Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž R-2355/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz K. K., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u S., protiv tuženika M. K. d.o.o., K. G. (Grad K.), OIB:…, kojega zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-758/19 od 23. lipnja 2021. i protiv dopunske presude toga suda poslovni broj Pr-758/19 od 11. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I. Preinačavaju se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-758/19 od 23. lipnja 2021. i dopunska presuda toga suda poslovni broj Pr-758/19 od 11. listopada 2021. te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 6. rujna 2019. i 7. rujna 2019. o privremenom udaljenju tužitelja s radnog mjesta i da se naloži tuženiku njegovo vraćanje na posao i na radno mjesto, uz naknadu parničnoga troška od 2.500,00 kn/331,80 eura[1] , sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.500,00 kn/331,80 eura, kao i trošak žalbi na presudu i na dopunsku presudu u iznosu od 750,00 kn/99,54 eura, za svaku, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je utvrđeno da su nedopuštene odluke tuženika od 6. rujna 2019. i 7. rujna 2019. kojim je tužitelj privremeno udaljen s radnog mjesta i naloženo je tuženiku da ga vrati na posao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Tuženik je izjavio žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92,112/99, 117/03, 87/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.
4. Na prijedlog tužitelja donesena je dopunska presuda od 11. listopada 2021. kojom je tuženiku naloženo vraćanje tužitelja "i na radno mjesto".
5. Tuženik je izjavio žalbu i protiv dopunske presude, u njoj se poziva i u bitnom ponavlja razloge iz žalbe protiv presude, s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
6. Tužitelj je odgovorio i na ovu žalbu tuženika, osporavajući njenu osnovanost i predloživši odbijanje.
7. Žalbe tuženika su osnovane.
8. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje u ovom slučaju nisu sporne, žalbeni navodi se sadržajno odnose na pogrešnu primjenu materijalnoga prava.
9. Također nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP jer je u parničnom postupku koji se među strankama vodi pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem P-807/19 predmet spora zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti druge tuženikove odluke, one kojom je tužitelju dao izvanredni otkaz ugovora o radu.
10. Nije sporno da je tuženik ovdje pobijanim odlukama, usmenom od 6. rujna 2019. i potom pisanom odlukom od 7. rujna 2019. naložio tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu voditelja ugostiteljskog objekta caffe-bara, privremeno udaljenje s rada zbog počinjenja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa time da za vrijeme važenja te odluke ima pravo na isplatu naknade plaće sukladno zakonskim propisima.
11. U odluci o privremenom udaljenju tužitelju se stavlja na teret da je 6. rujna 2019. zatečen da za izvršenu uslugu gostima izdaje predračun umjesto računa što je protivno poslovanju društva i zakonskim propisima, usprkos usmenoj naredbi članice uprave-direktorice, dana 7. rujna 2019. došao je na radno mjesto i odbio ga napustiti.
12. Nije sporno da je tuženik zbog iste, kako tvrdi, osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, izrekao tužitelju 12. rujna 2019. izvanredni otkaz ugovora o radu, tužitelj je podnio tužbu za utvrđenje nedopuštenosti te odluke povodom koje je u tijeku drugi parnični postupak među strankama koji se vodi pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem Pr-807/19.
13. Tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o privremenom udaljenju tužitelj temelji na tvrdnji da nije počinio povredu obveze koja mu se stavlja na teret. 14. Prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev temelji se, u bitnom, na zaključku suda da izdavanje predračuna od strane tužitelja na iznos od 70,00 kn ne može predstavljati osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa kraj činjenice da je poslodavac znao da i drugi djelatnici izdaju gostima predračun za usluge ali ih nije upozoravao niti udaljio s posla, za navedeni predračun su tužitelj i blagajnik izdali račun koji je naplaćen kroz reprezentaciju te nije za tuženika nastala ikakva šteta.
15. Navedena odluka temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnoga prava.
16. Naime, odredbom čl. 150. st. 9. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) propisano je da ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i traži od poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u roku od osam dana od dostave obavijesti i dokaza o podnošenju tužbe i zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora.
17. Međutim, prema odredbi u st. 10. istog zakonskog članka, u slučaju iz st. 9. toga čanka, poslodavac koji izvanredno otkazuje ugovor o radu može radnika privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.
18. Budući da je tuženik u ovom slučaju zaključio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te mu nakon odluke o privremenom udaljenju zbog iste povrede obveze iz radnog odnosa izvanredno otkazao ugovor o radu, on je prema citiranoj odredbi iz čl. 150. st. 10. ZR bio ovlašten privremeno udaljiti tužitelja do okončanja sudskog spora o dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, uz isplatu propisane naknade plaće.
19. Stoga je odluka tuženika o privremenom udaljenju zakonita prema ovoj zakonskoj odredbi koja propisuje pretpostavke za njeno donošenje a prvostupanjski sud ju je propustio primijeniti, dok će se o osnovanosti razloga izvanrednog otkaza i pretpostavkama vraćanja tužitelja na rad (na što se u biti odnose njegovi navodi u ovom sporu) odlučiti u sporu o dopuštenosti izvanrednog otkaza.
20. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačene su prvostupanjska presuda i dopunska presude te odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
21. Temeljem odredbe č. 166. st. 2. ZPP preinačena je u cijelosti i odluka o naknadi parničnoga troška. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP naloženo da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu jednokratne nagrade za zastupanje propisane Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) kao i trošak sastava žalbi temeljem Tbr. 10. t. 2. Tarife.
22. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu obzirom na ishod spora niti je taj trošak inače bio potreban za vođenje postupka (čl. 154.st.1. i č. 155. ZPP).
Zagrebu, 11. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Grgić, v.r.
