REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1955/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske - za Ministarstvo turizma (OIB: 87892589782), koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli- Pola, protiv tuženika Valamar Riviera d.d. iz Poreča, Stancija Kaligari kbr. 1 (OIB: 36201212847), zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, Nikole Tesle kbr. 9, uz sudjelovanje u postupku umješača na strani tuženika 1. Općine Tar-Vabriga, Tar-Vabriga, Istarska kbr. 8 (OIB: 93923679060) i 2. Općine Vrsar, Vrsar, Trg Degrassi kbr. 1 (OIB: 03592077573), oba zastupana po punomoćnici Anki Zaharija, odvjetnici iz Rovinja, Carera kbr. 6, radi isplate iznosa od 159.903,00 kn, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3743/2017-4 od 14. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. Povrv-1583/2015-28 od 11. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten. II. Tužiteljici se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tuženika.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika te prvo i drugo umješača kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. (u odluci kojom je na snazi održan platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marije Blečić iz Pazina, poslovni broj Ovrv-819/2015 od 3. studenoga 2015., kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici 159.903,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama te da joj nadoknadi trošak ovršnog postupka od 4.973,78 kn sa zateznim kamatama) i III. njezine izreke (u odluci kojom je naloženo tuženiku platiti tužiteljici parnične troškove u iznosu od 12.500,00 kn).
2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„Da li se obveza plaćanja koncesijske naknade temeljem odredbi ZTZ-a i Uredbe odnosi i na nekretnine koje ne predstavljaju turističko zemljište u smislu ZTZ- a?“
„Da li se obveza plaćanja koncesijske naknade temeljem odredbi ZTZ-a i Uredbe odnosi i na nekretnine koje nisu u suvlasništvu Republike Hrvatske i trgovačkog društva koje na njima obavlja turističku djelatnost?“
„Da li u sporovima o isplati koncesijske naknade za nekretnine temeljem odredbi Uredbe i ZTZ-a, status nekretnina kao turističkog zemljišta u smislu odredbi ZTZ-a predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj je sud dužan iznijeti razloge u obrazloženju presude?“
3. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog i predložila da se ovaj odbaci.
4. Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 14. svibnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".
6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta u njemu naznačena pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti (tako je revizijski sud povodom dijelom istih pitanja odlučio i u odluci posl. br. Revd 3741/2020-2 od 8. prosinca 2020.) navod predlagatelja da o tim pitanjima još nije donijeta niti jedna revizijska odluka (da “nema prakse revizijskog suda)”,
7.2. odnosno, konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
7.3. da podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a, pa (sukladno tome) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
8. Revizijski sud kod toga samo primjećuje da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).
9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
11. Tužiteljici nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog tuženika jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
Broj zapisa: eb314-0df25
Kontrolni broj: 0fbd3-8652b-09b97
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SLAVKO PAVKOVIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
