Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 491/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Z. iz … , OIB … , zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB … , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-135/2021-2 od 9. lipnja 2021., kojima je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Pn-40/2019 od 24. studenoga 2020. i preinačeno rješenje istog suda poslovni broj Pn-40/2019 od 24. studenoga 2020., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-135/2021-2 od 9. lipnja 2021. u dijelu pod stavkom II. izreke.

II. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-135/2021-2 od 9. lipnja 2021.

III. U ukinutom dijelu predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

IV. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici na ime naknade izgubljene zarade tužitelju isplatiti slijedeće iznose naknade štete:

- za 2001. godinu: iznos od 29.516,28 kn

- za 2002. godinu: iznos od 61.294,48 kn

- za 2003. godinu: iznos od 76.879,42 kn

- za 2004. godinu: iznos od 79.102,25 kn

- za 2005. godinu: iznos od 83.494,03 kn

- za 2006. godinu: iznos od 89.501,82 kn

- za 2007. godinu: iznos od 97.312,92 kn

- za 2008. godinu: iznos od 116.871,91 kn

- za 2009. godinu: iznos od 112.477,71 kn

- za 2010. godinu: iznos od 110.950,43 kn

- za 2011. godinu: iznos od 108.726,47 kn

- za 2012. godinu: iznos od 111.262,37 kn

- za 2013. godinu: iznos od 110.077,69 kn

- za 2014. godinu: iznos od 111.310,57 kn

- za 2015. godinu: iznos od 113.340,48 kn

- za 2016. godinu: iznos od 109.987,19 kn

- za 2017. godinu: iznos od 115.421,44 kn

- za 2018. godinu: iznos od 118.546,30 kn

- za 2019. godinu: iznos od 122.782,85 kn

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose obračunavajući ih od njihove dospjelosti po stopi od 18% godišnje do 30.06.2002. god., od 01.07.2002. do 31.12.2007. god. po stopi od 15% Godišnje, od 01.01.2008. god. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 1.07.2015. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. po godišnjoj stopi od 8,14%, od 01.01.2016. do 30.06.2016. po godišnjoj stopi od 8,05%, od 01.07.2016. do 31.12.2016. po godišnjoj stopi od 7,88%, od 01.01.2017. do 30.06.2017. po godišnjoj stopi od 7,68%, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po godišnjoj stopi od 7,41%, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po godišnjoj stopi od 7,09%, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po godišnjoj stopi od 6,82%, od 01.01.2019. do 30.06.2019. po godišnjoj stopi od 6,54%, od 01.07.2019. do 31.12.2019. po godišnjoj stopi od 6,30%, od 01.01.2020. god. do 30.06.2020. po godišnjoj stopi od 6,11%, od 01.07.2020. nadalje do isplate po godišnjoj stopi od 5,89% a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time da se kao dan dospjelosti za svaku tekuću godinu uzima 01. siječnja slijedeće godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici na ime rente tužitelju isplaćivati godišnje iznose od 122.782,85 kn, počev od 2020. godine na dalje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose obračunavajući ih od njihove dospjelosti do isplate po godišnjoj stopi od 5,89% a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time da se kao dan dospjelosti za svaku tekuću godinu uzima 01. siječnja slijedeće godine, sve u roku 15 dana.".

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 376.663,20 kn.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.".

1.2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se djelomično žalba tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Pn-40/2019 od 24. studenoga 2020. u dijelu pod toč. I i II izreke u odnosu na isplatu naknade štete izgubljene zarade i to razlike neto plaće i isplaćene mirovine kako slijedi: Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da na ime naknade izgubljene zarade tužitelju Vjekoslavu Zagorcu isplati iznose naknade štete i to:

- za 2003.: iznos od 12.816,18 kn

- za 2004.: iznos od 11.579,53 kn

- za 2005.: iznos od 10.318,18 kn

- za 2006.: iznos od 10.284,49 kn

- za 2007.: iznos od 11.319,13 kn

- za 2008.: iznos od 11.579,64 kn

- za 2009.: iznos od 15.848,88 kn

- za 2010.: iznos od 12.410,80 kn

- za 2011.: iznos od 18.272,10 kn

- za 2012.: iznos od 17.263,34 kn

- za 2013.: iznos od 15.202,42 kn

- za 2014.: iznos od 14.972,79 kn

- za 2015.: iznos od 14.964,09 kn

- za 2016.: iznos od 14.918,25 kn

- za 2017.: iznos od 13.932,03 kn

- za 2018.: iznos od 12.499,95 kn

- za 2019.: iznos od 11.402,07 kn

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose obračunavajući ih od njihove dospjelosti po stopi od 18% godišnje do 30.06.2002. god., od 01.07.2002. do 31.12.2007. god. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. god. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 1.07.2015. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. po godišnjoj stopi od 8,14%, od 01.01.2016. do 30.06.2016. po godišnjoj stopi od 8,05%, od 01.07.2016. do 31.12.2016. po godišnjoj stopi od 7,88%, od 01.01.2017. do 30.06.2017. po godišnjoj stopi od 7,68%, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po godišnjoj stopi od 7,41%, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po godišnjoj stopi od 7,09%, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po godišnjoj stopi od 6,82%, od 01.01.2019. do 30.06.2019. po godišnjoj stopi od 6,54%, od 01.07.2019. do 31.12.2019. po godišnjoj stopi od 6,30%, od 01.01.2020. god. do 30.06.2020. po godišnjoj stopi od 6,11%, od 01.07.2020. nadalje do isplate po godišnjoj stopi od 5,89% a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time da se kao dan dospjelosti za svaku tekuću godinu uzima 01. siječnja slijedeće godine, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženici na ime rente tužitelju isplaćivati godišnje iznose od 11.402,07 kn, počev od 2020. na dalje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose obračunavajući ih od njihove dospjelosti do isplate po godišnjoj stopi od 5,89% a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time da se kao dan dospjelosti za svaku tekuću godinu uzima 01. siječnja slijedeće, sve u roku 15 dana.

II Preinačava se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Pn-40/2019 od 24.st u dijelu pod toč. I i II izreke u odnosu na isplatu naknade štete izgubljene zarade u poljoprivredi i izgubljene zarade koja se odnosi na razliku bruto plaće razvodnika i isplaćene mirovine, i sudi:

a) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženici na ime naknade izgubljene zarade u poljoprivredi tužitelju isplatiti slijedeće iznose naknade štete:

- za 2001.: iznos od 29.516,28 kn

- za 2002.: iznos od 37.908,00 kn

- za 2003.: iznos od 41.602,00 kn

- za 2004.: iznos od 44.712,00 kn

- za 2005.: iznos od 50.350,00 kn

- za 2006.: iznos od 55.500,00 kn

- za 2007.: iznos od 60.653,00 kn

- za 2008.: iznos od 72.512,00 kn

- za 2009.: iznos od 66.096,00 kn

- za 2010.: iznos od 65.708,00 kn

- za 2011.: iznos od 63.083,00 kn

- za 2012.: iznos od 65.804,00 kn

- za 2013.: iznos od 67.336,00 kn

- za 2014.: iznos od 68.818,00 kn

- za 2015.: iznos od 70.470,00 kn

- za 2016.: iznos od 66.776,00 kn

- za 2017.: iznos od 70.081,00 kn

- za 2018.: iznos od 71.734,00 kn

- za 2019.: iznos od 73.289,00 kn

b) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženici na ime rente tužitelju isplaćivati godišnje iznose od 73.289,00 kn, počev od 2020. na dalje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose obračunavajući ih od njihove dospjelosti do isplate po godišnjoj stopi od 5,89% a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time da se kao dan dospjelosti za svaku tekuću godinu uzima 01. siječnja slijedeće, sve u roku 15 dana.

c) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na ime naknade izgubljene zarade koja se odnosi na razliku između bruto plaće razvodnika i isplaćene mirovine i plaće za čin vojnika, koji glasi:

Nalaže se tuženici na ime naknade izgubljene zarade tužitelju isplatiti slijedeće iznose naknade štete:

- za 2002.: iznos od 23.386,48 kn

- za 2003.: iznos od 22.461,24 kn

- za 2004.: iznos od 22.810,72 kn

- za 2005.: iznos od 22.825,85 kn

- za 2006.: iznos od 23.717,33 kn

- za 2007.: iznos od 25.340,79 kn

- za 2008.: iznos od 32.780,27 kn

- za 2009.: iznos od 30.532,83 kn

- za 2010.: iznos od 32.831,63 kn

- za 2011.: iznos od 27.371,37 kn

- za 2012.: iznos od 28.195,03 kn

- za 2013.: iznos od 27.539,27 kn

- za 2014.: iznos od 27.519,78 kn

- za 2015.: iznos od 27.906,39 kn

- za 2016.: iznos od 28.292,94 kn

- za 2017.: iznos od 31.408,41 kn

- za 2018.: iznos od 34.312,35 kn

- za 2019.: iznos od 38.091,78 kn

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose obračunavajući ih od njihove dospjelosti po stopi od 18% godišnje do 30.06.2002. god., od 01.07.2002. do 31.12.2007. god. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. god. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 1.07.2015. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. po godišnjoj stopi od 8,14%, od 01.01.2016. do 30.06.2016. po godišnjoj stopi od 8,05%, od 01.07.2016. do 31.12.2016. po godišnjoj stopi od 7,88%, od 01.01.2017. do 30.06.2017. po godišnjoj stopi od 7,68%, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po godišnjoj stopi od 7,41%, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po godišnjoj stopi od 7,09%, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po godišnjoj stopi od 6,82%, od 01.01.2019. do 30.06.2019. po godišnjoj stopi od 6,54%, od 01.07.2019. do 31.12.2019. po godišnjoj stopi od 6,30%, od 01.01.2020. god. do 30.06.2020. po godišnjoj stopi od 6,11%, od 01.07.2020. nadalje do isplate po godišnjoj stopi od 5,89% a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time da se kao dan dospjelosti za svaku tekuću godinu uzima 01. siječnja slijedeće godine, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženici na ime rente tužitelju isplaćivati godišnje iznose od 38.091,78 kn, počev od 2020. na dalje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose obračunavajući ih od njihove dospjelosti do isplate po godišnjoj stopi od 5,89% a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time da se kao dan dospjelosti za svaku tekuću godinu uzima 01. siječnja slijedeće, sve u roku 15 dana."".

1.3. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Preinačava se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Pn-40/2019 od 24. studenoga 2020. u toč. I. i III. izreke i rješava: Nalaže se tužitelju Vjekoslavu Zagorcu da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 56.537,24 kn, u roku od 15 dana.".

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 4962/2021-2 od 1. veljače 2022. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na slijedeća pitanja:

1. Pripada li oštećeniku, za kojeg je uslijed posljedica štetnog događaja utvrđena potpuna nesposobnost za bavljenje poljoprivredom osobno i putem drugih osoba, naknada štete u visini izgubljene zarade zbog nemogućnosti bavljenja poljoprivredom ili u visini troškova radne snage drugih osoba za obavljanje poljoprivrednih radova koje je prije štetnog događaja obavljao oštećenik?

2. Je li vojnik bez čina u radnom odnosu u Oružanim snagama RH, kojem je tijekom liječenja odlukom nadležne osobe u organizacijskog hijerarhiji dodijeljen određeni čin slijedom kojeg bi mu pripadala viša plaća sukladno tom činu i koji se zbog posljedica štetnog događaja za koji je odgovoran poslodavac više ne može vratiti na svoje radno mjesto te bude umirovljen, ima pravo naknade štete zbog izgubljene zarade u visini razlike između mirovine do plaće sukladno dodijeljenom činu ili u visini razlike od mirovine do plaće koja mu je pripadala kao vojniku bez čina?

3. Uzima li se u obzir za izračun naknade štete zbog izgubljene zarade u vidu razlike između isplaćene mirovine i plaće koja bi radniku bila isplaćena da nije bilo štetnog događaja brutto plaća koju bi radnik primao ili netto plaća?

3. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom II izreke i protiv drugostupanjskog rješenja, naznačivši pravna pitanja sukladno neto navedenom rješenju ovog revizijskog suda.

3.1. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

4. Revizija tužitelja je osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.

6. Uz nespornu odštetnu odgovornost tužene, predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete za izgubljenu zaradu u poljoprivredi i za naknadu štete za izgubljenu zaradu u vidu razlike između mirovine koju ostvaruje i bruto plaće razvodnika pješaštva.

7. Izvori prava koji se odnose na sporni odnos među strankama su odredba čl. 155. i čl. 195. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

7.1. Prema odredbi čl. 155. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njenog povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (neimovinska šteta).

7.2. Prema odredbi čl. 195. st. 1. ZOO, tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

7.3. Prema odredbi čl. 195. st. 2. ZOO, ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja ili napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.

8. Uz utvrđenje da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja ostvarivao prihode baveći se poljoprivredom, da je tužitelj uslijed posljedica predmetnog štetnog događaja u potpunosti izgubio radnu sposobnost (radi čega je i umirovljen) te da tužitelj više nije u mogućnosti niti dijelom obavljati poslove u poljoprivredi, a niti je sposoban organizirati rad uz angažiranje drugih osoba, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izgubljene zarade od poljoprivrede.

8.1. Drugostupanjski sud pak preinačava prvostupanjsku presudu u tom dijelu i odbija taj tužbeni zahtjev jer da tužitelju ne pripada naknada štete za izgubljenu zaradu od poljoprivrede jer da tužitelj nije angažirao drugu osobu za rad u poljoprivredi odnosno jer da nije spriječio nastanak te štete (gdje bi imao pravo na naknadu troškova rada druge osobe).

8.2. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno, radi čega je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 195. st. 1. i st. 2. ZOO.

8.3. U situaciji kada oštećeni zbog posljedica štetnog događaja više nije u objektivnoj mogućnosti niti osobno, a niti angažiranjem drugih osoba obavljati rad u poljoprivredi, onda on ima pravo na naknadu za taj vid štete, ne u visini troškova druge osobe, već u visini potencijalne zarade koju bi on ostvario osobnim radom u poljoprivredi (tako u Revx-651/2018-3 od 13.02.2019.).

8.4. Unatoč navedenom ovdje je za ukazati da šteta za troškove tuđe radne snage predstavlja tek način utvrđivanja visine štete zbog izgubljene zarade od prihoda u poljoprivredi oštećenika, a ne osnovu za naknadu štete u visini izdataka za tuđu radnu snagu, kako je to pogrešno zaključio drugostupanjski sud u pobijanoj presudi, s obzirom da je osnova za naknadu imovinske štete izgubljena zarada od prihoda u poljoprivredi oštećenika.

9. Uz utvrđenje da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio vojnik - gardist, da je nakon toga koristio bolovanje, da mu je 31. ožujka 2002. prestala djelatna vojna služba (umirovljen s 1. travnja 2002.) te da je tužitelju prije umirovljenja i prestanka djelatne vojne službe 13. ožujka 2002. dodijeljen čin razvodnika pješaštva, prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju naknade štete za izgubljenu zaradu (plaću) i to u visini razlike mirovine koju ostvaruje i potencijalne bruto plaće koju bi ostvario sa činom razvodnika pješaštva.

9.1. Drugostupanjski sud pak smatra da tužitelj za taj vid štete ima pravo samo na naknadu u visini razlike između mirovine koju tužitelj ostvaruje i potencijalne neto plaće za vojnika - gardista, jer da tužitelj prije predmetnog štetnog događaja nije niti primao plaću za čin razvodnika pješaštva te jer da tužitelj prije predmetnog štetnog događaja nije niti primao bruto iznos plaće već samo neto iznos plaće.

10. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je dijelom pravilno, a dijelom je nepravilno, radi čega je drugostupanjski sud i u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev tužitelja dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo.

10.1. Uz pravilnu primjenu odredbe čl. 195. st. 1. i st. 2. ZOO, oštećeni ima pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu i to onu koju bi po redovnom toku stvari ostvarivao da se nije dogodio štetni događaj (ne samo do visine zarade koju je ostvarivao do štetnog događaja).

10.2. U konkretnom slučaju upravo okolnost da je tužitelju prije umirovljenja dodijeljen čin (razvodnik pješaštva) barem za sada ukazuje na to da bi tužitelj po redovnom toku stvari (da se nije predmetni štetni događaj dogodio) u spornom razdoblju ostvarivao plaću za taj čin, a što bi mu davalo za pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu do iznosa te potencijalne plaće.

10.3. Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće) u visini razlike između mirovine koju ostvaruje i potencijalne neto plaće. Obzirom na revizijske navode tužitelja ovdje je za ukazati na slijedeće. Plaća na koju radnik ima pravo i koju je legitimiran zahtijevati, čini bruto plaća. No, u konkretnom slučaju tužitelj ne ostvaruje i ne zahtjeva isplatu plaće (ili naknadu plaće) već zahtjeva naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće). Stoga i naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće) valja promatrati u svjetlu odredbe čl. 155. ZOO, tj. u svjetlu izmakle koristi. Tužitelj i da nije bilo predmetnog štetnog događaja ne bi ostvarivao korist u visini bruto plaće već u visini neto plaće (razlika - porezi, prirez i doprinosi su prihod države, jedinice lokalne samouprave i fondova). Stoga tužitelj niti nema pravo na razliku između potencijalne neto i bruto plaće.

11. Radi dijelom pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama drugostupanjski sud propustio je ocijeniti žalbene navode tužene koji se odnose na pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja (vezani za visinu izgubljene zarade u poljoprivredi i za unapređenje tužitelja).

12. Radi pak nepravilne odluke drugostupanjskog suda o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja, kao nepravilna, ukazuje se i odluka drugostupanjskog suda o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

13. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. i čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom I-III izreke ovog rješenja.

14. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o preostalom dijelu žalbe tužene i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

15. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. IV izreke ovog rješenja).

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte