Poslovni broj Gž R-279/2021-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić, Larise Crnković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz OD R. i K . odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika RH, Ministarstva, Z., OIB: ..., zastupan po ODO u K., Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr 694/16 od 21. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja T. M., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr 694/16 od 21. prosinca 2020. u točki 4. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 3. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i rad noću ukupni iznos od 3.062,71 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom 2. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženi periode iznos od 672,13 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom 3. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.250,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom 4. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 22.754,32 kn na ime neisplaćene plaće i dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i rad noću, te dijelom potraživanja u iznosu od 1.326,75 kn na ime razlike naknade za godišnji odmor, točkom 5. izreke, odbijen je tužitelj sa zahtjevom na ime zateznih kamata za iznos poreza na dohodak i prireza ma dohodak sadržanom u bruto iznosima dosuđenim točkama 1. i 2 izreke.
2. Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 3. izreke, te u točki 4. izreke, iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6. Nije u pravu tužitelj kada upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja, budući da je prema uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud utvrdio sve pravno relevantne i odlučne činjenice koje su bitne za razrješenje odnosa stranaka u ovoj parnici. Isto tako, nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Naime iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:
-da se tužitelj prije pokretanja ove parnice, obratio tuženiku s Zahtjevom za mirno rješenje spora,
-da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, kao djelatna vojna osoba, točnije kao pripadnik HV, na poslovima djelatne vojne osobe na ustrojbenom mjestu poslužitelja sredstava veze, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u N.,
-da je iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke razvidno da tuženik za potrebe vještačenja nije dostavio u spis, točne podatke o korištenju slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu, straži, vojnim vježbama, dežurstvu, ni po drugim osnovama,
-da je pored toga iz provedenog vještačenja vidljivo da je vještak u konačnici sačinio dvije varijante izračuna: 1) prema kojoj nije prekovremeni rad umanjio za slobodne dane, pa ukupna razlika iznosi 31.798,74 kn (od toga se 5.991,71 kn odnosi na razliku za godišnji odmor), te kako je tužitelju isplaćeno na ime godišnjeg odmora 1.503,04 kn, to preostaje za isplatiti 25.807,03 kn na ime razlike dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i rad noću, te 4.488,67 kn razlike na ime godišnjeg odmora; 2) prema kojoj je prekovremeni rad umanjio za slobodne dane, pa ukupna razlika iznosi 7.713,75 kn (od toga se 4.661,05 kn odnosi na razliku za godišnji odmor), te kako je tužitelju isplaćeno na ime godišnjeg odmora 1.503,04 kn, to preostaje za isplatiti 3.161,92 kn na ime razlike dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i rad noću, te 3.052,71 kn razlike na ime godišnjeg odmora,
-da je nakon predmetnog vještačenja, tužitelj precizirao tužbeni zahtjev, sukladno izračunu varijante 1 nalaza vještaka.
8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, te vodeći računa o čl. 14. i 170. st.4. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj: 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09., dalje: ZSOS- a/02), odredbama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ 118/09., 118/12., dalje: Odluka/09), čl. 4. st.2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj: 140/02, 68/11, 54/14, dalje: Pravilnik/02), čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj: 73/13., 75/15., 50/16., dalje: ZSOS-a/13), prvostupanjski sud usvaja dio tužbenog zahtjeva tužitelja glede isplate razlike na ime godišnjeg odmora, do 8. svibnja 2014. u ukupnom iznosu od 671,13 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok preostali dio tog zahtjeva odbija kao neosnovan.
8.2.U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i rad noću, rukovodeći se čl. 198-200. i dr. ZSOS-a/02, čl. 139., 153., 155. ZSOS-a/13, odredaba Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13., dalje: Pravilnik/08), odredaba Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 33/14, dalje: Pravilnik/14), čl. 96. st.1. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ 66/14., 23/15, 84/15, dalje: Odluka/14), mišljenjima Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, čl. 139., 153., 155. ZSOS-a/13, odredbama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ 66/14., 23/15, 84/15, dalje: Odluka/14), sud prvog stupnja, zaključuje da u konkretnom slučaju djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad kao rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni navedenim propisima.
8.3.Sukladno tome, prvostupanjski sud zaključuje da je kao ispravna varijanta prihvaćen nalaz vještaka u kojem je prekovremeni rad tužitelja umanjen za iskorištene slobodne dane.
To iz razloga jer iako je neosporno da je tužitelj uz određene slobodne dane ostvarene zbog straže i dežurstva, koristio i određene druge slobodne dane koji su zabilježeni u evidencijama rada, da za takve dane nije utvrđeno niti dokazano da bi ih tužitelj koristio po bilo kojoj drugoj osnovi, izuzev osnove prekovremenog rada, primjerice po osnovi dobrovoljnog davanja krvi, za preseljenje, rođenje djeteta i sl., dok s druge strane tužitelj tijekom postupka nije negirano korištenje takvih slobodnih dana.
9. U kontekstu prednje izloženog, nisu pravno utemeljene opširne žalbene tvrdnje tužitelja kojima pobija pravilnost stajališta suda prvog stupnja, odnosno razloga kojima se isti rukovodio kada je zaključio da tužitelj nije dokazao da bi slobodne dane za koje je utvrđeno da ih je koristio, koristio po bilo kojoj drugoj osnovi, izuzev osnove prekovremenog rada, pozivajući se na praksu pojedinih Županijskih sudova u RH.
Naime, protivno tumačenju tužitelju, prema uvjerenju ovog suda, na tužitelju je teret dokaza da je slobodne dane dobio po nekoj drugoj osnovi (kao što su preseljenje, dobrovoljno davanje krvi i sl.), a ne za određeni prekovremeni rad, što međutim iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi.
10. Slijedom izloženog, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud uzeo u obzir izračun vještaka po drugoj varijanti, kojom su prekovremeni sati umanjeni za slobodne dane.
11. Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tužitelj iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu.
Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.
12. Shodno navedenom, pravilnom se ukazuje i odluka o parničnom trošku sadržana u točki 3. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen preostali zatraženi parnični trošak.
13. Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki 4. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 3. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
14. Presuda prvostupanjskog suda u točkama 1., 2. i 5. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 11. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Ksenija Dimec, v.r.
