REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3738/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz S., (OIB: …), koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica iz S., protiv tuženice Opće bolnice D. I. P. iz S., (OIB: …), koju zastupa punomoćnica K. B. V., diplomirana pravnica sa položenim pravosudnim ispitom (zaposlenica tuženice), radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1434/2022-2 od 27. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-259/2021-11 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo (stavak I. izreke) isplatiti tužiteljici 8.351,47 kn bruto sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) i naknaditi joj parnični trošak od 3.281,25 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (3. ožujka 2022.) do isplate (stavak II. izreke).
2. Tuženica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„Ako su stranke sporazumom o prestanku ugovora o radu osim dana prestanka ugovora o radu i isplate nedospjelih plaća i naknada plaće, ugovorile nepostojanje daljnjih potraživanja iz radnog odnosa, može li se radnik takvom odredbom sporazuma odreći dospjelih plaća i naknada plaće, te da li se na sporazum o prestanku ugovora o radu kojim nastaju obveze za obje ugovorne stranke može primjeniti odredba čl. 206. ZOO-a na način da se smatra da se ne gase one radnikove tražbine za koje nije znao u trenutku potpisivanja sporazuma i ugovaranja klauzule o odricanju od potraživanja?“
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
4. Prijedlog tuženice da joj se revizija dopusti nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 27. travnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".
6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanje, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. prije svega, da je osporena presuda donesena prema specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, prema utvrđenju drugostupanjskog suda u tumačenju sadržaja sporazuma ili volje stranaka kod njegova sklapanja, u suštini: da tužiteljica ovdje potražuje ne nešto izvan sporazuma kojeg je sklopila sa tuženicom - već u biti samo ono što joj po tome sporazumu pripada, konkretno - plaću koja joj je pripadala, onu dospjelu - koju je sporazumom i ugovorila: ni više od toga niti nešto drugo,
dakle utvrđenju (činjenične naravi, koje se ovdje više ne može preispitivati, pogotovo ne po postavljenom pitanju) koje je u bitnome različito odnosno suprotno od onog kojeg predlagateljica postavljenim pitanjem sugerira prihvatiti istinitim, tumačenjem sporazuma drugačije: da je tužiteljica u trenutku sklapanja sporazuma znala ili bar mogla znati za prijeporno potraživanje - i da se upravo tog potraživanja odrekla i (ujedno) mogla odreći obzirom da je bilo dospjelo,
7.2. da je, u svezi sa time (iz stavka 7.1.), odgovor na u prijedlogu postavljeno pitanje jasan te u sudskoj praksi siguran i onakav kakvog tuženica i očekuje: radnik se sporazumom može odreći svog određenog potraživanja iz radnog odnosa ako je ovo dospjelo do trenutka sklapanja sporazuma - ali osporena presuda nije utemeljena na shvaćanju koje bi ovome bilo u suprotnosti,
7.3. da, slijedom toga i obzirom da podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati niti je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava) - odgovor na postavljeno pitanje, kada se i kreira - prema navedenom, u ničemu ne može biti (a to je relevantno za dopuštenost prijedloga) odlučan za odluku o predmetu spora,
7.4. da se, posljedično, iz prijedloga ne može razabrati niti zašto bi u njemu naznačeno pitanje - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,
7.5. odnosno, da prijedlog u svezi postavljenog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o postavljenom pitanju u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
7.6. da na suprotno ne ukazuje odluka Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R- 419/2021-2 od 31. kolovoza 2021., na koju se predlagateljica poziva - uspoređujući je sa ovdje osporenom: te se nižestupanjske odluke ne mogu uspoređivati po činjenicama na kojima su utemeljene, glede po sudu utvrđenog sadržaja sporazuma kojeg su stranke sklopile - i činjeničnog utvrđenja dosega izraza “nema potraživanja”, bar ne prema onome (a to je ovdje jedino relevantno, budući da je revizijski sud vezan postavljenim pitanjem i specifičnim okolnostima kakve su utvrđene u ovome slučaju) kako je to u ovdje osporavanoj presudi obrazloženo (to sve i uz mogućnost da je u postupcima u kojima su te presude donesene u stvarnom čak i bilo riječ o sporazumima sa faktično istim sadržajem).
8. Revizijski sud u svezi s time još ukazuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).
9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
9.1. da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
