbijen.
10. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ističe da je pogrešno primijenjen Zakon o sudovima koji više nije snazi, međutim sudovi su primijenili onaj zakon koji je bio na snazi u razdoblju kada tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta (dakle od trenutka donošenja spornog rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-860/04-2 od 14. lipnja 2005.) pri čemu valja istaknuti da je sadržajno ista odredba sadržana u i čl. 105. st. 1. sada važećeg Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22) kojom je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.
11. Nadalje, revident samo uopćeno ističe da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP a da pri tome izrijekom, a niti opisno ne ukazuje zbog čega smatra da je ostvaren taj revizijski razlog, pa se takav neargumentirani revizijski prigovor ne može ispitati i ocijeniti.
12. Neosnovano revident u reviziji ističe da je tijekom drugostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud prema ocjeni ovoga suda ocijenio sve one žalbene navode tužitelja koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, iznosi činjenice i daje vlastitu, subjektivnu ocjenu provedenog ovršnog postupka Ovr-1282/02, treba istaknuti da takvi prigovori predstavljaju činjenične prigovore, a revizijski sud činjenične prigovore stranaka iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
